Drugi tjedan došašća – homilije

Homilije za nedjelje

– 2. nedjelja došašća – godina A
– 2. nedjelja došašća – godina B
– 2. nedjelja došašća – godina C

Ponedjeljak drugog tjedna došašća (Lk 5,17-26)
Što je lakše?

Donose pred Isusa uzetoga, to jest paraliziranog čovjeka. I, na opće iznenađenje, Isus veli bolesniku: „Čovječe, otpušteni su ti grijesi!“ Farizeji su se zgrozili, jer su mislili kako Isus nema tu vlast. I onda ih Isus upita: „Što je lakše reći: ‘Oprošteni su ti grijesi!’ ili: ‘Ustani i hodaj!’“ Naravno, ljudski govoreći, lakše je reći „Oprošteni su ti grijesi!“ jer nitko ne može vidjeti, je li se to stvarno dogodilo, pa bi onda ispalo da tako može reći svaki lažni prorok. Međutim, ako Isus kaže: “Ustani i hodi!“, onda će se odmah vidjeti, je li to rekao Božji čovjek. Tu ne može biti prijevare. I onda Isus veli da on ima vlast otpuštati grijehe. I da to dokaže, reče uzetome: „Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!“ I čovjek je u taj čas posve ozdravio.

Što nam danas Isus govori? Pogledajmo. Tjelesno ozdravljenje je tek znak onoga duhovnoga, koje je trajno i bitno. Jer, znamo, onaj koji je u tijelu ozdravio, ipak će jednoga dana umrijeti. Međutim, onaj koji je duhom ozdravio – oslobođen od grijeha – živjet će uvijeke. Važno je da to znamo. Naravno, važno nam je zdravlje. Mi molimo za zdravlje. Zdravlje je Božji dar. Međutim, to je ovozemni dar. A Bog nam u Isusu nudi puno više, nudi nam ono što je jedino bitno: zdravlje duše, a zdravlje duše nas dovodi u vječnost i dušu i uskrslo tijelo. Zato je važno da se pobrinemo za svoju dušu, da budemo u miru s Bogom, s bližnjima i sa samima sobom, a ponajviše da se pobrinemo za to da Boga ljubimo iznad svega, a svoje bližnje kao sebe same. Ovo sveto vrijeme došašća zasigurno je dobro vrijeme da u tome napredujemo.

Utorak drugog tjedna došašća (Mt 18,12-14)
Otac vaš neće da propadne ni jedan od ovih malenih

Tamo gdje je ljubav, nama zluradosti. Tamo gdje je ljubav, ondje je čista radost. Ljubav se ne raduje nepravdi i nesreći, nego se raduje i zrncu dobrote koju netko ima, raduje se i malom tračku svjetlosti u tami nečije duše. Evo, u poznatoj prispodobi Isus veli da se pastir nekako više raduje onoj jednoj, stotoj ovci koja je – nebitno kako i zašto – zalutala. Uzima je na ramena i nosi kući sav radostan. Na koncu Isus zaključuje: „Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.“

Zastanimo nad ovim. Bog se nikad ne veseli nečijoj nesreći. On je pun ljubavi prema svakome. Nadalje, za Boga nema beznadnog slučaja. On je poslao svoga Sina baš zato da spasi ono što je izgubljeno. To je i naš put. Mi koji smo Kristovi, trebamo Krista u tome i nasljedovati. Zbog toga nikoga ne osuđujemo, nikoga ne preziremo, nikoga ne odbacujemo, nego svakome pokazujemo praštanje i ljubav. To onda, naravno, znači da nikada ne odobravamo grijeh, ali grešnika ljubimo kao što ga i Krist ljubi. Naravno, u tome uvijek trebamo početi od vlastite obitelji, pa sve šire i šire. Jer, kako vele duhovni pisci, za mene treba biti najvažniji onaj čovjek koji je sada preda mnom. I naravno, ne zaboravimo ovo. Onaj pastir se nije okomio na izgubljenu ovcu, nije joj prigovarao, što ju je morao tako dugo tražiti. Ne. On se toj ovci raduje. Evo, ovih dana došašća neka ta jednostavna radost bude znak da smo Božji, da smo Kristovi.

Srijeda drugog tjedna došašća (Mt 11,28-30)
Krotka i ponizna srca

Što znači „krotak“? Krotak je onaj koji je „ukroćen“ koji nije divlji. Krotak je onaj koji dopušta da ga netko drugi „kroti“ i oblikuje. U tome smislu riječ „ponizan“ označava onoga koji se drugome podlaže, a sebe ne uzdiže. I sada, pogledajmo. Isus, koji je jedini uzvišen, Isus po kome je sve stvoreno, on, Kralj neba i zemlje, on koji je „Alfa i Omega“, to jest Početak i Svršetak, što on govori o sebi? Govori nam: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.“ Upravo tako. On za sebe govori da nije došao vršiti svoju volju, nego volju svoga Oca. Za Isusa prorok kaže da je bio „kao janje krotko što ga vode na klanje“, što se i dogodilo na Veliki petak. Nadalje, Pavao kaže da je Isus ponizio samoga sebe, poslušan do smrti (Fil 2,8). Zvuči strašno teško. Međutim Isus dalje kaže da ćemo, budemo li i mi bili krotka i ponizna srca, „naći spokoj dušama svojim“.

Upravo tako. Nama napasnik govori kako je teško, zapravo nemoguće vršiti Božje zapovijedi, kako je čovjeku nedohvatljivo da ima ljubavi prema svakom čovjeku, kako je neprirodno da čovjek svoju volju podlaže bilo komu, pa bio to i Bog. Međutim, Isus veli, onaj koji se pred Bogom ponizi, taj će naći spokoj duši svojoj. Zašto? Zato što je, recimo tako, normalno je podložiti se Bogu. U skladu je s našom naravi biti podložan Bogu od kojega smo mi i od koga je sve, jer nas je on stvorio za sebe, jer naš pravi i potpuni mir i pokoj može biti samo u Bog. A to što do toga spokoja vode kušnje, nevolje, pa i križ, manje je važno. Tako i Pavao kaže da su mu posve nevažne njegove životne kušnje: „K cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu“ (Fil 3,14). Taj mir, taj spokoj, tu radost daje samo Bog, baš kako veli psalmist: „Samo je u Bogu mir, dušo moja“ (Ps 62,6). Dao Bog da taj mir i tu radost s Bogom doživimo na poseban način ovoga došašća.

Četvrtak drugog tjedna došašća (Mt 11,11-15)
On je Ilija

Ni jedna Božja riječ nije rečena uprazno. Sve što Bog kaže ili navijesti, ostvarit će se u svoje vrijeme, upravo kako Bog govori po proroku Izaiji: „Riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah“ (Iz 55,11). Vrhunac Božje objave u Starom zavjetu bio je nagovještaj budućeg Mesije. Tako za mnoge događaje Isusovog života evanđelisti kažu: „A to se dogodilo, da se ispuni Pismo koje veli…“ Zbog toga i sâm Isus poslije svoga uskrsnuća veli: „Treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano“ (Lk 24,44). Isus tako danas veli za Ivana: „On je Ilija koji ima doći“, a o čemu govori Stari zavjet.

Za nas je važno da razumijemo i srcem prihvatimo da u Božjem naumu nema slučajnosti. Bog je sve predvidio i od vijeka odredio da Krist bude naš Spasitelj. Bog je odvijeka odredio da mi po Kristu i s Kristom i u Kristu budemo njegova djeca. Sve okolnosti našega života, svijet u kojem živimo, obitelj i domovina u koju smo ucijepljeni, sve je to odvijeka bilo u Božjem naumu. Mi nismo djeca slučaja. U nama i na nama se treba ostvarivati Božji naum spasenja. Na nama je da budemo Božji suradnici, baš kao što je bio sveti Ivan Krstitelj, sveti apostoli, a ponajviše kao što je bila Isusova mati, Blažena Djevica Marija. U ovome svetome vremenu molimo Gospodina Isusa da nas svojim Duhom prosvijetli da vidimo i uvidimo na koji način možemo najbolje surađivati s Božjim naumom, a onda ga zamolimo i za milost i snagu da tako i činimo. Božja milost s nama i po nama može činiti veličanstvena djela. Neka tako i bude.

Petak drugog tjedna došašća (Mt 11,16-19)
Zasvirasmo vam i ne zaigraste

Ima ljudi koji su nezadovoljni gotovo sa svime i ništa im nije dovoljno dobro. Rijetko za nešto imaju riječ pohvale, ali su zato puni kritike za sve što ih okružuje. To su oni „mrgudi“ koji su takvi postali tko zna zbog čega. Isus danas govori o takvoj vrsti nezadovoljnika i kritičara, kojima nitko nije dovoljno dobar. Evo, veli Isus: „Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: ‘Đavla ima.’ Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: ‘Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!’“ Ovdje, međutim nije tek riječ o onim vječitim nezadovoljnicima. Ne. U pitanju su ljudi koji se ne žele obratiti. Ivan ih poziva na obraćenje, a oni ga nisu htjeli poslušati, jer, vele, onakav isposnik sigurno je opsjednut đavlom ili u najmanju ruku nije baš pri sebi. A onda se pojavio Isus koji je normalno jeo i pio i opet pozivao na obraćenje. Oni su i ovoga puta našli izgovor da se ne obrate. Govorili su da je Isus izjelica i pijanaca. Dakle, nema onoga na svijetu koji bi za njih bio dovoljno dobar, pa da ga poslušaju.

Trebamo se čuvati takve oholosti. Evo, u ovome vremenu Isus nas posebno poziva na obraćenje, na to da svoj život ispitamo i ispitujemo pa da neravnine svoga života izravnamo i tako pripravimo put Gospodinu. Tko nam tu riječ naviješta? Crkva u svome bogoslužju. A Crkvu čine ljudi koji nisu besprijekorni. Pa ipak, naviještaju Božju riječ. Zar su Petar, Andrija, Ivan i Jakov bili besprijekorni, zar su bili bez grijeha? Pa ipak po njima se širilo evanđelje i oni su onaj temelj na kojem je Isus sazdao svoju Crkvu. Nemojmo tražiti izgovore, zašto se ne bismo trebali obratiti. Ne gledajmo lijevo i desno. Uprimo svoj pogled u Isusa, otvorimo svoje uši za njegov glas. I znat ćemo što nam je činiti. A sam Isus dat će nam mudrosti i snage da tako i činimo. Jer s njime možemo sve, baš kako veli sveti pisac: „S Bogom svojim preskačem zidine“ (Ps 18,30).

Subota drugog tjedna došašća (Mt 17,10-13)
Ilija je već došao

U pobožnih je Židova i bila vjera da će prije dolaska Mesije ponovno ustati prorok Ilija. I sada, u očekivanju mesijanskih vremena pitaju učenici Isusa: „Što dakle pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?“ I onda im Isus daje razumjeti da je Ilija zapravo Ivan Krstitelj onaj koji je najavio njega, Isusa kao Mesiju. Dakle, Ilija je u osobi Ivana bio došao, ali ga nisu prepoznali. Isus je među njima Mesija, ali ga narodni glavari, pismoznanci, svećenici i farizeji nisu htjeli prepoznati, jer im je srce bilo zatvoreno.

To je pouka za nas. Pred očima nam je Isus u riječi koja se redovito naviješta u bogoslužju. Kristovo je spasenje među nama nazočno i djelatno na poseban način po svetim otajstvima koja slavimo. Kristov je nauk među nama živ i jasan po nauku Crkve. Sve nam je pred očima, sve nam je na dohvat ruke. Što bismo još htjeli? Zato treba biti razborit i mudar kada čujemo za neke posebne i izvanredne znakove i pokrete u Crkvi ili pak mimo Crkve. Ono što je temeljno, važno i bitno za naše spasenje – u Crkvi je. Sve drugo što nas vodi prema Crkvi – dobro je. Ukoliko nas – svjesno ili nesvjesno – nekako izdvaja i odvaja od onoga što je u Crkvi redovito, valja biti oprezan. Dao Bog da mi u svome svakodnevnom životu prepoznajemo Krista Gospodina i po njegovoj volji živimo. Ovo sveto vrijeme došašća svakako je sjajna prigoda za to.