Subota 26. tjedna kroz godinu: Blago očima koje gledaju što vi gledate
Meditacija uz Evanđelje: Lk 10,17-24
Apostoli su – kao šegrt Hlapić kod majstora Mrkonje – danju i noću bili s Isusom tri godine. Vidjeli su sve što je činio, čuli su sve što je naviještao izbliza su mogli iskusiti Isusovu osobnost, njegovu blagost, njegovu ljubav i iznad svega odlučnost da se pokorava samo njegovom i našem nebeskom Ocu. Tri godine s Isusom. Danju i noću. I biti svjedokom svega što je činio i naučavao, biti svjedokom njegove smrti ali i njegova uskrsnuća! To je nešto jedinstveno i neponovljivo, to su imali i doživjeli samo izabrani, a to su bili njegovi učenici. Nitko prije njih i nitko poslije njih.
Zato Isus govori učenicima: „Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!“ Točno. Ni Mojsije, ni Ilija, niti i jedan od proroka nisu vidjeli ono što su apostoli gledali. Međutim, što je s nama? Trebamo li se mi smatrati prikraćenima što ništa od svega toga naše oči nisu vidjele i naše uši nisu čule? Ne baš. Nebitno je ono što se vidi očima, ako je srce tvrdo. Većinu toga su vidjeli i Isusovi neprijatelji, pa od toga nisu imali koristi. Mi, međutim, znamo i vjerujemo: Isus je živ i djelatan među nama. Isus izravno progovara našemu srcu kada se u bogoslužju naviješta evanđelje. Isus među nama čini silna čudesa po svetim sakramentima. Živi Isus nam se daje kao hrana u euharistiji. Isus je jednako među nama živ i djelatan, kao među apostolima. Isus je među nama živ i daruje se svakome srcu koje ga traži. Zato, blago nama koji vjerujemo! Jer sada, na ovoj zemlji „gledamo kroza zrcalo, u zagonetki“, a u nebeskom kraljevstvu „licem u lice!“ (1 Kor 13,12). Zato smo blagoslovljeni. Božji je to dar. Dao Bog da u skladu s tim darom ovdje na zemlji i živimo.