Sedam zloupotreba


Poziv može biti zloupotrijebljen. I poslanje koje iz njega proizlazi također. Ja sam bio uvjeren da se to ne može dogoditi. I nije moguće. Kako je moguće zloupotrijebiti tebe? Kažeš mi: Ne nosi sa sobom kese. Uvijek sam taj redak iz Pisma tumačio da se trebam osloboditi svega suvišnog. Možda  redak ima i drugi smisao. Onaj gdje me opominješ da ako sam od samog početka poziva nosio kesu sa sobom, poziv je već upropašten. I zloupotrijebljen. Kad si me pozvao, odgovorio sam. Možda sam odgovorio jer sam već otprije pripravio kesu. Hoću, ići ću za tobom i evo me mene pošalji, ali samo na bogate i dobre župe i materijalno korisne službe. I ja sam uvjeren da ti služim najbolje što mogu. I od početka nosim kesu sa sobom. To je prva zloupotreba.

Uz kesu ide torba, jer kesa nije dovoljna da sve stane u nju. Torba je bolja. Ona je veća i prostranija. Kesa može biti prozirna. Postoji opasnost da se vidi što imam u kesi. Torba je tamna. Duboka. I može se zatvoriti za znatiželjne oči, ali i za oči onih koji po propisanim zakonima propituju porijeklo moje imovine i onoga što sam stekao. Nekoliko milijuna na računu. Kuća i stan na moru ili nekoj drugoj skupoj i egzotičnoj lokaciji. Svake godine novi automobil. Skupa odjeća. Svi su oni zajedno moja torba i u nju nitko ne može zaviriti. Možda tek službenik iz banke ili netko u koga imam povjerenja. Netko sličan meni. Netko tko je poput mene. Ovo je druga zloupotreba.

Ponekad ne mogu drugačije napuniti ni kesu ni torbu, osim pomoću štapa. Prisiliti posjedovanjem vlasti i moći onoga ili one koji se protive punjenju kese i torbe. Ja sam vlast. Ja sam moć. Ja ih posjedujem. Neću krstiti. Neću voditi sprovod. Neću slaviti misu. I još štošta drugoga neću izvršiti. Prvo kesa. I torba. Jer u mojoj je ruci štap kojim ih mogu napuniti. U mojoj je ruci posjedovanje. Moje su. I pripadaju meni. Ovo je treća zloupotreba.

Ne nosi sa sobom ni kese, ni štapa ni torbe, kao da mi govori čuvaj se dobro zloupotreba poziva na koji sam te pozvao i poslanja koje iz njega proizlazi.

Ne nosi sa osobom obuće. Ovo je četvrta zloupotreba. Ne stavljaj sebe u središte poziva i poslanja koji su ti darovani. Ne obožavaj sebe jer znaš lijepo govoriti. Jer lijepo izgledaš i uživaš u pogledima onih koji ti se dive i koji te na sva usta hvale. Ne nosi sa sobom obuće. Budi pristojan i umjeren, jer ja sam izabrao tebe, a ne ti mene.

Ali, odbijaš lažnu skromnost. I prijetvorno siromaštvo. Siromaštvo i skromnost koji to nisu. Kažeš mi: Vrijedan je radnik svoje plaće. Ali, kako da to shvatim? Ne mogu se opravdati i preširoko shvatiti kada mi to govoriš u Pismu, jer to ne znači ništa drugo nego da uzmem ono i samo ono što mi pripada, a to znači tek ono što je određeno da pripada meni. I na što imam pravo, jer je propisano zakonom tvoje Crkve i njezinim uredbama, a ne mojom kesom i skrivenom torbom.

Četiri zloupotrebe: kesa, torba, obuća i štap, na koje me uporno i ozbiljno upozoravaš. Ne nosi sa sobom, kažeš mi u Pismu. Ne mogu to drugačije razumjeti nego kao ozbiljno upozorenje kako su moj poziv i poslanje promašeni ako od samog početka u sebi i sa sobom nosim ove četiri zloupotrebe. Ali, na početku ne mora biti tako. I naknadno je moguće zloupotrijebiti svoj poziv kad mi nošenje kese, štapa, obuće i torbe postane svrha i smisao cjelokupnog poslanja.  

Četiri zloupotrebe međusobno su organski povezane u jednu cjelinu. I jedna drugu za sobom vuku. Ako mi je smisao poziva u štapu, odnosno isključivom posjedovanju moći i vlasti vrlo brzo ostale tri će se priključiti četvrtoj. Ako mi je smisao poziva u obući, odnosno u tome  da mi se ljudi dive i da me hvale ostale tri, doći će za obućom. Kesa, torba, obuća i štap nisu samo pobožne slike za neuke slušatelje. Oni su nešto puno dublje. I ozbiljnije. Kesa nije prazan simbol. Ona je živa i upozoravajuća slika zloupotrebe novca. Torba je živa i upozoravajuća slika posjedovanja nekretnina i svega onoga što se kupilo kesom u kojoj se nalazi ono što nije zapravo moje. Obuća je upozoravajuća slika isključive i apsolutne brige za vanjsko i onoga što i kako ljudi o meni misle i govore. Štap je živa slika mogućnosti zloupotrebe vlasti i moći koja mi ne pripada, nego mi je dana kao oruđe služenja. Četiri zloupotrebe koje poput kušnji u pustinji svaki dan nosim sa sobom. U svom pozivu ja nosim mogućnost četiri zloupotrebe jer se poziv uvijek može dovesti u opasnost i izvitoperiti i pretvoriti u aktualnost zloupotrebe.

U Pismu izgleda postoji sedam kušnji. Tri pripadaju tebi. Četiri pripadaju meni. Ti si svoje odmah na početku, nakon povratka iz pustinje, kategorički odbio pozivajući se svaki put na poziv na koji te Otac pozvao. I nizašto nisi htio niti bio spreman taj poziv zamijeniti. Odbio si nakon dugog razdoblja kušnje biti žrtva te tri zloupotrebe: vlast, moć i bogatstvo. Iz tvojih kušnji proizlaze četiri moje: novac, nekretnine, izgled, posjedovanje.

Za razliku od tebe, ja sam nažalost nekima od njih neuspješno odolijevao. Bile su jače od mene. Ne pomaže mi puno misao kako sam poziv prihvatio čistoćom srca i odgovornom savješću. Prihvatio sam poziv čisto i odgovorno, ali nisam siguran da sam na njega odgovorio onako kako sam to učinio onomad prvi put, kad sam te čuo da mi govoriš: Pođi za mnom i učinit ću te ribarem ljudi. Ja nisam ozbiljno shvatio taj presudni redak iz Pisma. Ne nosi sa sobom. Nisam u početku. Uzeo sam zdravo za gotovo da se kušnja više nikad neće ponoviti. Samo da sam malo bio mudriji i ozbiljniji, mogao sam još dok sam bio mlad pročitati kako u Pismu stoji da se đavao udaljio od tebe do druge prilike.

Tvoje tri kušnje nisu nestale samo zato jer si ih ti odbio. One su ostale, i ti si ostao cijelo vrijeme budan i svjestan njihove prisutnosti. Zato si odbijao kad bi te htjeli zakraljiti. Skrivao si se na samotnim mjestima i molio u osami. Na stranu mišljenja onih koji su takve tvoje poteze smatrali gestama čudaka. Ti si se povlačio u pustinju kako bi postao svjestan postojanja one tri kušnje, one tri moguće zloupotrebe: vlast, moć i bogatstvo. Kad si me pozvao i kad sam ti rekao: Da, za tobom ću kamo god ti pošao, okrenuo si se odmah i prijekorno me pogledao i upozorio: Ne nosi sa sobom.

Ostao sam zatečen jer nisam ništa niti imao uza se. Ali, ne mogu se opravdati. Znam što si mi htio reći i sada, ali i tada, samo sam se dosad pravio nemušt i neuk. Ne nosi sa sobom u svom srcu ni kese, ni torbe, ni štapa, ni obuće. Ja se uporno pravim da nisam nikada čuo ovaj dio u svome srcu. Jer iz mog srca i u mom srcu rodile su se četiri zloupotrebe i okužile svojom prisutnošću moj poziv i moje poslanje. Sad znam da nisam ostavio sve kad sam pošao za tobom. I svatko tko je ikada pošao za tobom odmah na početku to osjeti. I to zna. I ne može se od toga pobjeći. I ne može se od toga sakriti.

Ja sam u srcu, idući za tobom, nosio kesu, torbu, štap i obuću. Jednog dana oni su postali predmeti i stvari, a moje srce je usahlo i moj poziv i moje poslanje su se osušili, sasušili i u konačnici, kako to biva sa svakim pozivom koji od tebe dolazi, a kojemu nisam sebe dao do kraja, oboje su umrli. I poziv i iz njega i u njemu rođeno poslanje.

Ja sam još uvijek u pozivu u kojem jesam, ne više zbog tebe, nego zbog četiri zloupotrebe koje su me potpuno obuzele. One su, što je bilo prirodno i za očekivati, postale same sebi svrha i smisao. Postale su poziv i poslanje. Više ne vidim ispravno tvoju tvrdnju: Vrijedan je radnik svoje plaće. Sebe precjenjujem u svojoj vrijednosti, a ono što za to dobivam smatram uvijek da mi je premalo i da mi se mora i treba davati više. Kako je jedan filozof davno pisao o tome da je čovjek biće između imati i biti, ja sam od biti poziv postao imati poziv, ali to imati je četiri zloupotrebe: kesa, torba, štap i obuća. Ili drugačije rečeno, ja sam toliko vrijedan u svojim očima, da mi nijedna plaća nije dovoljna i svaka mi je mala. Od biti poziv u onome hvala ti, pretvorio sam se potpuno u imati poziv i ono treba mi.

Sedam je mogućih kušnji. Tri su tvoje. Četiri su moje. I sedam je mogućih zloupotreba. Tri su glavne poput tri glavna poroka ili grijeha: moć, vlast i bogatstvo. Četiri su sporedne, ali proizlaze iz ove tri: novac, nekretnine, izgled i posjedovanje. Sedam zloupotreba kao sedam glavnih grijeha onoga koga si pozvao i upozorio: Ne nosi sa sobom u svom srcu ni kese, ni torbe, ni obuće, ni štapa. Praveći se gluh, ja sam ih u svom srcu ponio sa sobom. Svih sedam. I zato sam tu gdje jesam.

Uporno nesretan i nezadovoljan. Uporno ogorčen i ljutit. Uporno gramziv i častohlepan. Uporno dvoličan. Tako se iz sedam zloupotreba rađa mojih sedam glavnih grijeha. Iz toga što hlepim isključivo za moću, vlašću, bogatstvom, novcem, nekretninama, izgledom i posjedovanjem, postao sam nesretan, nezadovoljan, ogorčen, ljutit, gramziv, častohlepan i dvoličan.

Trebao sam puno, puno ozbiljnije shvatiti tvoje upozorenje prisutno u mom pozivu: Ne nosi sa sobom u svom srcu ništa. Ni moć, ni vlast, ni bogatstvo, ni novac, ni nekretnine, ni izgled, ni posjedovanje. Tvoj odgovor na moj poziv ako je da, neka bude da. Ako je ne, neka bude ne. Što je više od toga, od Zloga je.