Petak 4. vazmenog tjedna: Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Meditacija uz Evanđelje: Iv 14,1-6
U obredu sprovoda često se čuje i ovo evanđelje. Zamislimo: rodbina i bliski prijatelji znadu biti duboko potreseni iznenadnom ili tragičnom smrću čovjeka kome su došli na sahranu. I onda svećenik čita odlomak evanđelja koji počinje ovim Isusovim riječima: „Neka se ne uznemiruje srce vaše!“ Kako da se ne uznemiri? Što to čita svećenik? A onda slijedi nastavak. Isus govori da u kući njegova Oca ima mnogo stanova te da on ide pripraviti nam mjesto, da bismo i mi mogli biti tamo gdje je on. Evo. Znamo i vjerujemo: Isus je uskrsnuo i proslavljen je. On, Bogočovjek, pravi Sin Božji u vječnom je zajedništvu s Ocem i Duhom Svetim. I u to zajedništvo poziva i nas. Ne da nam daje neko izvanredno i posebno mjesto, nego – govoreći današnjim rječnikom – poziva nas u svoju rezidenciju gdje ćemo biti jednako tretirani kao i on.
To je ljepota Božjega poziva. Bog ne može dati djelomično, Bog svoje darove ne daje stupnjevito prema zaslugama ovoga ili onoga. Bog uvijek daje cijeloga sebe. Pogledajmo, nije li za nas predao najviše što je uopće mogao dati i predati: svoga Sina. Zato prekrasno veli Pavao: „Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?“ (Rim 8,32). Vječno stanovati s Kristom, kao posinjena djeca Božja, kao dionici Kristove božanske naravi! Nedokučivo! Nepojmljivo! Čudesno! Božje! To je evanđelje, to je radosna vijest! Za svakoga od nas i za svakoga čovjeka dobre volje.
Nama je upravljena ova Riječ spasenja: Dj 13,26-33
Pavao govori Židovima ali i onima koji su židovstvu bili naklonjeni i iskreno Boga tražili: „Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja.“ Evo to i nama Gospodin danas poručuje po Pavlu: Nama je upravljena ova Riječ spasenja. Božja riječ spasenja upravljena je svakom čovjeku dobre volje: Židovu i Grku, mladima i starima, slabima i postojanima, a osobito onima koji se osjećaju pritisnuti bremenom svojih grijeha. Bog nikog ne isključuje iz Kristova spasenja.
Zato kad god Božja riječ bude naviještena – uvijek je upravljena svakome pojedinome od nas. To može biti riječ poticaja, može biti opomena, može biti riječ utjehe, može biti riječ koja nas poziva na skrušeno kajanje, može biti riječ koja nas poziva na zahvaljivanje. Nikada ne bismo trebali reći da se ovaj ili onaj odlomak Svetoga pisma baš i ne odnosi na nas. Nama je upravljena ova Riječ spasenja. Treba se samo u poniznosti i skrušenosti Bogu otvoriti, treba, poput Marije, Božju riječ prebirati u svome srcu i gle kako nas Božja riječ čisti, pridiže, nosi i Bogu uzdiže. U tome smislu jasno nam govori Poslanica Hebrejima: „Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.“ (Heb 4,12) Dao Bog da Božju riječ srcem prihvatimo i djelima provodimo.
