Mir
Zar postoji „mirno“ more ili „mirno“ nebo? To su časovita zatišja u nemirnom prostoru Zemlje. Tako je i s čovječjim srcem. Primirje, a ne mir. Sveti Augustin u poznatoj izjavi: „Stvorio si nas, Gospodine, za sebe i nemirno je naše srce, dok ne otpočine u Tebi“ – izražava nemogućnost postignuća savršena mira bez Boga. Jedino je Nebo sposobno donijeti pravi mir. Taj je mir objavljen nad betlehemskim poljanama i nad praznim Kristovim grobom. Krist ostavlja mir kao najljepši plod Svoga otkupiteljskoga poslanja. „Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vama.“
Strah se uvriježio u ljudska srca. On nerijetko poprima patološke oblike, čovječanstvo nosi u sebi strah pred tajnama Svemira, a napose pred tajnom smrti. Taj strah i nemir upućuju na neki grijeh koji je srušio odnos čovjeka s Bogom, tu stalnost reda koja uvjetuje mir. Čovjek je toliko zastrašen da je trebalo da anđeli nad spiljom i nad grobom započnu svoje objave riječima: Ne bojte se!
Jedina osoba, kojoj to nije bilo potrebno, bila je Blažena Djevica Marija. Arkanđelove riječi: Ne boj se, Marijo! – ne odnose se na strah prouzrokovan njegovim ukazanjem, nego na strah pred otajstvom, da će ona postati Majkom Božjom. Marija se navikla na društvo anđela. Straha nema, gdje stanuje Bog. Ali ne Bog koji bi bio samo priznat od nas, nego i ljubljen. Marija Magdalena nije imala nikakva straha od „čuvara“ vrta. Bilo je dovoljno, da je Isus nazove njezinim imenom, pa da Ga odmah prepozna.
Nemir se po nauci sv. Tome očituje u neslozi srca, zatim u usmenom rječkanju, dok u vanjskim djelima poprima oblike razdora, svađe i rata. Kako vidimo, mir i nemir u svijetu proizlaze iz ljudskoga srca. Ako srce ne gori ljubavlju, događa nam se kao i učenicima iz Emausa: ne samo da Ga nisu prepoznali, nego su bili puni straha i razočaranja. Svaka uvrjedljiva riječ i svaka prezirna kretnja niječu prisutnost pravoga mira u srcu. Nerijetko zaboravljamo, da postoji barometar srca, točniji od onoga atmosferskoga.
Sva se Kristova misija sastojala u tome, da donese ljudima mir. Cijena je toga mira bezmjerna: Kristova muka i smrt. Najljepši spomenik mrtvima u katakombama i grobištima jesu riječi: In pace Christi (počiva u Kristovu miru). Od svih hrvatskih pozdrava, poslije onoga Hvaljen Isus i Marija, najviše mi se sviđao pozdrav naših katoličkih omladinaca u Maksimiru (Zagreb): Mir Božji! Tajna franjevačkoga uspjeha bila je i ostaje riječ uklesana u njihovu grbu i srcu: Mir i dobro!
Uskrs, blagdan pobjede, slavi tu pobjedu u čovječjem srcu. Sve je tiho poslije Golgote. Mir poslije oluje. Nebo je svojom atmosferom obujmilo Zemlju. Mnogi se boje te nebeske atmosfere pak nose sa sobom maske, jer žele ostati samo ljudi. Ne znaju da čovjek postaje potpunim bićem jedino, ako udiše taj nadnaravni zrak. Zar nisu ratovi znak, da je nebo daleko od mnogih srdaca?
Rajmund Kupareo
Hrvatski katolički glasnik: Mjesečnik za duhovnu izgradnju američkih Hrvata (Chicago), travanj 1954., godište XIV, broj 4.
