Kršćanstvo je vjera nade
Vrijeme dšašća je obilježeno nadom.
U svijetu muke, razočaranja, i beznađa Crkva ima što ponuditi u ovo predbožićno vrijeme
Čini mi se da smo nadu u propovijedima pomalo zaboravili. O njoj se malo govori. Vjera i ljubav su kao teme češće prisutne.
Kod nekih teologa nada je središnje razmišljanje. Njome se može puno toga objasniti, osvijetliti darovani i ponekad mučni, tjeskobni svijet čovjeka. Vjera, nada i ljubav su teološko trojstvo u razgovoru, poticanju i hrabrenju današnjeg čovjeka, kojemu nada otvara neslućene horizonte.
Bolje je živjeti u nadi nego u beznađu, reče mudrac. U ovo posvećeno vrijeme svećenik ima puno prilika u došašću. Tu su blagdani, tradicija oko Božića.
Božić nije zatvorena cjelina bez uskrsnuća, konačnog spasenja. Biblijska čitanja tog razdoblja nisu samo povijesni prikaz dolaska Boga među ljude, nego i spomenik nade, kako reče moj profesor Bonaventura Duda. Mi u Božiću očekujemo ispunjenje Božjeg plana ljubavi prema čovjeku i novi početak drugovanja, življenja s njime.
Naše spasenje započinje s njegovim rođenjem i ispunjava se uskrsnućem. Za života je Isus, jedini na svijetu od svih poznatih, ustvrdio: Ja sam svjetlo svijeta, tko ide za mnom neće hodati u tami, imat će svjetlo života. Nada u beznađu života. Preduvjet svjetlosti vječne u nebu je prihvaćanje Isusovih pravila po kojima smrt nije kraj. Tko živi, treba se nadati. Vrijeme došašća uz vjeronaučne susrete i biblijske večeri, prigoda je govoriti o tome.
Psiholozi i oni koji rade s ljudima primijetili su da s godinama čovjek nadu gubi. Dok je mlad sve se nekako podnosi. Kršćanin ne smije izgubiti nadu i treba znati naći Isusovo svjetlo u mraku života i smrti vjerujući u budućnost. Nada je ukorijenjena u vjeri i pouzdanju.
Pavao će to svesti na vjeru, nadu i ljubav u svojim poslanicama. Malodušnost i kolebljivost su prisutne u svima nama. Nevolje, bolesti, a u prvim vremenima Crkve progoni, poljuljali su svaku nadu u bolje sutra.
Silaskom Duha Svetoga ona nezaustavljivo raste, a vjera da imamo dvije domovine, ovdje i nebesku, daje snagu progonjenima, bolesnima, patnicima. Sve su to izrazili u nekoliko pojmova kao: budnost, strpljivost u kušnjama, nepokolebljivost u patnjama. Nada potiče, zapravo budi sav kršćanski život. Bez toga bi sve bilo kratko i besmisleno.
Božić nije samo proslava davnog događaja, nego novi početak u koji se i Bog umiješao.
Imamo dovoljno vremena podgrijati nadu u srcima svojih župljana. Isusovim dolaskom nebo više nije daleko, ono je među nama.
