Sola Scriptura – katolički pogled [video]

---

Jedno od temeljnih načela ili vjerovanja reformiranih kršćana je Sola Scriptura ili Samo Pismo. Što se želi time reći i kako mi katolici gledamo na to vjerovanje, saznajte u sljedećih nekoliko minuta.

Sola Scriptura za protestante znači da je Biblija:

1. Vrhovni autoritet
2. Dovoljna
3. Jasna

To da je Biblija vrhovni autoritet valja shvatiti na način da je Biblija jedina Božja riječ i da se s njom ne mogu izjednačiti niti iznad nje postavljati Tradicija ili Crkveno Učiteljstvo. Tradicija i Crkveno Učiteljstvo mogu imati svoju ulogu u tome da nam pomognu shvatiti neke teže razumljive dijelove Biblije. Sigurno da pastiri ili učenjaci mogu biti potrebni vjernicima, ali oni nisu iznad Biblije, oni nemaju zadnju riječ jer je jedini vrhovni i nepogrešivi autoritet Biblija.

Nadalje, Biblija je dovoljna u smislu da u njoj ima dovoljno istina tj. spoznaja ili jednostavno rečeno informacija da se vjernik, čitajući Bibliju, nauči što treba vjerovati i kako treba živjeti da bi bio spašen. Prema tome, nije potrebna Tradicija ili Učiteljstvo, ovaj ili onaj svetac da bi spasenje bilo moguće ili da bi se vjernik formirao odnosno živio kako Bog želi. Opet, Tradicija i pastiri mogu biti od pomoći, ali u biti je dovoljna samo Biblija, ona je jedina stvarno potrebna.

Konačno, Biblija je dovoljno jasna da je prosječan vjernik može razumjeti barem dovoljno da postigne spasenje i živi na Bogu ugodan način. Opet, Tradicija ili Učiteljstvo tj. pastiri mogu biti od pomoći da bolje razumijemo neke dijelove Biblije, ali njihovo tumačenje nije nepogrešivo, već pogrešivo. Zato svaki pojedini vjernik ima dužnost provjeriti slaže li se neko tumačenje s onime što jasno piše u Bibliji.

Sve ovo valja dodatno staviti u širi kontekst protestantskog vjerovanja koje uključuje i neke ispovijesti vjere poput Apostolskog vjerovanja, Nicejsko-carigradskog vjerovanja ili jednostavno vjerovanja u Trojstvo. Sigurno da nećete pronaći riječ “Trojstvo” u Pismu, a niti ćete u Pismu pronaći potpuno jasno artikulirano Nicejsko vjerovanje. Ipak, protestanti će sve to vjerovati. Zašto? Zato jer se ta učenja mogu utemeljiti na Pismu. Dakle, učenje Crkve kroz Koncile, posebice one prve,  protestanti neće a priori odbaciti kao pogrešne ili potpuno nepotrebne. Dapače, Crkva uživa određenu pomoć Duha Svetoga u traženju tumačenja Biblije ili pak u sastavljanju kanona Biblije te će protestanti čak i priznati da su prvo bili Crkva i predaja, a tek je onda došlo Pismo. No, sva ta učenja se ne mogu postavljati iznad ili izjednačiti s Biblijom. Biblija je vrhovni autoritet i kriterij temeljem kojeg se prosuđuju ostala tumačenja i učenja. Biblija je jedina nepogrešiva, a Tradicija i Učiteljstvo nisu!

Kako se mi katolici postavljamo spram ovakvog pristupa? Prije svega valja reći da se s većinom toga slažemo. Biblija je definitivno Božja riječ. Ništa ne smije proturječiti Bibliji i ono što ide kontra Biblije valja odbaciti. Na Koncilima se ne događa nikakva nova Objava. Katolik može prihvatiti i to da je Biblija dovoljna u smislu da kad bismo obrisali svu Tradiciju i imali samo Bibliju opet bismo iz Biblije postepeno mogli izvući i razviti nauk Katoličke Crkve. Svaka katolička dogma se eksplicitno ili implicitno nalazi u Pismu te je u tom smislu Biblija i za katolike dovoljna. Biblija je također dovoljno jasna da prosječni vjernik čitajući je može doći do spoznaja koje su potrebne za spasenje te ispravan život. Nije zaista potrebno Učiteljstvo da bi vjernik znao da je potrebno krštenje ili da se ne smije ubijati. Biblija je tu dovoljno jasna. Dapače, katolik može čak ići i toliko daleko da kaže da Pismo ima određenu prednost pred Tradicijom i još više pred Učiteljstvom.

No, gdje onda nastaje razlika između katolika i protestanata? Razlika nastaje u tome što katolici drže da Pismo nije jedino koje prenosi Objavu niti je Pismo jedino koje nam daje sigurnost. Tu je i Sveta Tradicija ili Predaja. Naime, osim što je Pavao pisao pisma, on je i propovijedao. Onaj Galaćanin koji je povjerovao na temelju Pavlove propovijedi imao je jednaku sigurnost u ispravnost nauka kao i onaj koji će danas povjerovati na temelju Poslanice Galaćanima. Onom prvom nepogrešiv nauk je prenijela Sveta Predaja, ovom drugom Pismo. Konačno, iako je Učiteljstvo u bitnom smislu „ispod“ Pisma i Predaje, dakle iako ono njima služi, te iako kršćani mogu razumjeti Pismo, ipak u određenim slučajevima Učiteljstvo može s Božjom pomoći prepoznati smisao određenog biblijskog retka na nepogrešiv način koji će vjernicima pružiti sigurnost da ispravno vjeruju i djeluju. No, više o katoličkom shvaćanju Pisma, Svete tradicije i Učiteljstva nekom drugom zgodom.