Utorak, 15 lipnja

Misa: zaključni dio

2


Župske obavijesti


Svećenik koji je bio na mjesec dana u posjetu jednoj katoličkoj misiji u Tanzaniji pripovijedao mi je o živopisnosti i živosti bogoslužja u toj misijskoj zemlji. Na nedjeljnu se misu okupljaju vjernici iz okolnih udaljenih sela, tako da se veći dio vjernika jedino i susretne na nedjeljnom slavlju. Naravno, misa je prepuna glazbe, plesa i oduševljenog sudjelovanja sviju i to sve skupa traje gotovo tri sata. Za svećenika iz Europe bio je to poseban doživljaj. I onda dolazi zanimljiva pojedinost – župske obavijesti. Na koncu mise svećenik pažljivo i opširno kaže sve obavijesti za različite skupine vjernika: dan i sat pojedinih bogoslužja, katekumenskih pouka, kateheza. Tu su i obavijesti o radu ambulante, škole i mnogočemu drugome što se tiče vjerskog i društvenog života. Nakon toga poglavica svakog sela kaže obavijesti vezane za svoje selo.

Razumljivo je to. Vjernici dolaze s različitih strana. Većina od njih su nepismeni. U svojim selima nemaju struje. Jedini razumljivi oblik komunikacije jest živa riječ. K tome, čovjek koji ne čita, ima osobitu sposobnost da pamti. Zato su za njih te župske obavijesti i žive i zanimljive i potrebne i nužne, one su u toj misijskoj postaji gotovo jedino sredstvo društvenog priopćavanja na lokalnoj razini.

A naše obavijesti? U kojim mi to selima živimo? U vremenima biskupa Strossmayera kad dnevnog tiska nije ni bilo, kad radio nije postojao, a o televiziji i Internetu da i ne govorimo? U vremenima biskupa Strossmayera kada se riječ biskupa (ili eventualno pape) iz neke njegove poslanice, odnosno okružnice, mogla čuti samo ako ih je župnik u nastavcima čitao u crkvi?

Nažalost, u mnogim našim obavijestima čuje se puno toga nepotrebnoga. Npr. čitaju se sveci tjedna. Zar vjernici kod kuće nemaju kalendar? Čita se raspored proba pjevačkog zbora. Zar to stvarno zanima cijelu zajednicu? Čita se kada je roditeljski sastanak pojedinih školskih odjeljenja. Zar nema nekog suvremenijeg načina da se obavijeste o nekim sastancima oni kojih se to tiče, a ne da to treba slušati cijela crkva? Npr. tako da se pisana obavijest pošalje roditeljima preko njihove djece? Konačno, kako se organiziraju roditeljski sastanci u školi? Tako da razrednici zamole župnika da to oglasi u crkvi? Nadalje, u našim se obavijestima koji puta čitaju oveći izvaci iz biskupovih ili papinskih poslanica i okružnica. Zar su naši ljudi nepismeni, pa da to ne mogu pročitati u tisku, ili na oglasnoj ploči? A stvari su tako jednostavne. Kao prvo, postoji oglasna ploča. Zatim, neki župnici već tiskaju pastoralne programe za cijelu godinu gdje su navedeni svi sastanci i sve probe. Drugi župnici priprave prigodni letak za blagoslov kuća ili za Veliki tjedan. Pa i sam dnevni tisak rado objavljuje blagdanski raspored bogoslužja. I, konačno, ne bi li bilo vrijeme da se ostvari nešto što nije tako nemoguće: tiskati na samo nekoliko stranica župski listić svake nedjelje, gdje bi bile sve obavijesti, svi sveci, svi sastanci, s prigodnim poučnim člankom i s biblijskom porukom pojedine nedjelje? To bi se moglo tiskati i na razini dekanata, s tim da svaka župa ubaci jednu ili dvije stranice vlastitih oglasa. Sigurno bi bilo najbolje kad (čitanih) župskih oglasa uopće ne bi bilo, odnosno kad bi župnik u obavijestima rekao samo nešto što je izuzetno važno i hitno (npr. treba hitno skupljati pomoć za postradale u poplavi).

Ili ćemo i dalje ići primjerom misijske postaje u Tanzaniji ili primjerom župnih oglasa iz vremena Strossmayera, pa čitati i čitati naše župske oglase veće od jedne kartice, oglase, koje naši vjernici nerado slušaju i od kojih redovito jedva da nešto upamte. Ne vjerujete? Pitajte ih. Samo neka vam iskreno odgovore.


Završni blagoslov


Dopustite da podsjetim na još nešto. U drevnim liturgijama, osobito u milanskoj, poznata je bila tzv. “molitva nad narodom” (oratio super populum). Bila je to blagoslovna molitva koja je slijedila poslije popričesne. Naš misal donosi veliki izbor takvih molitava. Osim toga, donosi i svečane blagoslove za različite prigode (vrijeme kroz godinu, različita jaka vremena, za mise BDM i svetaca…) Vrijedilo bi pogledati bogatstvo koje donosi misal upravo u tim molitvama. Lijepe su, sadržajne i nadahnute. Umjesto dugih oglasa uzmimo svečani blagoslov ili jednu od tih molitava nad narodom. Bit će to pravo osvježenje i – pravi blagoslov. Za nas i našu zajednicu.