Petak 31. tjedna kroz godinu: Snalažljivo postupi
Meditacija uz Evanđelje: Lk 16,1-8
Poslovni ljudi na kraju karijere redovito sebi priprave neku „odstupnicu“: uđu u neki nadzorni odbor, osiguraju neka važna poznanstva, zaduže neke ljude uslugama koje su mogli dati dok su bili na položaju, tako da mogu očekivati da će im biti uzvraćeno. Ne bi bili uspješni da nisu tako domišljati i mudri po mjerilima ovoga svijeta.
Upravo je tako postupio jedan upravitelj koji je (vjerojatno s razlogom) bio optužen da loše vodi poslove svojega gospodara. Zadnjih dana svoje službe pozvao je dužnike svoga gospodara i svima smanjio njihov dug u poslovnim knjigama. Računao je na protuuslugu, kada bude otpušten iz službe. I gospodar ga je zadržao. Nakon opomene upravitelj će – kao sposoban čovjek – sigurno dobro voditi poslove svoga gospodara, ali ovoga puta uz više odgovornosti.
Možda će netko brzopleto kazati da je lako biti velikodušan s tuđom imovinom. Pa ćemo reći da je lako nekom utjecajnom ili bogatom čovjeku činiti dobra djela, jer eto, za ono što je dao „nije orao i kopao“, nego je samo preusmjerio tuđa dobra. Pa onda to pred Bogom ne bi vrijedilo. Stvarno? Pogledajmo. Što je zapravo moje? Za što mogu reći da sam ja i samo ja stekao, pa da onda velikodušno dajem siromasima? Ništa, baš ništa nije moje. I moje sposobnosti i životne okolnosti u kojima sam odrastao i država u kojoj sam mogao poslovati, sve je to izvan mene, sve su to okolnosti koje takve nisu morale biti, ali, eto, Bog me je stavio baš ovdje s tim ljudima, i s tim mojim sposobnostima. Ništa nije moje. Dano mi je samo da upravljam, baš kao onaj upravitelj iz Isusove prispodobe.
I što se zbiva? U svojoj ludosti počinjem smatrati da je sve to moje, pa onda postajem sebičan, postanem bezosjećajan za potrebe drugih, postanem umišljena veličina. A Isus nam kaže: Djeco, pogledajte sinove ovoga svijeta, pogledajte poslovne ljude. Pa kao što se oni brinu za svoje umirovljeničke dane, jednako se tako i vi trebate pobrinuti za svoju vječnost čineći dobro onim što vam je darovano. Jer, veli Pavao, vrijeme je kratko. Tko ima uši, neka čuje.
