Svetom Bernardu iz Jasne Doline (1090.-1153.)

Dragi sveti Bernarde!

Aristokrat. Rođen si 1090. godine u blizini Dijona u Francuskoj. Aristokratski Ti otac Tescelin i mati Aletta imali šest sinova i kćer Humbelinu. Ti treći po redu. Prošao si osnovnu i srednju školu odličnim uspjesima. Od djetinjstva si zadojen dvjema strujama duhovnosti: pobožnošću prema Malom Isusu i prema Blaženoj Gospi.

Opat. Godine 1111. kao 20-godišnjak napuštaš aristokratske dvore i stupaš u cistercite, strogi monaški katolički red, osnovan kada je Tebi bilo 8 godina. Dobro to, nego domalo ušla u samostan i sva Tvoja braća i otac, i još 23 rođaka! Trideset vas na broju! Poslije tri godine izabran si za poglavara, opata. Vas dvanaestorica iz te skupine izabrala ste jednu samotnu dolinu, zvanu Jasna Dolina (Clairvaux), za svoje boravište. Postavši opat, takav ostaješ 38 godina koliko si svega vremena nakon toga i živio i otvarao nove samostane. Tu Ti je sva znanstvena i crkvena karijera. 

Pomiritelj. Ali rast u krjeposti i poniznosti, zauzetost u stvaranju mira i jedinstva u Crkvi, e tu si nenadmašiv. Zauzimaš se i uspijevaš na pokrajinskom saboru u Sensu 1140. da budu osuđene krive doktrinarne i moralne postavke filozofa i teologa Petra Abelarda (1079.-1142.), jednoga od osnivatelja skolastičke metode. Abelardo prihvatio korekcije. Godine 1130. u Rimu izbor Pape: jedna skupina kardinalâ izabrala Inocenta II. (1130.-1143.), a druga Anakleta II. (1130.-1138). Ne znaš živ kojem bi se papstvu priklonio. Ali Tebe Duh nadahnuo da je Inocent onaj pravi. I Ti stao uvjeravati careve, kraljeve i prinčeve; kardinale, nadbiskupe i biskupe po Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj. I mnoge doista i uvjerio. Samo nisi uvjerio Anakleta II., koji je preminuo naravnom smrću. A nakon njega izabran novi protupapa Viktor IV. koji se predstavljao kao papa samo nekoliko tjedana u 1138. godini dok se nije pomirio s Inocentom. Malo Ti je lakše bilo kada je postao Papom jedan od Tvojih učenika iz Jasne Doline, Eugen III. godine 1145. do 1153., prvi cistercit, kojemu je 720 godina poslije toga potvrđeno crkveno čašćenje, tj. proglašen je blaženim, 1872.

Propovjednik si u organiziranju Drugoga križarskog rata (1147.-49.), ali Te njegov neuspjeh i potpun poraz duboko ožalostio (napustili bojište kod Damaska i francuski kralj Luj VII. i rimsko-njemački car Konrad III.). Pomažeš pri osnivanju i organiziranju novoga viteškog reda Templara. Smiruješ svađe i nesuglasice među knezovima i kraljevima. Brineš se za reformu kršćanskoga života i u puku i u kleru. Napisao si mnoštvo djela, koja se sva odlikuju bistrinom, solidnošću crkvene nauke, dobrim stilom i jezikom. Vrlo si popularan za čitava srednjega vijeka, pa si utjecao i na hrvatsku srednjovjekovnu književnost.[1]

Svetac i naučitelj. Preminuo si u Gospodinu 1153. godine. Svetim Te proglasio Aleksandar III. (18. siječnja 1174.) kao prvoga iz Tvoga Reda; a naučiteljem Crkve Pio VIII. 20. kolovoza 1830. Spomendan upravo 20. kolovoza.

Dvije su Ti značajne riječi. Prva: homo de humo: čovjek je od kala. To je živa istina. Od kala se stvara i u kal se pretvara! I to samo tjelesno, do uskrsnuća. Druga: Škrtost je stalno življenje u siromaštvu iz straha zbog siromaštva.

Zbog svoga govorništva nazvan si doctor mellifluus (medotočni naučitelj). Papa Pio XII. posvetio je 24. svibnja 1953. – prigodom 800. obljetnice Tvoje smrti – encikliku koja počinje tim riječima: Doctor mellifluus. U njoj je na osobit način došao do izražaja Tvoj nauk o papinstvu i mariologija. Gospa je zvijezda mora. Iz nje izviru zrake svjetla a da ni sama ne gubi svjetla. Tako iz nje se rađa Krist Gospodin a da ne gubi svoga djevičanstva. Tko Gospu slijedi, ne će zalutati. Tko je moli, ne će očajavati. Tko na nju misli, ne će griješiti. Koga ona podržava, taj stoji. Koga ona vodi, taj dolazi sigurnu cilju.[2]

Djela: Pisma i Govori. Ljubav prema Bogu. Promatranje, za papu Eugena III. Posebno su značajni, na hrvatski prevedeni: Stupnjevi poniznosti i oholosti.[3] Govori o Pjesmi nad pjesmama. Tumačiš crnost i ljepotu Crkve zaručnice i Crkva je crna, ali lijepa. Osim spomenutih spisa, o Tebi na hrvatskom također: Kratki životopis svetoga Bernarda, KS, Zagreb, 2012.

Nazvan si kao “posljednji otac”. Djela Ti je objavio J. P. Migne, Patrologia Latina 182-185, Pariz, 1879., iako je stvarno patristika završila u VIII. stoljeću.

Sveti Bernarde, koji si znao pomiriti nepomirljive, pouči i nas svojim primjerom da uvijek budemo nositelji Božjega mira i pomirenja u svojim sredinama, među pripadnicima različitih konfesija, religija i naroda na ovim prostorima, štovatelji Isusa, mučenoga i uskrsloga, častitelji Isusove rođene Majke, a naše milosne Majke te tako budemo vjerna djeca Oca koji je na nebesima.

*Izvorno objavljeno u Crkvi na kamenu, 8/1998., str. 9, ovdje znatno dopunjeno.

[1] Hrvatska enciklopedija (1941.-1945.): https://hemu.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=5057

[2] https://www.vatican.va/content/vatican/it.html

[3] https://www.scribd.com/doc/271418661/Stupnjevi-Poniznosti-i-Oholosti