»Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.« (Iv 17,3)
Shadow

Instrumentalno-administrativno kršćanstvo


Razum koji isključivo služi stjecanju znanja i njegovoj kupovini i potrošnji možemo nazvati instrumentalnim razumom, razumom čija se vrijednost mjeri efektivnim sposobnostima da spoznaje, i da spoznato prodaje ili kupuje. Instrumentalni razum je razum koji više ne računa na transcendenciju i ne pita o svrsi i smislu svoga postojanja. Riječ je o razumu koji efektivno radi i razmišlja u okviru ekonomskih, novčanih i marketinških pitanja. Snaga instrumentalnog razuma u njegovoj je sposobnosti da uči, da se prilagođava i da ono naučeno praktično primjenjuje na bilo koje područje ljudskog života i djelovanja. Fenomen instrumentalnog razuma za svoj objekt ima stvarni i efektivni rad razuma u onome što se može ekonomski izračunati i upotrijebiti.

Kao što je instrumentalni razum ušao u najveći dio razumijevanja društva i svijeta, od njegovog utjecaja nije izuzeto ni kršćanstvo u formi instrumentalnog kršćanstva. Iako se instrumentalni razum u kršćanstvu javlja na različitim područjima, ovdje možemo dotaknuti onaj vid instrumentalnog razuma u kršćanstvu koji se orijentira isključivo prema efektivnom i instrumentalnom učenju vjere i svođenju vjere na isključivo znanstveni objekt spoznaje. Instrumentalno kršćanstvo vjeru promatra isključivo kao znanstveni objekt dostupan instrumentalnom razumu koji se javlja kao razum koji jedino želi znati i spoznavati činjenice, teorije, podatke. Tako se instrumentalno kršćanstvo javlja kao kršćanstvo efektivnog znanja, velikog broja podataka i činjenica o samom kršćanstvu, gdje je zadaća razuma isključivo efektivno znanje i spoznaja podataka, informacija i statistika. Instrumentalno kršćanstvo sa svojim efektivnim razumom apsolutnog znanja i spoznaje posljedično, kao efekt, stvara i novi fenomen, fenomen administrativnog kršćanstva.

Za instrumentalni razum administracija je način kako instrumentalni razum spoznaje i stječe znanje. Veliki broj administrativnih podataka, informacija, tabela, statistika i krivulja omogućuje instrumentalnom razumu brzo i lako kretanje kroz mnoštvo informacija kako bi instrumentalni razum što efektnije i što bolje praktično primijenio stečena znanja koja je prikupio kroz podatke i tabele. I za instrumentalno kršćanstvo administrativno kršćanstvo je način kako se instrumentalno kršćanstvo organizira i nastoji efektivno znati i spoznati. Tako instrumentalno kršćanstvo kao dominantan oblik spoznaje i znanja kroz administrativno kršćanstvo formira veliki broj komisija, podkomisija, odbora, pododbora, koji često svojom brojnošću i učestalošću nastoje isključivo efektivno djelovati na području znanja i spoznaje. Na taj način kršćansko vjerovanje i kršćanski život postaju objekt instrumentalnog i administrativnog kršćanstva koji svojim nastojanjem da sve praktično spoznaju i znaju, slabe kršćansko vjerovanje i kršćanski život kao autentično svjedočenje i življenje Krista i njegova navještaja.

Nije potrebno prenaglašavati potrebu određenih instrumentalnih i administrativnih praktičnih sposobnosti razuma da organizira kršćanski život u određenoj mjeri, međutim snaga instrumentalnog razuma i unutar kršćanstva na određenim poljima postala je toliko prisutna i snažna da je življenje vjere postalo instrumentalno-administrativno shvaćanje kršćanskog života i kršćanskog življenja. Problematičnost instrumentalnog i administrativnog kršćanstva je slična problematičnosti instrumentalnog razuma. Kao što instrumentalni razum sebe spoznaje i doživljava kao onaj razum čija je bit i narav da efektivno radi i sve svodi na praktična ekonomska i politička pitanja, tako i instrumentalno i administrativno kršćanstvo sebe doživljavaju kao ono kršćanstvo čija je temeljna zadaća da življenje kršćanske vjere svodi isključivo na praktičnost, podatke, tabele, statistike, sjednice i ljudske resurse. Instrumentalno i administrativno kršćanstvo ponekad oduzimaju kršćanskom življenju vjere transcendentalnu i duhovnu dimenziju koja se ponekad ne može svesti unutar domena statistike, podatka, tabele, odbora, komisije, i ne može se prilagoditi instrumentalnim tumačenjima i upotrebama.

Instrumentalni razum nastao je kao posljedica spuštanja razuma na razinu instrumenta za praktičnu upotrebu i oduzimanjem dimenzije koja razum usmjerava na onostrano, duhovno i transcendentalno. Instrumentalno i administrativno kršćanstvo nastaju kao posljedica i nusproizvod instrumentalnog razuma koji tu i tamo prodire i u samo kršćanstvo, njegova otajstva, njegovu duhovnu i kontemplativnu dimenziju, pretvarajući ga u praktični socijalni i društveni instrument djelovanja bez Duha i duhovnosti, svodeći ga na praktična pitanja mjerenja, administracije, statistika, tabela. Sve veća prisutnost instrumentalnog i administrativnog kršćanstva unutar onih područja kršćanskog života koja imaju snažnu duhovnu i kontemplativnu dimenziju potvrđuje moć instrumentalnog razuma koji ponekad i duhovne dimenzije kršćanstva želi svesti na pitanje instrumentalnih i administrativnih resursa koji se moraju označiti i definiraju se tabelama, statistkama, računicama, stalnim zasjedanjima, sjednicama, odborima, pododborima i mnogim drugim instrumentima. Preko tih se različitih instrumenata želi dopustiti i pripustiti instrumentalnom razumu da i duhovnost i kontemplaciju pokuša svesti na instrumentalno-administrativno područje kršćanstva, kao da je nemoguće živjeti kršćanski život i kršćansku vjeru ako nije uklopljena u resurse, kvalifikacije, kompetencije, ishode, vještine, vježbe, seminare, team-buildinge instrumentalno-administrativnog kršćanstva.

Instrumetalno-administrativno kršćanstvo je fenomen razuma koji svojim praktičnim vještinama i sposobnostima i cjelokupno kršćansko življenje vjere nastoji smjestiti unutar instrumentalno-administrativnih okvira shvaćanja vjere, gdje se ponekad ozbiljna duhovnost, ozbiljna pobožnost, ozbiljna duhovna dimenzija kršćanskog života ili kritizira, ili ukida, ili zabranjuje. Je li duhovnost kršćanskog življenja, kontemplacija kršćanske vjere postala oblik opasnosti i nepoželjan oblik razumijevanja kršćanske vjere i kršćanskog djelovanja? Zašto se ponekad ironizira nečiju duhovnost, kršćansko življenje vjere, kontemplativni život kao nešto površno, nepotrebno i kukavičko, nepraktično i beskorisno? Nisu li odbacivanja duhovno-kontemplativne dimenzije kršćanskog života i življenja plod instrumentalno-administrativnog kršćanstva koje duhovnost i kontemplaciju ne može staviti unutar okvira instrumentalnosti i prakse pa ih a priori isključuje, odbacuje i prezire jer ih ne može staviti unutar tabele, statistike, izvještaja, ishoda, kompetencija? Nije li instrumentalni razum sa svim svojim prednostima organizacije, raspodjele resursa, sistematizacije života, praktičnim vještinama i sposobnostima, ali i nedostatcima, kao što je gubitak transcendencije i onostranog, ponekad prisutan i u Crkvi i među nama kršćanima?

Instrumentalno-administrativno kršćanstvo kojim dominira praktični razum organizacije, raspodjele, preraspodjele, sistematizacije resursa nastoji ponekad i kršćansku vjeru i njezinu duhovnu dimenziju, koja je nesvodiva na instrumentalno, svesti na isključivo instrumentalno-administrativno područje, oduzimajući kršćanskoj vjeri njezinu kontemplativnu snagu i moć, svodeći cjelokupno bogatstvo i dubinu kršćanske vjere i njezinog življenja na pitanje izvještaja, sjednica, odbora, komisija, statistika, tabela, izračuna, proračuna i ljudskih i drugih resursa. Nepregledno mnoštvo različitih instrumentalno-administrativnih pojava i u samoj Crkvi, koliko nekad i korisno i potrebno, pokazuje i sve veću prisutnost i moć instrumentalno-administrativnog kršćanstva nad duhovnom dimenzijom kršćanske vjere i njezine usmjerenosti na onostrano i transcendentalno, odnosno pokazuje sve veći utjecaj i snagu instrumentalnog razuma nad otajstvima i tajnama kršćanske vjere, koje se ponekad želi svesti isključivo samo na instrumentalno-administrativno pitanje brojeva, statistika, tabela, praktičnih sposobnosti, vještina, kao da duhovnost i kontemplacija više nisu potrebne kao sposobnosti življenja kršćanske vjere i kršćanskog djelovanja.