Petak 26. tjedna kroz godinu: Jao tebi
Meditacija uz Evanđelje: Lk 10,13-16
Grad Padova se s pravom ponosi, jer su u njima živjeli i širili Božju ljubav dva velika sveca: sveti Antun i sveti Leopold Mandić. Slično župljani Krašića mogu biti ponosni, jer je među njima živio naš veliki blaženik, kardinal Stepinac. A sada zamislimo gradove Korozain, Betsaidu i Kafarnaum. U njima je Isus proveo najveći dio svoga javnog života. Njihovim je ulicama hodao, na njihovim trgovima propovijedao, u njihovim kućama boravio, njihovu hranu jeo, na njihovu djecu polagao ruke, njihove je bolesnike liječio. Ukratko: oni su „uživo“ gledali i slušali Isusa! To je bila jedinstvena i neponovljiva privilegija. Isus je bio s njima i među njima! I što Isus o svemu tome kaže?
Evo: „Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru. Ali Tiru i Sidonu bit će na Sudu lakše negoli vama. I ti Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti.“
A joj! Isus želi reći da je sve ono što su vidjeli i čuli za većinu tih ljudi bilo tek izvanjski doživljaj. U njihovom se životu nije ništa promijenilo, nakon što su Isusa vidjeli, čuli i nakon što su bili svjedoci njegovih čudesa. Ono što je istinski važno jest to da Isusove riječi i djela čovjeka pokrenu, potaknu na obraćenje. Bitno je da se čovjek otvori Kristovoj milosti, da mijenja svoj život. Tako je za Pavla bilo posve nevažno to, što nikad Isusa nije osobno susreo. On se obratio srcem i dušom i postao je apostolom naroda. Zato je i za nas važno, da ne propuštamo milosti Božje koja nam se daje. Gledano očima vjere, u odnosu na Isusove suvremenike, mi uopće nismo uskraćeni, jer „po vjeri Krist prebiva u našim srcima“ (Ef 3,17). Zato Isusova opomena njegovim suvremenicima vrijedi i za nas. Zato nam Pavao kaže: „Opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje“ (2 Kor 6,1). U tome nam smislu i Isus jasno progovara: „Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati“ (Lk 12,48). Dobro je zastati nad ovom riječi.
