Utorak, 17 svibnja

Posjet gradu Stonu sa zrnom soli…


Od svih začina koje koristimo u kuhinji, najčešća je sol. Zbog soli su se vodili ratovi, a i izgrađivale velike utvrde. Lijepa, slobodna i bogata Dubrovačka Republika željela je zaštititi svoju solanu, željela je zaštititi svoj osnovni začin i izgradila je ogromne zidine oko malog Stona. Oko 5,5 km zidina. Ono što je zanimljivo je postojanje vanjskih i unutrašnjih zidova. Ako vanjski zidovi i padnu pod neprijateljskim napadom, unutrašnji zidovi još uvijek će čuvati solanu i sve što ona znači Dubrovačkoj Republici. A znači puno! Svake godine ova solana proizvede oko 2000 tona soli. Dubrovačka Republika je dobro znala koliko joj vrijedi ova solana i sol. Gotovo 15.900 dukata godišnje!

Stoljeća prolaze i more i sunce i ljudi složno igraju taj vječni ples u kojem more ulazi u polja soli, sunce grije i isparava vodu, a ljudi zgrću bijelo bogatstvo – sol. Pa ako vas put nanese južnom Dalmacijom, neka vam ne bude teško sići s autoputa i poći do grada Stona.

Na glavnoj ulici, s lijeve strane, na ulazu u grad Ston, vidjet ćete polja soli, a na samom ulazu ćete moći i kupiti stonsku sol. Čekaju vas veća i manja pakiranja. Ona za poklon i ona koja kupujete sebi za svoju kuhinju. Stonska solana je najstarija u Europi. Sol se vadi iz polja soli koje je podijeljeno u bazene soli ili polja soli.  Polja soli imaju svoje nazive. Jedno se polje naziva ‘narod’, a sva ostala se nazivaju sveti Frano, sveti Petar i Pavao, sveti Vlaho i sveti Nikola. Imena koja su dana ovim bazenima govore o vjeri starih Dubrovčana i njihovom pouzdavanju u Stvoritelja Sunca i mora.

Preko puta solane nalaze se stara kamena vrata grada nad kojim vijori lijepa hrvatska zastava. Čistih, jasnih boja. A pogled iznad nje je pogled na nutarnje, a malo dalje i na vanjske zidine grada Stona. Odmah po ulasku u stari grad Ston, s desne strane dočekat će vas lijepo uređena crkva. Kada tamo pozdravite Stvoritelja svega svijeta, prošećite ovim lijepim gradićem.

Tijekom šetnje pozornost mi je privukla mala suvenirnica. Dugo nisam vidjela suvenirnicu originalnu poput ove u Stonu. Sol na puno načina. Gospođa je ponosno pokazala maslinovo ulje koje je proizvela njezina obitelj, male sapune u kojima je osnovni začin mirisno bilje stonskoga kraja, također obiteljski rad. S puno duha, nježnosti i osmijeha pozdravljaju se i drugi navratitelji u ovu malu suvenirnicu. To nije samo prodavaonica, nego i centar susretanja ljudi, stanovnika Stona. Uživala sam ne samo razgledavajući ponudu suvenirnice, nego još više osjećajući povezanost ljudi i njihove osmijehe – radost susretanja. I da, kupila sam više nego što sam planirala, ali mi nije žao. Ovo je mjesto kakvo treba biti. Dobro mjesto za život ljudi.

Na malom trgu pridružila sam se ispijanju prijepodnevne kave. Oko mene glasovi engleskih i španjolskih gostiju, pomiješani s raspravama oko kupovine automobila i izmjene recepata za današnji ručak. Opuštenu atmosferu uokvirivali su kamene posude s cvijećem, a iz male pekarnice svi su izlazili s papirnatim vrećicama. Onda sam primijetila kako u mom vidokrugu nigdje ne vidim plastično cvijeće, plastične posude za cvijeće, najlonske vrećice… Kako neobično i lijepo!

I tako dok uživam u ugodnom suncu, uljuljkana u raznovrsnost razgovora oko mene razmišljam o soli. Svima nam nedostaje soli! U moru informacija koje siju strah, u moru vijesti koje su iznošenje stavova vlasnika korporacija kojima informativne kuće pripadaju, u moru reklama koje se ne ograničavaju na neko vrijeme, nego se razlijevaju cijelim medijskim prostorom i nemaju više jasnu naznaku kako su reklame za ovo ili ono… svima nam je potrebno mudro zrno soli! Potrebno nam je zrno mirnog prosuđivanja, zrnce oslanjanja na zdrav razum. Dok je medijski prostor sve bljutaviji, društveni život sve toksičniji, a odnosi među ljudima pod utjecajem influencerskog marketinga, nama treba to zrno soli! Nama trebaju riječi Onoga koji kaže: „Vi ste sol zemlje!“ On nas opominje i poziva na razmišljanje o našoj budućnosti, o budućnosti naše Domovine i svijeta: „Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?“ Danas je, kao nikada do sada, potrebno biti razborit, propitkivati i provjeravati sve i oslanjati se na vjeru koju čuvamo u sebi i na sol zdravog razuma koju nam je On podario. A meni je vratiti se opet u Ston!