Celibat [video]

Celibat [video]


Što je celibat?


Celibat je riječ ili izraz kojim označavamo život koji namjerno nije vezan brakom. Doslovno se radi o samačkom životu. Pritom naravno, nije svaka osoba koja je sama, automatski u celibatu, već samo one osobe koje bi mogle biti u braku, ali namjerno odlučuju i obećavaju da neće ući u brak nikada. To što se netko još nije oženio ne znači da je u celibatu.


Tko mora u celibat?


U celibatu moraju biti redovnici i redovnice jer ih na to obvezuju zavjeti koje nužno moraju prihvatiti da bi postali redovnici i redovnice. Osim njih u Latinskoj Crkvi na celibat su obvezani prezbiteri i biskupi. U Istočnoj Katoličkoj Crkvi na celibat su obvezani samo biskupi, a tek u određenim okolnostima i prezbiteri. No, kao takav, celibat nije stran niti pravoslavcima pa čak niti zajednicama iz protestantskog kruga.

Ovdje možemo ubrojiti i posvećene djevice. Radi se o ženama koje ne pripadaju nikakvoj redovničkoj zajednici, već žive i djeluju u svijetu kao i ostali laici samo što su odlučile živjeti izvan braka.


Zašto postoji celibat?


Celibat postoji iz jednostavnog razloga: neki ljudi žele biti što sličniji Kristu, a on nije bio oženjen niti je imao djece. Osim toga, celibat ja poseban način svjedočenja vjere u život nakon smrti, tj. u uskrsnuće. U Mt 19,10 Isus će celibat eksplicitno povezati s vjerom u Božje kraljevstvo, a na pitanje što s brakom poslije smrti, kaže da se u Božjem kraljevstvu nećemo niti ženiti niti udavati.


Zašto se svećenici ne smiju ženiti?


Istina je da Isus nije zahtijevao da apostoli budu neoženjeni. Zapravo, na tome nije inzistirala niti Crkva. No, kroz stoljeća se pokazalo, posebice u Latinskoj Crkvi, da postoje određene prednosti za svećenike koji su u celibatu. Onaj tko je u celibatu brine samo o tome što Bog želi, dok onaj koji je u braku mora misliti i na želje svojeg bračnog druga ili pak djece. Ipak, strogo govoreći, celibat se kao svećenička obveza najstrože počeo shvaćati u Latinskoj Crkvi tek u kasnom srednjem vijeku, ali korijene nalazimo već kod Pavla, a u dokumentima i praksi Crkve već od 4. stoljeća.


Treba li Crkva ukinuti celibat?


Često se čuje da bi u Crkvi celibat trebalo ukinuti, što je potpuno promašeno jer će uvijek biti onih koji žele živjeti celibat, a to žele jer ih Bog na to poziva, što je veliki dar za Crkvu. Gdje danas naći većeg svjedoka vjere u uskrsnuće od onoga koji namjerno ne trči za karijerom, ne ženi se i nema djecu? Ipak, valja znati da se obvezatnost celibata može ukinuti. Dakle, ne da više neće biti svećenika koji su u celibatu, već to neće biti nužno. I ne bi to pritom bio nikakav skandal.