Četvrtak, 7 srpnja

Cvjetnica – Nedjelja Muke (C): Leđa podmetnuh


Kojiput možemo u obitelji čuti prigovore: „Zar sam ja jedini/a lud/a u ovoj kući? Ja čistim za vama, ja iznosim smeće, ja postavljam stol, ja kuham, ja štedim svaku kunu, ja idem u kupovinu umjesto starih roditelja, ja pomažem djeci oko lektire. A što vi činite?” Stvarno može biti jako obeshrabrujuće kada čovjek ima dojam da je žrtva, da drugi iskorištavaju njegovu dobrotu i predanost. A slično je i izvan kuće, pogotovo na poslu. U mojoj se firmi (školi, uredu) uopće ne cijeni rad i zauzetost. Tko mi je rekao ‘hvala’ kada sam toliko puta besplatno odradio poslove koji po sebi ne bih morao? Tko mi je rekao ‘hvala’ što ni dana nisam bio na bolovanju? Tko mi je ikada zahvalio što sam toliko puta podmetnuo leđa za druge, što sam ih štitio onako kako bih zaštitio vlastito dijete…? Zvuči poznato?

A evo, prorok Izaija upravo tako opisuje ono što će podnijeti Mesija, Krist Isus: „Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja.“ Kao da je bio tamo, Izaija opisuje što se Isusu dogodilo: udarali su ga, vrijeđali i pljuvali po njemu. Zamislimo sada nekog iskrenog Isusovog učenika koji je sve to gledao. Što je mogao pomisliti? Evo, Isus je prošao svijetom čineći dobro. I što dobiva zauzvrat? Ostaje ono temeljno pitanje: Ima li to smisla? Što da kaže netko, tko se u kući osjeća iskorišteno, ili onaj čiji se rad i zalaganje ne cijeni? Naravno, koliko je do nas, možemo i trebamo učiniti sve da naše okruženje bude pošteno i uviđavno. Međutim, ako u tome ne uspijemo, što onda? Pasti u očajanje? Gledati crno na život i na sve oko nas?

Kao prvo, isplati se činiti dobro, radi dobra samoga. To nas ispunja dubokim mirom, koji nam nitko ne može oduzeti. S druge strane, čovjek vjernik u tome gleda Isusa Krista. On je upravo zbog svoje predanosti uskrsnuo, pobijedio svako zlo i samu smrt. Čovjek vjernik – ne gubeći tlo pod nogama i ne prezirući ovaj svijet – ipak upire pogled u ono što je vječno, što je trajno. Crkva ovih dana slavi Isusovu smrt, ali i njegovo uskrsnuće. Neće Bog dopustiti da zlo ima zadnju riječ. Primjer nam je Isus Krist, raspeti i uskrsnuli. To je naša radost i naša nada. To je poruka Uskrsa koji je pred nama.