Četvrtak, 22 travnja

Kršćanstvo diskrecije


U zbirci priča Jhumpe Lahiri Tumač bolesti priča istoimenog naslova pripovijeda o jednoj indijskoj obitelji koja dolazi iz Amerike svake dvije godine posjetiti rodbinu. Njihov vozač je lokalni čovjek gospodin Kapasi. Kapasi primjećuje kako se gospodin i gospođa Das jedno prema drugom, ali i prema djeci odnose kao da su u pitanju stranci. Posebno gospođa Das ne skriva svoju odsutnost od ostatka obitelji. Kapasi i gospođa Das stupaju u razgovor zbog čega gospodin Kapasi pomišlja da bi mogao čak i zavesti gospođu Das. Jedno vrijeme priča nas uvlači u nutarnji svijet gospodina Kapasia i njegovih maštanja i planova. Sve do trenutka kada mu gospođa Das, dok su sami u autu, ne pripovjedi kako jedno od njezine djece, točnije najmlađi sin nije sin gopodina Dasa, nego jednog njegovog prijatelja.

Razlog zbog čega gospođa Das povjerava Kapasiju svoju tajnu jest što gospodin Kapasi radi kao tumač bolesti (odatle i naslov priče). Njegov posao je prevođenje simptoma bolesti jednom doktoru koji ne poznaje jezik pacijenata koje prima i koje liječi. Gospodin Kapasi je netko tko prevodeći simptome bolesti pomaže pacijentima da se uz liječničku pomoć od nje ako je moguće izliječe i oporave. Gospođa Das boluje od određene nutarnje bolesti i otkrivajući Kapasiu svoju tajnu pomišlja da bi on kao tumač bolesti mogao ne samo definirati njezinu bolest, nego i ponuditi joj lijek. Ali priča završava obostranim razočarenjem. Dok je gospođa Das očekivala pomoć i lijek, gospodin Kapasi očekivao je nešto drugo. Njihova međusobna udaljenost simbolično je prikazana u sceni kada gospođa Das nepažljivo iz torbice baca adresu gospodina Kapasia koju je uzela jer mu je obećala pisati. I dok papirić s adresom nošen vjetrom nestaje gospodin Kapasi rezignirano zaključuje da je između njega i gospođe Das nepremostiv jaz njezine krivnje i grižnje savjesti i da je njezino ponašanje proizašlo iz te opterećujuće tajne o ocu njezinog najmlađeg djeteta.

Gospođa Das simbol je one diskrecije koja iznutra izjeda čovjeka. Spoznaja kako je krivo učinio ili kako je kriv i ne uspijeva se osloboditi tog opterećujućeg znanja. Takvu diskreciju zovemo sigurnom diskrecijom ili diskrecijom krivnje. Ona nastoji skriti ono što se zna da je učinjeno kao krivo, grešno i zlo. Možemo je zvati i naknadnom diskrecijom. Ona nije i ne može biti nesigurna. I ona se ne odnosi na nesigurnost oko pitanja je li nešto istina ili nije. Ona je diskrecija zla ili diskrecija grijeha jer se čovjek njome štiti i skriva prije svega od samog sebe. Od osjećaja krivnje. Od savjesti koja je nemirna. Ona se može u nekim trenutcima manifestirati i na izvanjski način kao radikalni cinizam, ogorčenje i nezadovoljstvo i mržnja.

Gospodin Kapasi na samom početku priče primjećuje da se gospođa Das ponaša drugačije od ostatka obitelji. Mrzovoljna. Ogorčena. Odsutna. Nezainteresirana. Ostali članovi obitelji ponašaju se onako kako se ponašaju oni koji ne znaju. Radosno. Zainteresirano. Oduševljeno. Jaz koji postoji između gospođe Das i njezine obitelji je jaz znanja ili jaz spoznaje. Ona zna ono što je iznutra grize. Oni ne znaju. Tek kasnije kada otkrije svoju tajnu gospodinu Kapasiu on će donekle shvatiti razloge i motive njezinog ponašanja prema vlastitoj obitelji. Shvatit će težinu tereta koji nosi kao i činjenicu da gospođa Das taj teret nosi sama. Nitko ne zna osim nje. Diskrecija zla ili diskrecija grijeha može nevjerojatno snažno opteretiti čovjekov život. Otuđiti ga od drugih ljudi. Otuđiti ga od bližnjih. Pretvoriti ga u dvoličnog. Može tako snažno opteretiti njegov izvanjski život da drugima oko njega postaje sve teže razumjeti njegovo nezadovoljstvo, ogorčenost i cinizam prema onima koji s njim žive i rade.

U liku gospođe Das susrećemo jedan fenomen koji ima dva dijela. Kršćanstvo diskrecije. Postoji ono kršćanstvo diskrecije koje čuva dobar glas kršćanina, čuva ugled Crkve i vjerničke zajednice jer nije sigurno što je istina, ali snažno i aktivno sudjeluje u pronalasku i otkrivanju istine. Riječ je o nesigurnoj diskreciji koja se motivira ljubavlju prema istini i samo istini pri tom imajući na umu da treba čekati dok se do istine dođe. Nesigurna diskrecija nije takva da ne zna što je zlo i grijeh, a što nije. Ona se kreće putem prema istini i pri tom ne zanemaruje tu razliku između grijeha i dobra koja joj je i moralno i vjernički važna. Ona ne skriva zlo i grijeh. Ona ga prokazuje javno i transparentno onda kada se utvrdi istina učinjenog zla i grijeha. Nerijetko se Crkvi i kršćanskim vjerničkim zajednicama i kršćanima prigovara da nemaju nikakvo pravo na nesigurnu diskreciju, nego a priori moraju svaki grijeh i zlo i onda kada nisu sigurni je li učinjen ili ne unaprijed proglasiti učinjenim i počinjenim. Tu dolazi do nesporazuma jer je Crkvi u nesigurnoj diskreciji važno utvrditi istinitost ili neistinitost učinjenog zla i grijeha. Nesigurna diskrecija je proces koji ide ukorak s otkivanjem istine odnosno njezinom približavanju. Ona prestaje vrijediti kao pravilo i sredstvo zaštite kada je istina potpuno jasna, definirana i neskrivena. Nesigurna diskrecija nije zataškavanje. Skrivanje. Ona je proces kojim se želi i pokušava na najjasniji mogući način doći do istine o nekom počinjenom zlu i grijehu.

Ovaj oblik diskrecije redovito se Crkvi spočitava kao nešto nedopušteno, zabranjeno i na što Crkva ne smije i ne može polagati nikakvo pravo. Međutim, nesigurna diskrecija nužan je proces kako bi se poštivali pravednost, dostojanstvo ljudi, dostojanstvo njihovog ugleda i ljubav prema istini. Nesigurna diskrecija je uobičajena praksa civilnog zakonodavstva kada se odvija neki osjetljiv sudski proces zatvoren za javnost. Prije nego se javnost izvijesti o svemu sud kroz nesigurnu diskreciju dolazi na određeni način do jasne i nepobitne istine o nekom događaju koji okupira i zanima javnost. I ne dopušta da se netko izvana miješa u proces nesigurne diskrecije da se ne bi povrijedila pravednost, dostojanstvo i dobar glas onih koji su uključeni u proces i objektivnost istine za kojom se traga kao konačnim ishodom. Jer ishod svake nesigurne diskrecije jest nastojanje i pokušaji da se otkrije i sazna objektivna, jasna i nepobitna istina.

S druge strane diskrecija krivnje može se smatrati i sigurnom diskrecijom ili diskrecijom skrivanja. Nije riječ o procesu kojim se dolazi do istine. Riječ je o završenom procesu ili svršenom činu o kojem je istina već jasna i nepobitna barem za onoga koji je nešto učinio. Gospođa Das lik iz pripovijetke nalazi se u stanju sigurne diskrecije ili diskrecije skrivanja. Proces dolaska do istine je za nju okončan i ona zna što se dogodilo i što je istina. Gospodin Kapasi i obitelj gospođe Das su u procesu nesigurne diskrecije. Ne znaju što je istina. Obitelj gospođe Das prema njezinim riječima nikad neće saznati. Međutim, istinu saznaje gospodin Kapasi. Iz nesigurne diskrecije kao procesa on prelazi u stanje sigurne diskrecije. I on sad zna nepobitnu istinu. I njegova reakcija je logična. Sad kad smo došli do istine pita on gospođu Das zar ne biste trebali reći svojoj obitelji tu istinu. Gospođa Das kategorički odbija.

Ovdje dolazimo do odnosa između nesigurne i sigurne diskrecije koje obje egzistiraju u okviru kršćanstva diskrecije. Kada konačno Crkva, vjernička zajednica, kršćanin dođe do istine kroz proces nesigurne diskrecije preostaje isključivo jedna mogućnost. Priznati i reći istinu. Priznanje istine oslobađa. Sigurna diskrecija ili diskrecija skrivanja prestaje biti teret i opterećenje. Sve je jasno i transparentno. Ukoliko se kroz proces nesigurne diskrecije otkrije i sazna istina, ali se ona  nastavi skrivati i ne govoriti ulazi se u jedno gore i opasnije stanje i područje. Ulazi se u sigurnu diskreciju ili u diskreciju skrivanja. Jer istina je jasna i nepobitna, ali se o njoj šuti ili je se skriva. Zna se istina o grijehu ili zlu, ali se o tome odlučuje šutjeti. U ovom stanju sigurne diskrecije ili diskrecije skrivanja dolazi do strašnog pritiska na savjest, budi se snažan osjećaj krivnje i oni probijaju vani kroz čovjeka kao nezadovoljstvo, ogorčenje, cinizam i mržnja.

Kada je Isus govorio kako će nas istina osloboditi želio je upozoriti na razornu moć sigurne diskrecije ili diskrecije skrivanja. One diskrecije koja zna da je učinjeno zlo i grijeh, ali odlučuje šutjeti i ne progovarati. Odlučuje sakriti istinu. Zato je gospođa Das tako ljuta, mrzovoljna i ogorčena za razliku od ostalih likova u priči. U stanju diskrecije skrivanja istina je ne oslobađa nego boli i izaziva nelagodu i neugodu. I kada je čula da je gospodin Kapasi tumač bolesti pomislila je da on može ponuditi lijek i pomoć. On je to i učinio. Savjetovao joj da kaže istinu. Ona je odbila. Diskrecija skrivanja nastavlja progoniti onoga koji skriva istinu. Jednom kada je kroz proces nesigurne diskrecije istina postala jasna, transparentna, nedvosmislena i nedvojbena, makar bila nelagodna i neugodna, pravedno je o njoj ne šutjeti nego je priznati.