Pentekostalci

Pentekostalci su proizašli iz metodističke sljedbe u Americi, a riječ je o više sličnih protestantskih zajednica. Sam naziv dolazi od grč. riječi pentekoste, što upućuje na blagdan Pedesetnice, odnosno na Duhove.


pentekostalci


Općenito se smatra da je utemeljitelj pentekostalizma Charles Fox Parham, koji je prije toga bio propovjednik tzv. Holiness religije, koja je proizišla iz američkog metodizma. Parham je 1900. god. osnovao u Kansasu biblijsku školu, gdje se proučavala Biblija na jedan neredovit način. Naime, učitelj bi predložio neko pitanje, a onda bi studenti tražili po Bibliji sve tekstove koje su s tim povezani i iz toga bi tražili odgovor.

Tako je jednom Parham postavio pitanje: Koji biblijski tekst govori o pravom krštenju u Duhu?, a studenti su zaključili, na temelju Dj 10,44-48; 19,1-7, da je pravi znak krštenja u Duhu dar govorenja u jezicima. Nakon toga su svi počeli neprestano moliti za taj dar, a 1. siječnja 1901. godine njega je dobila jedna studentica, odnosno osjetila je da je krštena u Duhu. Uskoro su i svi ostali proživjeli slično iskustvo. Od tada pentekostalci smatraju da je znak pravog krštenja – i to krštenja u Duhu, a ne samo vodom – glosolalija (govorenje nepoznatim jezicima, dar govora u jezicima). Uz to veoma cijene i druge darove Duha Svetog: prorokovanje, liječenje, tumačenje jezika…

Pentekostalni je pokret iz Amerike u Europu prenio metodistički propovjednik Thomas Ball Baratt. Točnije, prenio ga je najprije u Norvešku i Švedsku, odakle se proširio u Englesku, Njemačku, Švicarsku… Danas su pentekostalne zajednice naročito privlačne crncima u Latinskoj Americi i Africi, ali i drugima diljem svijeta, dok sam pokret više nije izričito vezan uz protestantizam, nego se širi i na druge Crkve, pa tako i na Katoličku.

U našim krajevima je pentekostalni pokret započeo u srijemskom mjestu Beški 1907. god., kada su članovi Evangeličke i Reformirane Crkve počeli održavati zasebne sate proučavanja Biblije po kućama (po tome su nazvani “štundisti”), a s vremenom su postali posebna zajednica. Tridesetih godina 20. st. nastale su i druge zajednice u Vojvodini, Osijeku, Vinkovcima, Čepinu i drugdje. Većinu su pentekostalaca u prvo vrijeme, posebno u Vojvodini, sačinjavali Nijemci, no kada su oni poslije Drugoga svjetskog rata morali napustiti naše krajeve, pentekostalna je zajednica doživjela veliki udarac.

Osim toga, nije postojala unutrašnja jedinstvenost, nego je još za vrijeme rata nastao otvoreni sukob između tri glavne struje tadašnjeg pentekostalnog pokreta u nas: osječkih pentekostalaca, Zajednice nogoopranih iz Čepina, te Zajednice malokrštenih iz Subotice. Svaka od tih triju pentekostalnih zajednica imala je svoje naglaske, što je i dovelo do određenih međusobnih neslaganja. Tako je npr. Zajednica malokrštenih zadržala praksu krštavanja male djece, što klasični pentekostalci nisu nikada činili, a Zajednica nogoopranih je doslovno tumačila Isusove riječi s Posljednje večere da jedni drugima peremo noge.

Ilija Podrugović, drugi pastor osječkih pentekostalaca, uspio je 1950. god. ujediniti sve tri pentekostalne zajednice, ali se taj savez raspao već 1954. godine. Danas malokrštenih ima najviše u Vojvodini i nešto u Zagrebu, a nogoopranih u Vinkovcima i u zagrebačkom predgrađu Špansko. Međusobno te tri zajednice ne održavaju nikakve veze.

Osječki pentekostalci su se s vremenom osnažili, ali i djelomično udaljili od prvotnih zasada pokreta. Nekoliko puta su mijenjali svoj naziv, odnosno najprije su, 1939. god., bili registrirani kao Dobrotvorno društvo Filadelfija (jer se nisu mogli registrirati kao crkva), zatim su 1946. god. nazvani Kristova duhovna crkva, 1954. god. Kristova pentekosna crkva, 1989. god. Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj, a danas nose službeni naslov Evanđeoska pentekosna crkva u Republici Hrvatskoj. Svoje djelovanje imaju u više od 100 gradova i naselja diljem Hrvatske i predstavljaju jednu od najznačajnijih protestantskih denominacija. Iako svoje sjedište imaju u Zagrebu (ondje je zajednica utemeljena 1948. god.), glavnina njihova djelovanja je i dalje u Osijeku, gdje imaju i svoj teološki fakultet, razgranatu izdavačku djelatnost, te su posebno poznati po humanitarnoj organizaciji Agape.

Danas protestantski pentekostalni pokret u Hrvatskoj, uz neke manje slobodne crkve, čine tri denominacije: Evanđeoska pentekosna crkva, Crkva Božja i Pentekosna crkva.

Gledajući općenito, pentekostalni pokret, onaj koji okuplja niz različitih zajednica i Crkava, znatno više brojem raste od svih drugih zajednica i smatra se da ih ukupno u svijetu ima oko 600 milijuna.

Glavni cilj im je naviještati Isusa Krista svjedočenjem snage Duha Svetoga kroz čudesa, ozdravljenja i na druge načine, a posebno preko dara jezika. Postoji solidna povezanost i svojevrstan ekumenski dijalog s Katoličkom Crkvom, takav koji ne ide za eventualnim sjedinjenjima, nego za međusobnim upoznavanjima i poštivanjima različitosti i sličnosti. Taj je dijalog službeno uspostavljen 1972. god., a kao jedan od rezultata može se uočiti sve snažniji karizmatski pokret unutar Katoličke Crkve. Slična se nastojanja, iako za sada u manjoj mjeri, uočavaju i s obzirom na Pravoslavnu Crkvu.

Nema sumnje kako pentekostalni pokret ima veliku vrijednost, pogotovo jer naglašava potrebu za snagom Duha Svetoga i ima izraženi ekumenski dijalog, ipak treba imati u vidu, gledano iz katoličke perspektive, kako on ima i nedostataka, a koji se posebno očituju u prenaglašavanju uloge Duha Svetoga na uštrb Svetoga Trojstva, kao i u svojevrsnom zanemarivanju mnogih važnih dijelova kršćanskog učenja i liturgijskog slavljenja, koje pred željom za čudesima i karizmama jednostavno padaju u drugi plan. Stoga karizmatski pokret u Katoličkoj Crkvi, odnosno obnovu u Duhu, kako se još naziva, treba dakako osnaživati, ali isto tako i budno pratiti, jer se vrlo lako može pretvoriti u nešto što nikako nije poželjno, a kao takvo je uočljivo u mnogim protestantskim Crkvama i najviše se očituje, uz razlike u nauku, u gubitku smisla sakramenata i otajstvenosti liturgije.