Posveti dan

Dakako da je teško reći što svi činimo nakon ustajanja, ali jedno je sigurno, umivamo se, zar ne? Voda osvježava sanjive oči, opušta mišiće lica, daje čistoću i vedrinu pogleda. Jutarnja toaleta, ne zove li se to tako? Stvarno, doći na radno mjesto na ulicu, u trgovinu ili na Misu neumiven i nepočešljan, nije najbolje. Primijetit će oni koji vas vidi da nešto nije u redu. Neke će od žena šminkom učiniti da bude ljepše, izražajnije, upadljivije. Tko bi to smio zamjeriti. Onaj tko ne posveti svom tijelu bar prvih nekoliko minuta nakon buđenja ima šansu da se zapusti, udeblja, omlohavi.

Ne, neće biti riječ o kozmetičkom uljepšavanju, premda i to spada u ono što je Bog želio da čovjek čini. Htio bih vam postaviti pitanje: koliko vremena posvećuješ duši, molitvi? Koliko posvećujemo Bogu na dan? Lijepo je i hvale vrijedno ako moliš i više.

Posveti dan. Sad želim reći: što činiš da tvoje duhovno lice zablista, da oči tvoje duše bolje vide.

Kažu da je lice ogledalo duše. Sve se na njemu vidi. Nutarnja bol, nemir i teškoća izbijaju na licu u zamišljenu i zamagljenu pogledu, u borama oko očiju i usana. Kao da masku nosimo, zar ne?

Sve iznutra izlazi, a drugi to vide. Tin Ujević bi rekao da treba biti “ozaren od ljepote”. Što bi trebalo činiti? Sabrati se nekoliko minuta i pomoliti.

“Bože, započinjem novi dan. Hvala ti na jutru i buđenju, na danu darovanu. Ulazim u dan, u posao, na ulicu, u školu kao što se u nepoznato ulazi. Što me čeka? Ma što da me čeka, ti budi uza me!” Otprilike tako ili drugačije.

Sjećam se nelagode kada sam, zbog rada s mladima ili zbog toga što sam katolički svećenik bio pozvan, u ono doba, na saslušanje. Vijest me je oneraspoložila. Čuo sam da normalni argumenti uvijek i ne vrijede. No, nešto me je hrabrilo. Prije nego su me zvali, jedan od prijatelja namještenik u toj ustanovi, reče. “Ne bojte se, ja ću biti tamo!” U nemoći pred lažnim optužbama tražio sam njegov pogled.

Tako je to i s Bogom, s Isusom.

On nam kaže: “Ne bojte se, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Tako, ako Isusa zovnemo molitvom u rano jutro u svoj život, ako se na njega oslonimo, i nemoguće postaje izglednije, svaka stvar ima neko rješenje. Kad je on uz nas i Otac nas uslišava. U Evanđelju Isus kaže: “Zaista, zaista, kažem vam: što god zapitate u Oca, dat će vam u moje ime.” Tu je ključ uspjeha u molitvi. Moliti možemo jedino, nadati se uslišanju, ako s Isusom u njegovo ime molimo.

Neki mole: “Bože daj mi”, a s Isusom nisu prijatelji i nije čudo da ih Bog ne čuje. Zato je od velike važnosti jutarnji molitveni dodir s Bogom.