Čestit ti i blagoslovljen Božić, zapadni čovječe! Na dobro ti došlo porođenje Isusovo! (3)

3. dio.

Dragi zapadni prijatelju, prolazeći kroz povijest naše zajedničke zapadne civilizacije, pokušao sam ti pokazati gdje se nalaze izvori koji su joj omogućili rađanje, rast i povijesni razvoj.

Načinio sam puni krug: od Isusa, preko antičkoga svijeta, srednjega vijeka, renesanse i prosvjetiteljstva, a potom sam se ponovno, ali detaljnije, vratio antici da bih se na koncu opet zaustavio ondje gdje je sve započelo – u Betlehemu, kod Božića, malog Boga – Isusa.

Tek u detaljnijem srazu antike s Isusom, Crkvom i kršćanstvom postaje do kraja razvidno koliko je temeljita i dalekosežna bila preobrazba svijeta i ljudskoga duha započeta Isusovim rođenjem. Antika se posljednjih stoljeća u pravilu uzdiže kao najjači i najblistaviji izvor naše civilizacije, ali ona to, uza sve svoje neupitne doprinose, ne može biti. Ne može se mjeriti s onim što je s neba donio Isus Krist, a što su nakon njega, u snazi Duha Svetoga, nastavili graditi njegovi učenici.

Moj prvi cilj pritom nije bilo tvoje obraćenje niti prihvaćanje Isusa Krista kao osobnoga Spasitelja. Nije da to ne bih želio – bih! – i da mi to ne bi donijelo nezamislivu radost, ali mislim da je to preuzetan motiv za jedan brzi prolazak kroz povijest zapadnoga svijeta.

Moj je prvi cilj bio da prepoznaš povijesne temelje naše civilizacije, da ih osvijestiš i pošteno priznaš. Cilj mi je bio promisliš o prestanku odbacivanja kršćanstva i neprijateljstva prema njemu te da postaneš svjestan kako bi bilo spasonosno da ono postane temeljni čimbenik naše kulture i našega načina života.

To nije agresivni nasrtaj na slobodu tvoga mišljenja i govora. Na kraju krajeva, ti opet možeš misliti što god hoćeš. Ja te samo pozivam da povijest zapadne civilizacije sagledaš cjelovito i istinoljubivo.

Sve je više onih koji su, susrevši se s istinama o kojima sam ti pisao, otvorili oči i shvatili koje je mjesto i uloga Isusove radosne vijesti i njegova pokreta u povijesti naše civilizacije te doživjeli svojevrsno obraćenje. Ne još duhovno, ali povijesno obraćenje svakako. Jedan od njih je poznati britanski povjesničar i autor Tom Holland. Istražujući povijest Zapada, on se odrekao prosvjetiteljskog mita da su zapadne vrijednosti neutralne ili univerzalno razumne. Priznao je da su temeljne ideje Zapada radikalno kršćanske. Javno svjedoči da je kršćanstvo promijenilo njegov pogled na svijet više nego ijedna druga ideja.

A neki su na istom putu doživjeli i novo rođenje — rođenje odozgor — te su od ateista i agnostika postali kršćani. Jedan od poznatijih primjera je Niall Ferguson, povjesničar svjetskog glasa, koji je upravo kao analitičar povijesti Zapada došao do vjere. Odrastao je u sekularnoj i racionalističkoj sredini, u obitelji znanstvenika koja se svjesno distancirala od Crkve Škotske, pa je religiju u mladosti doživljavao kao kulturni relikt. Kroz proučavanje povijesti zapadne civilizacije uočio je pravilo da društva koja su pokušala potpuno ukloniti religiju iz javnog i moralnog života — poput komunističkih režima 20. stoljeća — nisu postala slobodnija ni humanija, nego su često završavala u represiji, nasilju i moralnoj dezorijentaciji.

Spoznao je da su ključne zapadne institucije — vladavina prava, ograničena vlast, sloboda savjesti, obrazovanje i znanost — nastale unutar kršćanskog svjetonazora, a ne unatoč njemu. Postupno je uvidio da je kršćanstvo nosiva konstrukcija zapadne civilizacije. Proučavajući padove i krize civilizacija, zaključio je da Zapad slabi kada se odriče vlastitih duhovnih izvora, misleći da ih može zamijeniti čistim racionalizmom ili tehnokracijom, što ga je dovelo do pitanja ne samo je li kršćanstvo korisno, nego i što ako je istinito.

Posebno mjesto u njegovoj vjeri zauzima Isus Krist, za kojeg Ferguson kaže da nije samo moralni učitelj, nego jedinstvena povijesna osoba čiji utjecaj nema presedana. Zapadne institucije, moral i pojam slobode oblikovani su kršćanstvom, a ako su tako povijesno uspješne, onda, po Fergusonu, kršćanska vjera može oblikovati i život pojedinca te mu dati smisao i smjer. Njegovo obraćenje nije bilo naglo ni emocionalno, nego dug, racionalan i egzistencijalno promišljen proces, u kojem mu je vjera postala uvjerljiva upravo zato što je izdržala povijesnu provjeru.

Taj primjer nije sporedan, jer pokazuje da kršćanstvo ne nudi tek utjehu ili emocionalno utočište, nego intelektualnu, idejnu, misaonu i duhovnu stijenu na kojoj se može graditi cjelokupni život jedne civilizacije. Tragedija našeg vremena je što se to uopće mora iznova naglašavati.

Na kraju, ovdje ti dajem pregled idejnih, misaonih i praktičnih temelja zapadne civilizacije koji su proizašli iz kršćanstva, a započeli su s Božićem.

Čovjek je slika Božja –  dostojanstvo, ljudska prava i jednakost

U temelju onoga što danas nazivamo ljudskim pravima nalazi se biblijska objava da je svaki čovjek stvoren na sliku Božju i da samim svojim postojanjem nosi neotuđivo dostojanstvo. To dostojanstvo je upisano u samu bit čovjeka zato ga je tako Bog takvim želio i stvorio. Iz takvog pogleda na osobu postupno nastaje ideja univerzalnog poštovanja prema svakom ljudskom životu, a s njom i veliko praktično ostvarenje zapadne civilizacije – pojam univerzalnih ljudskih prava. Ta idejna preobrazba oblikuje poimanje jednakosti pred zakonom i postavlja temelje poretka u kojem se dostojanstvo ne dodjeljuje, nego priznaje. To se ne može preslikati ili izvući iz prirode, jer u prirodi su stvari upravo suprotne – vladaju jači i preživljavaju prilagodljiviji. Upravo zato se u civilizacijama bez biblijske objave dostojanstvo najčešće vezivalo, i vezuje se i danas, uz podrijetlo, status, snagu ili pripadnost eliti.

Sloboda osobe – ukidanje ropstva

Jedna od posljedica biblijske objave da je svaki čovjek slika Božja je i ukidanje ropstva. Sloboda nije dana prema zaslugama, snazi ili rođenju, nego je darovana samim stvaranjem i postojanjem. Pavao u Poslanici Efežanima poziva gospodare da robove tretiraju kao braću u Kristu. Drugim riječima, poziva ih da svoje robove tretiraju kao da nisu robovi i tako će nestati ropstvo. Nije pozivao na političku revoluciju (jer bi ona mogla biti površna), nego na duhovnu revoluciju, koja će postupno razgraditi sve preduvjete od kojih je ropstvo živjelo.

Suosjećanje, vrijednost nemoćnih i institucije milosrđa

Potvrđujući riječi iz stvaranja o čovjeku kao slici Božjoj, Isus je u svijet na preobražavajući način donio suosjećanje. Ono izvire iz najveće ljubavne priče u povijesti svijeta: njegovog utjelovljenja, rođenja u štali i smrti na križu. Bog koji se žrtvuje i poistovjećuje s najslabijima postaje temelj moralnog i društvenog djelovanja. Isusovom žrtvom slabima i nemoćnima vraća se jednaka vrijednost, suprotno antičkom kultu snage i moći. Iz ovog temelja rađaju se bolnice, sirotišta, karitativne ustanove i sustavi socijalne skrbi – konkretna, dugoročna i praktična ostvarenja kršćanske civilizacije kakvih u tom obliku nije bilo u antici. Kršćanska poruka preobražava odnos prema nemoćnima, stvarajući nove društvene odnose i institucije.

Jednakost žena i muškaraca

Ogromna revolucija na razini cjelokupne svjetske povijesti dogodila se sa starozavjetnom objavom i Isusovom potvrdom jednakosti muškarca i žene. Do tada su žene u većini civilizacija bile pravno, društveno i ekonomski podređene muškarcima, često smatrane vlasništvom obitelji ili zajednice. Muškarac i žena jednaki su u dostojanstvu jer su oboje slika Božja. Isus na poseban način poštuje žene, štiti ih i uključuje u svoju misiju.

Sloboda savjesti i jednakost pred zakonom

Sloboda savjesti proizlazi iz uvjerenja da iznad političke vlasti stoji Božji zakon. Iz tog uvjerenja rađaju se praktična ostvarenja zapadne civilizacije: pravna država, ograničenje vlasti, ustavnost, parlament, demokracija. Upravo zbog toga je bio moguć nastanak sustava u kojem će obični ljudi i kraljevi biti jednaki pred zakonom, jer zakon počiva na moralnim normama i dostojanstvu svakog čovjeka, a ne na moći ili položaju. Država zbog toga nije apsolut, već je podložna zakonu i moralnim načelima koja proizlaze iz poštovanja ljudske savjesti i dostojanstva čiji je izvor Bog.

Povijest – napredak, opće dobro, smisao i nada

Biblijska objava na poseban način uvodi linearno shvaćanje povijesti: svijet ima izvor i početak, smisao, svrhu i cilj. Za razliku od antičkog svijeta, u kojem se događaji često promatraju kao ciklični, nesigurni i prepušteni sudbini ili moći bogova, biblijski Bog stavlja čovjeka u središte odgovornog djelovanja. Život i događaji nisu tek slučajni, a čovjek je pozvan oblikovati povijest prema Božjem moralnom zakonu. Iz ove perspektive rađaju se obrazovanje, umjetnost, težnja za napretkom i skrb za opće dobro. Povijest se više ne promatra kao niz nesvjesnih događaja, nego kao prostor u kojem se odgovornošću i s nadom u uskrsnuće i vječni život oblikuje bolji svijet za sve.

Znanost – skolastika, razum, istina i sveučilište

Zapadna znanost ne počiva na tehničkim otkrićima – ona su tek posljedica – nego na uvjerenju da je svijet razuman, uređen, lijep i smislen. O tome govori Biblija u Knjizi Postanka. U mudrosnoj literaturi se kaže da je Bog stvorio svijet po „broju, utegu i mjeri”. O tome na svoj način govori i antička filozofija. Iz tih izvora kršćanska teologija stvorila je sintezu koja kaže da je Bog stvorio svijet koji funkcionira po zakonitostima koje nisu plod kaosa ili sudbine, nego razuma – Logosa. Čovjek, obdaren razumom, sposoban je te zakonitosti spoznavati, a kroz njih upoznavati i ljubiti Stvoritelja. Tako se oblikuje temeljno povjerenje u razum i racionalnost svijeta, bez kojega znanstveno istraživanje uopće ne bi bilo moguće.

Na tom se temelju u srednjem vijeku razvija skolastika, koja ne guši slobodu mišljenja, nego je disciplinira. Stroge metode logičke analize, rasprave i argumentacije stvaraju kulturu postavljanja pitanja i traženja utemeljenih odgovora. Mislioci poput Tome Akvinskoga pokazuju da vjera i razum nisu suparnici, nego saveznici u potrazi za istinom. Iz takvog intelektualnog ozračja rađaju se sveučilišta – jedinstvena zapadna institucija – i oblikuju se znanstvena metoda, empirijsko istraživanje kao trajni način istraživanja stvarnosti. Sve to prati i tehnološki napredak.

Znanje tako prestaje biti tek naslijeđena mudrost ili privilegij uskog kruga, a postaje otvoreni proces traženja istine, obrazovanja i pismenosti. U tom pomaku leži jedan od ključnih razloga zbog kojih se upravo u kršćanskom kulturnom prostoru razvila znanost kakvu danas poznajemo.

Rad – poziv, a ne kazna

Ako otvoriš prvu stranicu Biblije, vidjet ćeš Boga koji radi – stvara svijet. Raditi je božanski. Bog poziva i čovjeka da mu bude sustvaratelj. Suprotno antičkom preziru prema radu kao robovskoj stvari, kršćanstvo ga promatra kao sličnost s Bogom, vrijednost i moralnu obvezu. Iz ove perspektive rađaju se obrtništvo, tehnologija, gospodarski razvoj i profesionalna etika rada, čime se oblikuje civilizacijska norma koja cijeni trud i doprinos svakog čovjeka. Rad više nije kazna ili nužno zlo, nego sredstvo ostvarivanja osobnog dostojanstva i društvenog napretka.

Oprost i pomirenje – ljubav kao društveno načelo

Isus donosi vijest da se zlo pobjeđuje ljubavlju, a ne osvetom. Ljubav (agape) postaje temelj djelovanja Isusovih učenika i moralni imperativ za Crkvu. Nadilaženje osobne osvete i samovolje nije uvijek ostvarivano u praksi, ali je postavljeno kao ideal i zapovijed Božja. To je velika novost u svijetu. Sjetimo se antike. Iz ove poruke rađa se praksa pomirenja, oprosta, socijalne solidarnosti i kultura mira.

Za kraj

Dragi zapadni čovječe,

sve su to vrijednosti koje se na Zapadu uzimaju zdravo za gotovo i čije se ostvarenje bezrezervno zahtijeva. Kao da dolaze same po sebi, po prirodi svijeta i da se podrazumijevaju u svim dijelovima svijeta. Ali ni izbliza nije tako. Ne bi ih bilo bez Božje objave i Isusa.

Uvjeren sam da ne možeš ostati ravnodušan pred tom spoznajom. I nadam se da sam te barem malo motivirao da se uputiš u daljnje istraživanje.

Ta ti je povijest poput igre s vitrajima. Vitraji na hladnim kamenim zidovima crkava i katedrala izvana su tamni i sumorni. A ti si vitraje naše zapadne povijesti naučen gledati samo izvana. No kad se uđe unutra, slika se potpuno mijenja.

Približi se vratima te povijesti i počet ćeš nazirati šarolike zrake pune boja. Ne boj se koračati dalje i ući dublje. Vrlo je moguće da ćeš u povijesti o kojoj su ti govorili – i koja u tebi najčešće izaziva ravnodušnost i dosadu, a ponekad i mučninu ili prijezir – početi prepoznavati boje i slike čudesnih ideja, dosega, ostvarenja i iznašašća.

Mogao bi to biti veliki preokret, koji će te, ako budeš pratio logiku i trag povijesnih događaja, s s novim motivima i žarom u srcu odvesti do Betlehema i Isusa.

Mogao bi biti poput trojice mudraca koji su u betlehemskoj štali pronašli Istinu kojoj se treba pokloniti.

Ako se to dogodi, teško ćeš moći ne priznati da je s Isusovim rođenjem s neba sišlo i palo toliko toga čestitog, dostojanstvenog, dobrog i blagoslovljenog – blagog i ispunjavajućeg – za našu civilizaciju i svijet.

A ako je to bilo dobro za jednu civilizaciju, onda može biti dobro i za pojedinca.

I zato sam u naslovu pisma zaželio da ti na dobro dođe porođenje Isusovo.

Čestit ti i blagoslovljen Božić!

---

Miroslav Čolić, dipl. theol.