Kako se novi Papa zove na hrvatskom
Onaj tko je izabran za papu, prije preuzimanja službe, mora odgovoriti na dva pitanja. Tako, naime, određuje ustaljena predaja i apostolska konstitucija Universi Dominici gregis iz 1996., prema promjeni Benedikta XVI. iz 2013., u broju 87.:
„87. Nakon što je izbor kanonski proveden, posljednji kardinal đakon poziva u izbornu dvoranu tajnika Kardinalskoga zbora i magistra papinskih bogoslužnih slavlja te dva obredničara; a privolu izabranoga traži kardinal dekan ili kardinal prvi po redu i dobi, u ime cijeloga Zbora izbornika, ovim riječima:
Acceptasne electionem de te canonice factam in Summum Pontificem? – Prihvaćaš li izbor kojim si kanonski izabran za vrhovnoga prvosvećenika?
I odmah, nakon što je privola izjavljena, izabranika se pita:
Quo nomine vis vocari? – Kojim se imenom želiš zvati?
Zatim magistar papinskih bogoslužnih slavlja, obavljajući službu bilježnika, uz pomoć dvojice muževa od obredâ kao svjedokâ, sastavlja ispravu o prihvaćanju novoga Prvosvećenika i o imenu koje je sebi uzeo.“
Isprava o tome da je kardinal Robert Francis Prevost prihvatio izbor i koje je ime uzeo sastavljena je 8. svibnja 2025. na latinskom i objavljena dan kasnije (latinski prijepis ovdje). Za potrebe ove teme ključan je dio rečenice koji glasi:
attestor et notum facio… Cardinalem Prevost acceptasse electionem canonice de Se factam in Summum Pontificem Sibique nomen imposuisse Leonem XIV ut de hoc publica quæcumque instrumenta confici possint –
potvrđujem i obznanjujem… da je kardinal Prevost prihvatio kanonski obavljen izbor Sebe za vrhovnoga prvosvećenika i Sebi postavio ime Lava XIV. kako bi se o tome mogle sastaviti javne isprave bilo koje vrste.
Nakon završetka konklava kardinal protođakon Dominique Mamberti puku na Trgu sv. Petra i onima koji su pratili prijenos objavio je iste večeri 8. svibnja 2025.:
Annuntio vobis gaudium magnum: habemus Papam! Eminentissimum ac reverendissimum dominum, dominum Robertum Franciscum Sanctae Romanae Ecclesiae Cardinalem Prevost qui sibi nomen imposuit Leonem Decimum Quatrum. – Javljam vam radost veliku: imamo Papu! Uzoritoga i prečasnoga gospodina, gospodina Roberta Francisa Svete Rimske Crkve kardinala Prevosta koji je sebi postavio ime Lava Četrnaestoga.
Kolokvijalno „uzimanje (papinskoga) imena“ prema sastavljenoj povelji i usmenom proglasu kardinala protođakona zove se impositio nominis – davanje ili postavljanje imena.
Dvojba
Iako su mediji koji su izravno prenosili proglašenje izbora gradu Rimu i svijetu te prvo obraćanje i prvi blagoslov novoizabranoga Kristova namjesnika s pročelja patrijarhalne bazilike sv. Petra za novoga papu na hrvatskom rabili ime Lav, dan kasnije pojavile su se dvojbe je li to pravilno i treba li u kanonu na hrvatskom spominjati papu Lava ili kako drukčije.
Leksikografski zavod u svojim izdanjima ima Lav za bizantske careve (III. Sirijac, V. Armenac, VI. Mudri), a Leon za pape (I. Veliki, sveti; II., sveti; III., sveti; IV., sveti; V.; VI.; VII.; VIII.; IX., sveti; X.; XI.; XII. i XIII.).
Kako se zvao papa od 1878. od 1903.?
Prije ovoga, zadnji papa toga imena, XIII. po redu, bio je otac i usmjeravatelj katoličanstva dulje od četvrt stoljeća, od 1878. do 1903. Tada je njegovo ime u kanonu Latinske Crkve izgovarano samo na latinskom i na staroslavenskom, a na hrvatski je jezik izvan bogoslužja provođeno na četiri načina: kao Lav,[1] Leo,[2] Leon[3] i Leun.[4] Od ta četiri imena, Lav, Leo i Leon živi su i u Hrvatskoj dan-danas potvrđeni Popisom stanovništva kao muška osobna imena.
Kako se zvao papa od 440. do 461.?
Dubrovački lekcionari imaju: „Leon“. Vanghielia i pistule, po Bartolomeu Kassichiu, Romae 1641. bilježe: „Na svetkovinu S. Leona Pape i Ispoviednika“ (str. 187). Vandjelja i kgnighe apostolske, Ragusa 1784., donosi: „Na svetkovinu s. Leona pape i ispovjednika“ (str. 219). Evangeglja i kgnighe apostolske, U Dubrovniku 1841., za „dan XI. travna“ piše: „Na svetkovinu s. Leona pape spovjednika i naučitelja“ (str. 183). Evanđelistar to jest epistole i evanđelja preko sve godine, priredio Petar Vlašić, U Dubrovniku 1921., za 11. travnja donosi: „Sv. Leon I. Papa, Ispovjednik i Naučitelj“ (str. 186).
Prijevod Rimskoga misala za privatnu upotrebu, koji je priredio Dragutin Kniewald (2. izdanje, Zagreb, 1930., str. 662; 4. izdanje, Zagreb, 1942., str. 540) 11. travnja donosi „Sv. Leo I., papa i crkveni učitelj“; u sadržaju iz 1930. ima „Sv. Leo“ (str. 1005), a u sadržaju iz 1942.: „Sv. Leon I.“ (str. 948) kao i u sve tri misne molitve genitiv „Leona“ (str. 662 i 663, odnosno 541 i 542). Dakle, ima inačice Leo i Leon.
Misal za sve dane u godini, priredio Jure Radić, Makarska, 1967., pod 11. travnja ima: „Sv. Leon I, papa i naučitelj“ (str. 501).
Rimski misal, II. izdanje, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1980., donosi: „10. studenoga Sveti Leon Veliki, papa i crkveni naučitelj“. Isto tako Red čitanja – Svetačka čitanja (Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1991.).
Časoslov Rimskog obreda (IV. svezak, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1985., str. 1195) pod 10. studenoga ima: „sveti Leon Veliki, papa i crkveni naučitelj“ (str. 1195); u molitvi genitiv „Leona“ (str. 1196).
Marijan Mandac priredio je knjigu Leon Veliki, Govori, Makarska: Služba Božja, 1993.
Što sve znači lav?
Opća imenica lav označava zvijer iz porodice mačaka, kralja životinja; u prenesenom značenju čovjek snažan i hrabar, srčan, junak. Morski lav je sisavac iz porodice tuljana. Kao vlastito ime Lav označava zviježđe i narodno muško ime, čija je inačica Lavoslav. Latinizmi su: Leo, Leon. Lav je znak evanđelista Marka, pratitelj sv. Jeronima, simbol Mletačke Republike. Ustaljeni su izrazi: boriti se kao lav; hodati kao lav u kavezu; hrabar kao lav.
Akademijin Rječnik hrvatskoga (svezak 23, U Zagrebu 1903., str. 926) kaže da je lav praslavenska riječ (lьvъ), došla iz germanskoga jezika (löwe), postala od latinskoga leo, a ova od grčkoga λέων/léōn, a ta iz hamitsko-semitskih jezika. Na str. 927 navodi:
Lȁv, imenica muškoga roda, ime muško, ista je riječ što i lȁv, poznata zvijer. Prevedeno po latinskom Leo. Od XVI. vijeka. „Papa Leon ili Lav velêki“ (Šime Budinić, Summa nauka hristianskoga, U Rimu 1583., str. 45a). „Ni kruna uvita kom ga Lav okruni“ (Juraj Baraković, Vila slovinka, In Venetia 1614., str. 41).
Lav od lav
Ime novoga pape znači lav na latinskom (Leo / leo), grčkom (Λέων / λέων), hrvatskom (Lav / lav), slovačkom (Lev / lev), češkom (Lev / lev), srpskom (Лав / лав), makedonskom (Лав / лав), bugarskom (Лъв / лъв), bjeloruskom (Леў / леў), ukrajinskom (Лев / лев), ruskom (Лев / лев), talijanskom (Leone / leone), kastilskom (León / león) i portugalskom (Leão / leão).
Takvo shvaćanje podupiru Sveto Pismo i logika hrvatskoga jezika.
Odmak od lava kao naziva životinje za ime novoga pape imaju: engleski (Leo / lion), francuski (Léon / lion), rumunjski (Leon / leu), poljski (Leon / lew), slovenski (Leon / lev), njemački (Leo / Löwe), švedski (Leo / lejon) danski (Leo / løve), irski (Leo / leon), estonski (Leo / lõvi), latvijski (Leons / lauva), litavski (Leonas / liūtas), mađarski (Leó / oroszlán), finski (Leo / leijona) i malteški (Ljun / iljun). U engleskom je Leo sjeverno zviježđe istočno od Raka, a lion je divlja životinja.
Imena po nazivima životinja i biljaka
U svetopisamskoj su tradiciji imena nastala od naziva životinja: Debora (hebrejski pčela); Filip (grčki prijatelj konja); Jona (hebrejski golub); Rahela (hebrejski ovca; strpljiva) i od naziva prirode koju je Bog stvorio: Petar (grčki stijena, Kamenko, Kremenko), Andrija (grčki muževan, hrabar), Adam (hebrejski zemlja, glina), Stjepan (grčki kruna, vijenac), Biserka (Margarita, grčki biser), Anđeo (grčki glasnik).
Hrvatski jezik ima puno osobnih imena nastalih po nazivu:
- životinja (Lav, Lavoslav, Vuk, Vuko, Jelenko, Srna, Košuta – Djela apostolska 9, 36.39),
- voćaka (Višnja, Dunja, Jagoda, Maslina, Klementina, Malina, Naranča, Trešnja) i
- drugih biljaka (Lovro, Goran, Hrastimir, Dubravko, Velibor, Dalibor, Jele, Jelka, Jelica, Јavor, Javorko, Lipa, Cvjetko, Cvijeta, Smiljan, Ljubica, Đurđica, Ljiljana, Grozdan, Ruža, Ružica).
Lav u Svetom Pismu
Pojam lava duboko je ukorijenjen u svetopisamskom viđenju mesijanskoga svijeta:
Vuk i janje zajedno će pásti, lav će jesti slamu k’o govedo; al’ će se zmija prahom hraniti. Nitko ne će činiti zla ni štete na svoj svetoj gori mojoj – govori Gospodin (Izaija 65, 25).
Igraše se s lavom kao s jarićima i s medvjedima kao s janjcima (Sirah 47, 3).
Hebrejska imenica אֲרִי / ari, što znači lav, u masoretskim tekstovima u prijevodu Sedamdesetorice na grčki glasi λέων/léōn. Pojavljuje se u Novom Zavjetu, kao u Otkrivenju 5, 5:
A jedan od starješina reče: »Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih.«
Tu se Isus naziva „Lavom iz plemena Judina“, ističući Njegovo kraljevsko i mesijansko ispunjenje.
Riječ ari rabi se u hebrejskoj Bibliji za označavanje lava, često simbolizirajući snagu, hrabrost i žestinu. Pojavljuje se u raznim kontekstima, od doslovnih opisa životinje do metaforičkih poraba koje predstavljaju moćne pojedince ili narode. Lav je stvorenje poznato po snazi i veličanstvenosti. Lav se često prikazuje kao kralj zvijerî, utjelovljujući svojstva poput moći, hrabrosti i gospodstva. U svetopisamskoj pripovijesti lavovi se spominju u raznim kontekstima.
Doslovni opisi: Lavovi su opisani u svom prirodnom staništu, često u pustinji ili šumama, kao što se vidi u odlomcima poput Sudci 14, 5, gdje Samson susreće mladoga lava:
Duh Gospodinov zahvati Samsona, i on goloruk raskida lava kao što se raskida jare; ali ne reče ni otcu ni majci što je učinio.
Tropološka poraba: Lavovi služe za usporedbu društvene nepravde (Sirah 13, 19):
Divlji su magarci plijen lavovima pustinjskim, a siromasi bogatašima.
Služe i za pouku o krjepostima:
Bježi od grijeha kao od zmije, jer ako se primakneš, ujest će te. Kao u lava zubi su njegovi: ljudima život oduzimaju (Sirah 21, 2).
Volim više živjeti s lavom i sa zmajem nego živjeti sa ženom opakom (Sirah 25, 16).
Lav vreba svoju lovinu, tako i grijeh one koji čine nepravdu (Sirah 27, 10).
Ruglo i sramota oholici, i osveta na nj vreba kao lav (Sirah 27, 28).
Razuzdan jezik uspoređuje se s proždrljivim lavom (Sirah 28, 23):
Njegove su žrtve oni koji ostavljaju Gospoda, u njima on (jezik) plamti i ne gasi se, on će nasrnuti na njih kao lav i raznijeti ih kao pantera.
Simbolična poraba: Lav se metaforički koristi za predstavljanje snage i vlasti. Primjerice u Mudrim izrjekama 28, 1, pravednici se uspoređuju s lavom, ističući njihovu hrabrost:
Opaki bježe i kad ih nitko ne progoni, a pravednici su neustrašivi kao mladi lav.
Mrtav lav nije k čemu (Propovjednik 9, 4):
Jer onaj tko je među živima, ima nade: i živ pas više vrijedi nego mrtav lav.
Njegov je značaj poučljiv (Sirah 4, 30):
Ne budi kao lav u svojoj kući, a strašljivac prema svojim slugama.
Proročka slika: U proročkoj literaturi lavovi često simboliziraju moćne narode ili vođe. Primjerice, u Ezekielu 19, 2, Izrael se uspoređuje s lavicom, a njezini knezovi s mladim lavovima, što opisuje njihovu prijašnju snagu i plemenitost:
Reci: Što bijaše tvoja mati? Lavica među lavovima, ležala je među lavićima, hraneći mladunčad svoju.
Božanska svojstva: Lav se ponekad koristi za opisivanje Božje moći i veličanstva. U Hošeji 11, 10, Bog je prikazan kao lav, predvodnik iz progonstva:
Za Gospodinom će ići. K’o lav On će rikati; a kad zarikao bude, sinovi će mu veselo dohrliti sa zapada.
Bog je opisan s nizom lavljih osobina. On je snažan (Izaija 38, 13):
vičem sve do jutra; kao što lav mrska kosti moje, od jutra do noći skončat ćeš me;
neustrašiv u zaštiti svojih (Izaija 31, 4):
Da, ovako mi Gospodin: »Kao što lav ili lavić nad plijenom reži, pa i kad se strči na njega mnoštvo pastira, on se ne prepada vike njihove, nit’ za njihovu graju mari – tako će Gospodin nad vojskama sići da vojuje za goru Sion, za visinu njezinu;
prikriven u napadu na svoj plijen (Jeremija 49, 19):
Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vječno zelene. Ali ću ga učas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer tko je meni ravan? I tko će mene na račun pozvati? I koji će mi pastir odoljeti?
koji čeka (Hošea 13, 7):
Stoga ću im biti kao lav, kao leopard što na putu vreba;
pustošnički (Jeremija 25, 38):
Lav ostavlja guštaru jer će zemlja njihova opustjeti od mača pustošničkoga, od jarosnoga gnjeva Gospodinova;
zastrašujući (Tužaljke 3, 10):
Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
zaštitnički (Hošea 5, 14):
Jer k’o lav ću biti Efrajimu, kao lavić domu Judinu; ja, ja ću razderati i otići, odnijet ću i nitko ne će spasiti.
temeljit (Hošea 13, 8):
kao medvjedica kojoj ugrabiše mlade, ja ću se na njih baciti, rastrgat’ im grudi do srca; k’o lav ću proždrijeti meso njihovo, zvijeri će ih poljske rastrgati.
U Amosa 3, 8 Lav se čak pojavljuje kao naslov za Boga:
Lav riče: tko da se ne prestravi? Gospodin Bog govori: tko da ne prorokuje?
Slika lava u Bibliji služi za prenošenje poruka moći, suda i božanske vlasti, odražavajući kulturno i simbolično značenje te životinje na drevnom Bliskom istoku.
Zaključci
Osobna imena iz klasičnih jezika prevode se u žive jezike. Pri tom se mogu samo preuzeti (Leo -> Leo), prilagoditi kao tuđica (Cicero – Ciceron, Leo – Leon) ili prevesti (Leo od leo => Lav).
Odgovornost je Svete Stolice, a potom biskupâ hrvatskoga jezičnoga područja odrediti kako će se Papino ime prevesti na pojedine jezike na službenim stranicama Svete Stolice i kako će se ono ujednačeno spominjati u misnom Kanonu na hrvatskom jeziku.
Latinski, grčki, većina romanskih jezika i većina slavenskih jezika, među njima i hrvatski, zadržalo je naziv poznate životinje lava za vlastito ime niza papâ koji su sjedili na rimskoj učiteljskoj stolici i predsjedali Crkvom u ljubavi. Uporabom imena Lav XIV. istaknula bi se pohrvaćenost, bliskost hrvatskomu uhu i razumijevanju kao i svetopisamska ukorijenjenost imena Njegove Svetosti, 267. rimskoga biskupa, namjesnika Isusa Krista, nasljednika Apostolskoga prvaka, vrhovnoga prvosvećenika sveopće Crkve, patrijarha Zapada, primasa Italije, nadbiskupa i metropolita Rimske crkvene pokrajine, vrhovnika Države Vatikanskoga grada, sluge slugu Božjih, sretno vladajućega Svetoga Otca.
Francuski, engleski, svi germanski jezici i dva slavenska jezika u njihovoj blizini (poljski i slovenski) razdvojili su ime rimskih prvosvećenika koje na latinskom glasi Leo, od naziva za kralja životinja. Po uzoru na njih, takvim udaljavanjem (Leo ili Leon) od osnove odijelilo bi se i svetopisamsko značenje lava od Lava, te bi se ustrajalo na partikularnoj tradiciji Leonâ, od I. do XIV., kao da sve počinje u V. stoljeću.
Naknadno dopisano
Ika je 9. svibnja 2025. u 14.03 objavila da je zagrebački nadbiskup svećenicima uputio pismo u kojem se ističe da se Papino
ime treba spominjati u Euharistijskoj molitvi i u prošnjama Liturgije časova na uobičajen način, koristeći inačicu „Lav”.
Ika je 10. svibnja 2025. u 16.19 objavila da su biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine uputili okružnicu svećenicima i ostalim vjernicima u kojoj, između ostaloga, stoji:
Uzevši u obzir hrvatsku jezičnu tradiciju uporabe inačica Lav i Leon i to da su neki biskupi već prihvatili pojašnjenje u korist inačice Lav, te uvažavajući posebice činjenicu da je ona nakon izbora prevladala u crkvenoj javnosti, i smatrajući da je važno na hrvatskom govornom području u liturgijskoj praksi i crkvenoj komunikaciji ustaliti uporabu jednog oblika Papina imena, pozivamo da se ime novoga Pape spominje u Euharistijskoj molitvi i u prošnjama Liturgije časova koristeći inačicu Lav.
[1] Okružnica „Grande munus“ štampana u latinskom izvorniku i hrvatskom prevodu sv. otca pape Lava XIII., U Zadru: Katolička Dalmacija, 1880., 15 str.
Okružnica presvetoga gospodina našega Lava po Božjoj providnosti Pape XIII. svima patrijarkama, primatima, nadbiskupima i biskupima katoličkog svieta, koji su u milosti i obćenju s apostolskom stolicom: Vrhovnog Apostolstva dužnosti (Supremi Apostolatus officio), U Zadru: brzotiskom Katoličke hrvatske tiskarne, 1883., 8 str.
Poslanica svetog oca pape Lava XIII stožerniku Bausu, U Dubrovniku: Biskupski Ordinarijat, 1891., 5 str.
Apoštolsko pismo sv. otca pape Lava XIII. Praeclara Gratulationis, U Mitrovici: Hrvatska dionička tiskara, 1894., 19 str.
Lav XIII., O jedinstvu Crkve (Satis cognitum), Glasnik biskupije bosanske i sriemske ; god. 24, 1896., Đakovo: Biskupska tiskara, 1896., 18 str.
Lav XIII, O stanju radnika (Rerum novarum), uvod napisao Joso Felicinović, Rijeka: Miriam, 1916., 37 str.
Lav XIII. i Josip Juraj Strossmayer o sekti masona, priredio Ivan Mužić, Split: Matica hrvatska, Ogranak, 1999., 164 str.
José Maria Caro y Rodriguez, Otkrivena tajna Masona s enciklikom Ljudski rod (Humanum genus) pape Lava XIII., s engleskoga prevela Slavena Špalj, Neđeljka Batinović, Zagreb: Naklada Benedikta, 2011., 398 str.
[2] Proti robstvu / poslanica svetog oca pape Lea XIII., U Dubrovniku: Biskupski ordinarijat, 1891., 8 str.
Urban Talija, Socijalizam i socijalno pitanje: Sadržava i hrv. prijevod enciklike pape Lea XIII „O stanju radnika“ (De conditione opificum), Dubrovnik: Dubrovačka hrvatska tiskara, 1905., VIII, 190 str.
[3] Okružnica Njegove Svetosti pape Leona XIII. o slobodnom zidarstvu, Đakovo: Biskupijska tiskara, 1884., 23 str.
Okružno pismo svetoga oca pape Leona XIII. O jedinstvu Crkve (Satis cognitum), Zagreb: C. Albrecht, 1896., 52 str.
Leon XIII kao papa i kao pjesnik: u slavu dvadeset i pete godišnjice vladanja, priredio Ante Špoljar, Zagreb: Antun Scholz, 1903., 95 str.
Pjesme pape Leona XIII. (Joahima Pecci), preveo uvodom i bilješkama popratio kanonik Vladimir Bakotić, Spljet: Leonova tiskara, 1905., 72 str.
[4] Okružnica njegove svetosti Leuna pape XIII. o Isusu Krstu Odkupitelju (Tametsi futura prospicientibus), Split: Russom 1900., 24 str.;
Povelja Njegove svetosti pape Leuna XIII, o zadrugi Svete obitelji, Šibenik: Tiskarna biskupske kurije, 1892., 13 str.
