Petak 29. tjedna kroz godinu: Lice zemlje i neba umijete rasuditi
Meditacija uz Evanđelje: Lk 12,54-59
Iskusni ribari – pogotovo u Velebitskom kanalu između kopna i otoka Krka – itekako znadu razaznati kada će doći „nevera“. Ugledaju samo dva mala oblačka iznad Velebita i kažu: „Danas se ne ide na more.“ I stvarno, za sat vremena podigne se jaka bura. Danas u tome itekako pomaže vremenska prognoza koji daju školovani meteorolozi. I evo, Isus uzima vremensku prognozu da bi nas poučio: „Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: ‘Kiša će!’ I bude tako. Kad zapuše južnjak, kažete: ‘Bit će vrućine!’ I bude. Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?“
Razumijemo li mi znakove današnjeg vremena? Možemo li predvidjeti kuda i kamo nas vode neke naše navike ili pak neke zasade današnjega vremena? Možemo govoriti o današnjem svijetu. Međutim, bit će bolje da počnimo od sebe. Evo. Počnemo zanemarivati molitvu i nedjeljnu misu. Počnemo sve više slobode davati svome jeziku. Počnemo sve više besposličariti na društvenim mrežama. Počnemo davati slobode našim strastima, kao što su na primjer kocka, klađenje, alkohol. Počnemo zanemarivati svoje obiteljske, rodbinske i društvene obveze, počnemo se neodgovorno ili nepošteno odnositi prema poslu. I što očekujemo? Što mislimo, kamo nas to vodi? Gdje ćemo završiti? Što će od nas biti? Kako ćemo pogledati sami sebi u oči za nekoliko godina? Što će nam reći vlastita djeca, kada jednoga dana odu od nas? Konačno, kako ćemo se pojaviti pred Božjim licem. Veli tvrda poslovica: „Ne može čovjek zlo činiti, a dobru se nadati“.
Pogledajmo sami sebe. Grešni smo. Slabi smo. Međutim, uvijek se iznova možemo boriti protiv zlih nagnuća u nama, a težiti za onim što je čestito i što je Božje. Zato je važno razaznati i prepoznati znakove loših nagnuća i grijeha u nama, pa onda nastojati uvijek iznova čupati korov zloće iz našega srca. U tome slučaju možemo računati na Božje praštanje i na Božju milost koja će nam pomagati u nastojanju oko dobra.
