Molitva uskrslom Isusu
Uskrsli Isuse, po hrvatskim selima
roditelji naši muče se i pate
i čekaju pomoć, utjehu i snagu
od sinova svojih kad se jednom vrate.
Ja te molim za njih i za grudu našu
milovanu krvlju, motikom i suzom,
oskvrnutu rukom, jezikom i perom
pritisnutu zlom, nevoljom i uzom.
Ja te molim za njih – kad su me slali
prije osam godina u velike škole,
rekli su mi neka nikad ne zaboravim
njih, braće i seljaka sa ledine gole.
Jer od kad sam ovdje daleko od doma.
Od njih stižu pisma puna boli, tuge
iz njihovih slova izbija gorčina
i bezbroj patnje, ko vjekovi duge.
Jer od kad sam ovdje daleko od doma
pišu da je teže nego prije,
i ljetina slaba da im tišti srce
i da nema biča koji ih ne bije.
Ja te zato molim, uskrsli Isuse,
da im Ti ublažiš sve pregorke dane,
i da s Tvoga Srca koja zraka više
na njihove duše kao melem pane.
Stjepan Horžić, 1937.
Pjesma – molitva, koju ste upravo pročitali proslavila je svoj osamdeset i osmi rođendan. Pjesma je potekla iz srca mladoga maturanta osamnaestogodišnjaka, kasnije svećenika i mučenika Stjepana Horžića. Tiskana je u listu „Nedjelja“ 1937. Te je godine Uskrs bio 28. ožujka.
Godine lete, ljudi se mijenjaju, a vremena ostaju ista – teška. Mnogi se nažalost i danas srame što su djeca sela. Zašto? Kao i danas tako su tijekom minulih desetljeća od seljaka pravili bedaka, samo da unište selo. Ipak moramo priznati, a da se nitko ne uvrijedi: „Od seljaka nema većeg poštenjaka!“ Nismo li i mi, hvala Bogu, seoska sredina? Stidimo li se toga? Nema potreba, budimo ponosni, jer tu su naši korijeni!
Nije li naš uskrsli Gospodin: „Prolazeći ovom zemljom čineći dobro“, ujedno naviještao radosnu vijest Evanđelja u kojem se često koristio slikama – prispodobama iz života na selu. Sjetimo se samo prispodoba: o sijaču, Dobrom pastiru, vinogradu i vinogradarima, smokvi koja ne donosi ploda!, gorušičinu zrnu… Nije li rekao za naše živote: „Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo; ako li umre donosi obilat rod.“ Kakav ćemo mi rod donijeti, bolje rečeno nakon smrti ostaviti?
Uvjeren sam doista, da ćete si mnogi postaviti pitanje: „Čemu ovakva uskrsna čestitka?“ Želja mi je u svima nama probuditi ponos da budemo ono što jesmo. Potaknuti nas da poput mladića, svećenika i mučenika gajimo ljubav prema onom što nam je sâm Bog dao.
Pročitajmo još jednom pjesmu pa ćemo shvatiti s koliko je samo ljubavi, nježnosti i čežnje taj mladi čovjek težio za svojom obitelji, roditeljima, rodnoj grudi – domovini. Sve su to vrjednote koje valja gajiti, danas u ova teška vremena, više no ikad. Sve nas to potiče da više razmišljamo i o onoj drugoj vječnoj domovini za koju sv. Pavao kaže: „Domovina je naša na nebesima odakle Spasitelja iščekujemo, Gospodina Isusa Krista.“
S pjesnikom i mučenikom Stjepanom i ja za sve nas molim uskrsloga Isusa, da nam ublaži pregorke dane, te da iz Njegova probodena Srca snop svijetlosti kao melem padne na naše duhovne, duševne i tjelesne rane! S tim mislima želim sretan i blagoslovljen Uskrs!
vlč. Josip Vragović, župnik u Brezničkom Humu
