Svetostolička komisija za Međugorje 2010.–2014.

Prenosi se prvi dio trećega poglavlja iz knjige Djevice premudra: O Međugorju iz ljubavi prema istini, Tonimir, Varaždinske Toplice, 2024., str. 44–58.

Kardinal Camillo Ruini bio je predsjednik Međunarodnoga istražnoga povjerenstva za Međugorje

Prije nego prijeđemo na prikaz djelovanja vatikanske Komisije, vrijedno je spomenuti mišljenje pape Benedikta XVI. izrečeno u audijenciji koju mi je udijelio 24. veljače 2006. prigodom našega biskupskoga pohoda ad limina Apostolorum. Nakon što sam napismeno sažeo i usmeno iznio svoje trajno mišljenje s obzirom na međugorski fenomen, Papa reče:

„Mi smo se na Kongregaciji uvijek pitali kako za jednoga vjernika mogu biti vjerodostojna ukazanja svakoga dana i kroz tolike godine“.[1]

Papa Benedikt XVI. godine 2009. zadužio je Kongregaciju za nauk vjere, kako joj i statutarno pripada, da osnuje i vodi Međunarodnu komisiju koja bi istražila međugorski fenomen, nastao 1981. Na završetku bi ona sama, Kongregacija, koja već desetljećima prati i proučava tu pojavu, vrjednovala zaključke Komisije i podnijela ih Papi na prosudbu i odluku. O tom je Tiskovni ured Svete Stolice 17. ožujka 2010. priopćio:

„Pri Kongregaciji za nauk vjere pod predsjedanjem kardinala Camilla Ruinija osnovano je Međunarodno istražno povjerenstvo za Međugorje. To Povjerenstvo, sastavljeno od kardinala, biskupa, perita i eksperata, radit će povjerljivo, podvrgavajući rezultate svoga proučavanja instancijama Dikasterija“.[2]

Međunarodna komisija

Članovi Komisije. Komisiju, kojoj je predsjedao kardinal Camillo Ruini (1931.), isluženi generalni vikar Njegove Svetosti za Rimsku biskupiju (1991.–2008.), činili su ovi članovi:

  • kardinal Jozef Tomko (1924.–2022.), prefekt emeritus Kongregacije za evangelizaciju naroda;
  • kardinal Vinko Puljić (1945.), nadbiskup vrhbosanski, predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine;
  • kardinal Josip Bozanić (1949.), nadbiskup zagrebački, dopredsjednik Europskih biskupskih konferencija;
  • kardinal Julián Herranz (1930.), predsjednik emeritus Papinskoga vijeća za zakonodavne tekstove;
  • kardinal Angelo Amato, S.D.B. (1938.), prefekt Kongregacije za proglašenje svetaca;

zatim ovi periti – stručnjaci:

  • Tony Anatrella (1941.), psihoanalitičar i stručnjak u društvenoj psihijatriji;
  • Pierangelo Sequeri (1944.), profesor fundamentalne teologije na Teološkom fakultetu Sjeverne Italije;
  • otac David Maria Jaeger, O.F.M. (1955.), konzultor Papinskoga vijeća za zakonodavne tekstove;
  • otac Zdzisław Józef Kijas, O.F.M. Conv. (1960.), izvjestitelj Kongregacije za proglašenje svetaca;
  • otac Salvatore Maria Perrella, O.S.M. (1952.), profesor mariologije na Papinskom teološkom fakultetu „Marianum“,
  • Achim Schütz (1969.), profesor teološke antropologije na Papinskom lateranskom sveučilištu, tajnik, i
  • Krzysztof Nykiel (1965.), službenik Kongregacije za nauk vjere, dodatni tajnik od 18. prosinca 2009.[3] Od 2012. naslijedio ga je msgr. Peter Smutelovič (1968.), službenik iste Kongregacije.

U radovima Komisije sudjelovali su također ovi eksperti – vještaci:

  • Franjo Topić (1953.), profesor fundamentalne teologije u Sarajevu;
  • otac Mijo Nikić, D.I. (1953.), profesor psihologije i psihologije religijâ na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu;
  • otac Mihály Szentmártoni, D.I. (1945.), profesor duhovnosti na Papinskom sveučilištu Gregorijani; i
  • Veronika Nela Gašpar (1963.), profesorica teologije u Rijeci.[4]

Komisija je u četiri godine svoga djelovanja održala 17 sjednica, od 26. ožujka 2010. do 17. siječnja 2014.

Objavljeno završno izvješće. Iako je Komisija radila pod strogom papinskom tajnom od 2010., završila početkom 2014. godine i konačni rezultati predani Papi na prosudbu, ipak su njezini radovi kao i dijelovi zapisnikâ pojedinih sjednica putovali neistraživim putovima i objavljeni čak dva puta 2020. godine. Ne znamo da je bilo ikakvih sankcija protiv nepoštovanja papinske tajne. Navodimo dva talijanska auktora, novinara, obojica izraziti branitelji međugorskoga fenomena: Saverio Gaeta, Dossier Međugorje, 2020.[5] i David Murgia, Izvješće o Međugorju, 2020.[6] i Proces Međugorju, 2021.[7] koje ovdje imamo pred očima.

Kritike na rad Komisije. Talijanski afirmirani proučavatelj „međugorskoga fenomena“, poznat po svojim djelima Međugorje posve lažno[8] i Istina o Međugorju. Velika prijevara,[9] Marco Corvaglia, imajući u vidu publikacije spomenutih novinara, među prvima se osvrnuo na rad i rezultate Komisije kritičkom studijom u osam nastavaka na svojoj mrežnoj stranici:

1. – Neadekvatna komisija. Tko će suditi sudce? Neizlječive kontradikcije istražiteljske komisije o Međugorju: 19. prosinca 2021.[10]
2. – „Preokret“ u istraživanju? Samo subjektivni dojmovi: 20. prosinca 2021.[11]
3. – Čudan izbor „prvih sedam ukazanja“: 21. prosinca 2021.[12]
4. – Sedam ukazanja i zablude komisije: 23. prosinca 2021.[13]
5. – Spašavanje Međugorja i čudne psihološke teorije: 26. prosinca 2021.[14]
6. – Komisija, kritike vidiocima i paradoksne ublaženice: 28. prosinca 2021.[15]
7. – Komisija kleveće biskupa Žanića?: 30. prosinca 2021.[16]
8. – Crkva i strategija koju komisija sugerira: 2. siječnja 2022.[17]

Izjave pape Franje o radu Komisije za Međugorje

Dvije su Papine izjave u vezi s rezultatima Ruinijeve Međunarodne komisije o događajima u Međugorju, usmeno izrečene u razgovoru s novinarima u razmaku od dvije godine.

Prva izjava, 6. lipnja 2015. Na povratku s apostolskoga pohoda Sarajevu u zrakoplovu na pitanje jednoga novinara o Međugorju Papa je odgovorio ovim riječima, kako navodi novinar Gaeta sa svojim dodatcima u zagradama:

„S obzirom na problem Međugorja, tadašnji je papa Benedikt XVI. ustanovio Komisiju kojoj je predsjedao kardinal Camillo Ruini, a tu su bili i drugi kardinali, teolozi i stručnjaci. Oni su to proučili i kardinal je Ruini došao k meni i dao mi studiju, nakon toliko godina – ne znam, 3–4 godine više ili manje. Napravili su dobar posao, dobar posao. Kardinal Müller (tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere, S. G.) rekao mi je da će u to vrijeme imati ‘sjednicu srijedom’ (feria quarta); mislim da je to učinjeno posljednje srijede u mjesecu. Ali nisam siguran… (ravnatelj Tiskovnoga ureda, otac Lombardi, naznačio je da zapravo nije bilo sjednice posvećene toj temi, S. G.). Mi smo tu da donosimo odluke, koje će se potom kazati. Biskupima se za sada daju samo neke smjernice, ali s naznakama koje će se poduzeti“.[18]

Druga izjava, 13. svibnja 2017., do dvije godine, također u zrakoplovu, na povratku iz Fatime, a odnosi se i na ovu prethodnu izjavu. Evo Papinih riječi izgovorenih u slobodnu stilu:

„Ruinijevo je izvješće vrlo, vrlo dobro. Bilo je tada nekih dvojbi u Kongregaciji za nauk vjere i Kongregacija je smatrala prikladnim svakomu članu kongresa te ‘sjednice srijedom’ poslati svu dokumentaciju, čak i ono što se činilo protivnim Ruinijevu izvješću. Primio sam obavijest: sjećam se, bila je subota navečer, kasno navečer. Nije mi se učinilo ispravnim: bilo je to kao staviti na dražbu – oprostite mi na izrazu – Ruinijevo izvješće, koje je bilo vrlo dobro izrađeno. A u nedjelju ujutro prefekt Kongregacije za nauk vjere primio je od mene pismo, u kojem sam od njega zatražio da kaže kako, umjesto da [članovi Kongregacije] pošalju mišljenja na ‘sjednicu srijedom’, pošalju ih meni, osobno. Ta su mišljenja proučena i sva ona ističu gustoću [densità] Ruinijeva izvješća“.[19]

Na ove Papine riječi objavio je svoj komentar novinar Gaeta kao da je imao u rukama svu dokumentaciju koju je Kongregacija poslala svojim članovima da se pripreme za skupštinu na kojoj se trebalo službeno raspravljati o Ruinijevu izvješću, jer je to bila njezina Komisija i njezina dužnost. Ujedno, u zagradama, novinar odgovara Kongregaciji, nimalo uobičajeno. Imajući u vidu prethodan Papin tekst, novinar piše: „To na što se, između redaka, osvrće Franjo, bijaše žestok napad koji je Kongregacija povela s obzirom na Izvješće Međunarodne komisije. Prigovara joj se [Komisiji] da

[1.] nije uzela u obzir mnoge prigovore o fenomenu (zapravo uvelike riješeni, S. G.),

[2.] nije posvetila dužnu težinu stajalištu mostarsko-duvanjskih biskupa (kao da bi bile prave pravcate službene izjave o Međugorju, ali koje je sama Kongregacija u prošlosti već s pravom smatrala samo ‘osobnim mišljenjima’, S. G.),

[3.] nije ispitala svu dokumentaciju o činjenicama.

To su motivi – nastavlja Gaeta – zbog kojih se nisu trebali uzeti u obzir rezultati do kojih je Međunarodna komisija bila došla; i trebalo je, po svoj prilici, doći do dekreta kojim se odbacuju međugorska ukazanja. Pravo pravcato ‘protu-Izvješće’! Odatle Papina odluka da taj tekst dadne na ispitivanje teolozima svoga povjerenja koji su, prema njegovim riječima, potvrdili da je Međunarodna komisija bila korektna u vlastitoj metodi istraživanja; te da ‘protu-Izvješće’ nije dakle imalo razloga postojati“.[20]

Osvrt. Novinar Gaeta nema pravo u određenim tvrdnjama svojih komentara. Ponajprije Međunarodnu je komisiju, po mandatu pape Benedikta XVI., osnovala Kongregacija za nauk vjere i u dekretu osnivanja bilo je nedvosmisleno naznačeno da će zaključci istraživanja biti podneseni „instancijama Kongregacije za nauk vjere“[21] na prethodno vrjednovanje pa onda Papi na konačnu odluku. I Normae iz 1978. propisuju da je Kongregacija posljednja instanca – nakon dijecezanske i nacionalne – koja vrjednuje takve fenomene i svoje rezultate predaje Papi na prosudbu.[22] Stoga bi bilo posve ispravno i vrlo korisno da su se poštovale Normae koje je potpisao kardinal Franjo Šeper 1978. godine, kao i metoda koju je naznačio papa Benedikt XVI. o ulozi Kongregacije. Zašto se bojati objektivne kritike na Ruinijevo izvješće ako je ono utemeljeno i vođeno po kriteriju istine? I ako takvu kritiku Ruinijeva komisija zaslužuje? Kongregacija je 30 godina proučavala međugorski fenomen te stoga i znanstvena metoda i ljudsko poštenje iziskuje da ona izrekne svoj vrijednosni sud, pogotovo što je imala „nekih dvojbi“. Papi u završnoj fazi uvijek ostaje pravo i sloboda da izrekne svoj sud.

Nastavak druge izjave, 13. svibnja 2017. Novinar Gaeta na gornje Papine riječi o međugorskoj pojavi nadovezuje i drugi dio izjave koju je Vrhovni svećenik izgovorio, također u zrakoplovu, i u slobodnu rječniku, na povratku iz Fatime:

„Dȁ, uglavnom se mogu razlikovati tri stvari. [Prvo] U prvim ukazanjima, kada su [navodni vidioci] bili djeca, izvješće više manje kaže da treba nastaviti istraživati. [Drugo] S obzirom na sadašnja navodna ukazanja, izvješće ima svoje dvojbe. Ja sam osobno ‘zločest’: ja više volim Gospu, majku, našu majku, a ne Gospu voditeljicu brzojavnoga ureda, koja svaki dan šalje poruku u taj i taj sat… ovo nije Isusova mama. I ova navodna ukazanja nemaju neke vrijednosti. Ovo kažem kao osobno mišljenje. Ali tko misli da Gospa kaže: ‘Dođite, sutra ću u taj sat dati poruku onomu vidiocu’; ne. [U Ruinijevu izvješću] razlikuju se dva [razdoblja] ukazanja. I, treće, prava pravcata srž Ruinijeva izvješća: duhovna činjenica, pastoralna činjenica, svijet koji tamo ide i obraća se, svijet koji susreće Boga, koji mijenja život… Za to nema nekoga čarobna štapića, i ova duhovno-pastoralna činjenica ne može se nijekati. Sada, da se vide stvari sa svim ovim podatcima, s odgovorima koje su mi poslali teolozi, imenovan je ovaj biskup – dobar, dobar, jer ima iskustva – da vidi kako pastoral ide. I na kraju nešto će se reći“.[23]

Osvrt. Razmišljajući o Papinim izjavama o delikatnoj tematici međugorskih pojava, dužni smo se držati objektivne istine do koje se pokušalo doći kroz sve vrijeme svih studija i svih stadija fenomena.

Prvo, s obzirom na „prva ukazanja“ djeci, Ruinijevo izvješće ne kaže ni više ni manje da „treba nastaviti istraživati“, nego je velika većina članova (13:2) glasovala constat de supernaturalitate – očito je posrijedi nadnaravnost – u onih „prvih sedam navodnih ukazanja“, koja Komisija spominje čak 12 puta na 8 stranica.[24] Jesu li Papu „teolozi njegova povjerenja informirali“ drukčije nego je Komisija glasovala? Zašto inače Papa kaže: „U prvim ukazanjima, kada su [navodni vidioci] bili djeca, izvješće više manje kaže da treba nastaviti istraživati“. Kako je došlo do toga kratkoga spoja? Tko je dopustio ili naredio da se objavi Ruinijevo izvješće iako je bilo i ostalo pod strogom papinskom tajnom?

Drugo: S obzirom na ovu drugu fazu, nakon tih „prvih sedam navodnih ukazanja“, sve do danas kada „ukazanja“ ne prestaju, a bilo ih je do sada više desetaka tisuća, Papa veli da Izvješće ima svoje „dvojbe“. Zapravo za ta „ukazanja“ od srpnja 1981. do 2014. godine Izvješće kaže da postoji istinski problem (un vero problema). Komisija je s obzirom na tu drugu fazu, nakon one sedmodnevne početne, uključujući direktno navodne vidioce, glasovala tako da od 14 nazočnih članova i stručnjaka, 12 ih je bilo za to da se još ne može ili ne smije odlučivati – nondum decernendum, a 2 su glasa bila za to da je očito da nema ništa nadnaravnoga – constat de non supernaturalitate.[25] Papa u svojoj drugoj izjavi iz 2017. ističe da iznosi svoje „osobno mišljenje“: da nije posrijedi autentična Gospa, Isusova majka, nego kao neka „voditeljica brzojavnoga ureda“ koja odgovara na razna radoznala pitanja. Izričito veli da to nije „Isusova mama“. Imajući u vidu ovakvu situaciju i s obzirom na Ruinijevo izvješće i na glasovanja, i na „osobno“ Papino mišljenje, istinski bismo se radovali da je Ruinijevo izvješće prošlo kroz odgovornu raspravu redovitih članova Kongregacije „srijedom“ (feria quarta) kako je sve bilo zamišljeno, predviđeno i pripremljeno. Ali, znamo, Papa ima vlast zadržati za sebe Izvješće, ostaviti ga Kongregaciji na proučavanje i prosudbu, dati ga na prouku komu on hoće, osobito „teolozima svoga povjerenja“, odgoditi sud, zadržati „osobno mišljenje“, izjaviti da to nije „Isusova mama“, formirati novu komisiju, kao što ima pravo ne produžiti mandat prefektu Kongregacije za nauk vjere, kardinalu Gerhardu Ludwigu Mülleru,[26] što je Sveti Otac i učinio 1. srpnja te iste 2017. godine, ne dodjeljujući mu nikakve druge službe u Crkvi. Kardinal Müller u svojoj knjizi piše: „Franjo me zagrli u trijemu bazilike kazujući mi da ima puno povjerenje u mene. Sljedećega mi dana reče: ‘Završio si svoj mandat. Hvala za tvoj rad’, ne iznoseći nikakve razloge“.[27] Tek sedam godina kasnije, 1. srpnja 2024. promaknut je u kardinala prezbitera u crkvi sv. Agneze[28] i imenovan članom Vrhovnoga sudišta Apostolske Signature na petogodište.[29]

Treće: Uz osvrt na te dvije faze međugorskih „ukazanja“, prvih „sedam dana“ i druge 33 godine, tj. do svršetka pisanja Izvješća 2014., Papa je dodao i treću točku: brigu za pastoral u Međugorju.

Ovdje bismo, sa zahvalnošću Bogu i dobrohotnim suradnicima, istaknuli da se uvijek imao u vidu pastoral koji je uređivan i organiziran za uprave obojice dijecezanskih biskupa u Mostaru, i umrloga i umirovljenoga, i to od 1981. godine.

Pastoral s dekretom. Trebalo je najprije staviti u red neke franjevce koji su ilegalno boravili i djelovali u Međugorju, ne mjesecima nego godinama. Nerijetko je bilo nekih prikrivenih igara i manipulacija. Sve se s Ordinarijata poduzimalo da samo dekretirani svećenici franjevci djeluju u Međugorju. Neke nije bilo moguće uvesti u red do njihove naravne smrti, gotovo 20 godina.

„Ukazanja“ izvan crkvenih prostora. Zahtijevalo se i postiglo da se crkveno neodobrena „ukazanja“ udalje iz župne kuće, iz crkvene sakristije, s kora crkve itd., i uopće iz liturgijskoga prostora. Neka se ne miješa službena liturgija Crkve s privatnim „ukazanjima“ pojedinih „vidjelaca“ i „vidjelica“ i njihovih voditelja.

Gradnja ispovjedaonica u dvorištu. Odobrena je gradnja brojnih ispovjedaonica u župnom dvorištu.

Ženidbe. – Možda nikomu nije bilo teže kao župnicima i kapelanima slijediti razne zahtjeve iz svijeta, kada bi ponetko s lažnim dokumentima dolazio s nezakonitom osobom da se vjenča pod „Gospinim“ okriljem, itd. Uređen je pastoral vjenčanja: određeno je da se strogo poštuju norme Zakonika kanonskoga prava, i dopušteno je vjenčanje u župnoj crkvi sv. Jakova ako je jedna zaručnička strana iz Međugorja. Inače trebalo se obratiti na Biskupski ordinarijat radi razjašnjenja problematike.

Mise u crkvi. Bile su teške zloporabe s obzirom na slavlje sv. Mise: u autobusima, u hotelima, po privatnim kućama i parkovima, kako već odluči svećenik vođa skupine dolaznika. I to je praćeno i stavljeno u red koliko se moglo.

Jurisdikcija. Teško je bilo staviti u red određene svećenike koji su vodili skupine iz svijeta. Ne zna se imaju li ovlasti ispovijedanja u svojoj biskupiji, jesu li in good standing sa svojim crkvenim poglavarom itd.

Dokumentacija. Od 1981. do 2015. dostavljeno je s Biskupskoga ordinarijata u Mostaru na mjerodavnu Kongregaciju više od 2.500 preslika raznih protokoliranih dokumenata. Najveći je dio tih spisa već na neki način objavljen. Uostalom oba su biskupa nastojala sa svom odgovornošću službe biti u stalnu dosluhu i s Kongregacijom za nauk vjere i s Državnim tajništvom i s trojicom Papa: sv. Ivanom Pavlom II., Benediktom XVI. i Franjom.

„Prvih sedam ukazanja“ „Kraljice mira“

Rečeno je da je Ruinijeva Komisija razdvojila tzv. ukazanja u dvije faze: prva obuhvaća prvih sedam navodnih ukazanja koja smatra vjerodostojnima, tj. nadnaravnoga podrijetla,[30] a drugi desetci tisuća navodnih ukazanja „predstavljaju pravi problem“.[31]

Zaista začuđuje činjenica da ni Dijecezanska komisija 1986. ni Komisija BKJ 1991. prema većini svojih glasača nije uočila ništa nadnaravnoga u prvim danima ukazanja, kao što to primjećuje kritičar Marco Corvaglia.[32]

Mi ćemo ovdje samo o „prvih sedam“ i njihovim nedosljednostima i proturječjima.

Je li prvih sedam ili dvanaest „ukazanja“? Je li prvih sedam ili deset dana?

Ruinijeva komisija tvrdi:

„U slučaju predmeta koji se ispituje, svjedočanstva u odnosu na prvih sedam navodnih ukazanja slažu se u trajnu, nepromijenjenu, bitnu, jednostavnu i prostodušnu načinu s obzirom na dva elementa:

  • Gospa [Nostra Signora] otpočela im se, navodno, ukazivati predstavljajući se ‘Kraljica mira’;[33]
  • Gospa je, kako kažu, postavljala zahtjeve njima i, preko njihovih poruka, vjernicima“.[34]

Osvrt. Najprije nije nijedanput rečeno jasno i razgovijetno kojih „prvih sedam navodnih ukazanja“ Komisija uzima u obzir i smatra vjerodostojnima, ako se računaju dani od 24. lipnja do 3. srpnja 1981.[35] Gaeta ima dvije vrlo čudne pretpostavke zašto se „prvih sedam navodnih ukazanja“ ne slaže sa „deset dana“ ukazivanja:

Prva hipoteza: „prije svega nedostatak u sastavu Komisije, bez stručnjaka za povijest marijanske manifestacije u Međugorju, koji bi mogao držati konce rekonstrukcije predložene u svjedočanstvima protagonista“.[36] Dakle nije bilo stručnjaka koji bi mogao procijeniti stvarna „marijanska ukazanja“ i koliko ih je doista bilo od 24. lipnja do 3. srpnja, prema svjedočanstvima protagonista, tj. „vidjelaca“. Pa je li zato ustanovljena Komisija da to ocijeni, izračuna i utvrdi, i to od početka? A, eto, upravo joj nedostajao taj glavni stručnjak koji bi mogao definirati što je međugorska mariofanija i matematički izbrojiti dane i „ukazanja“ od 24. lipnja do 3. srpnja. Nevjerojatno! Tko je za to odgovoran što nije bilo toga stručnjaka? I kako je Komisija mogla raditi četiri godine i reći onako od oka „prvih sedam navodnih ukazanja“, a da se ne zna na koje se dane od njih deset i na koja se ukazanja od njih najmanje dvanaest doista odnose? Odgovara li taj nedostatak stručnjaka dostojanstvu jedne Međunarodne crkvene komisije? Čovjek se pita: je li i Sveti Otac, koji je rekao da prvu fazu od sedam prvih navodnih ukazanja treba i dalje istraživati, mislio na taj nedostatak?

Druga hipoteza: a zbog čega se ne zna na koje se dane odnosi „prvih sedam navodnih ukazanja“ ili koliko je „ukazanja“ bilo u onih deset dana, novinar Gaeta donosi ovaj motiv: „naglo ubrzanje izrade dokumenta nakon što je krajem 2013. prefekt Kongregacije za nauk vjere Gerhard Ludwig Müller priopćio predsjedniku kardinalu Camillu Ruiniju odluku o raspuštanju Komisije sa sastankom 17. siječnja 2014. (unatoč činjenici što su daljnji sastanci već bili pretpostavljeni u kalendaru radova, S. G.)“.[37] Dakle, odgovorna bi bila Kongregacija odnosno njezin prefekt kardinal Müller. Ova je pretpostavka još nevjerojatnija od prve, tj. da Komisija u četiri godine svojih dotadašnjih 16 službenih sastanaka i sedmorice članova koji su službeno pohodili Međugorje od 22. do 26. travnja 2012. nisu mogli točno izračunati prve dane ukazanja i prva ukazanja u danima jer ih je kardinal Müller požurio da završe s radom 2014. godine. Ako je to tako, čovjek se razložno pita: koliko je Međunarodnoj komisiji za Međugorje trebalo još dana ili mjeseci ili godina da točno izračuna kojih „prvih sedam navodnih ukazanja“ između njih barem dvanaest, i kojih „prvih sedam dana“ između njih barem deset?

Ipak Komisija prvu fazu navodnih ukazanja, tj. onih „prvih sedam navodnih ukazanja“ dijeli u dva razmaka:

Prvih pet dana: „Radi se o prvih pet navodnih ukazanja/mariofanija“.[38]

Druga dva dana: Tim gore navedenim danima Komisija pribraja još „druga dva navodna ukazanja: ono u Cernu, mjestu nekoliko kilometara udaljenu od Međugorja, gdje su ondašnje mlade autom odvezli policijski dužnosnici; i ono koje se dogodilo u župnoj kući u Međugorju“.

Osvrt. Ni u prvoj ni u drugoj fazi ne naznačuju se točni dani, jer od 24. do 29. lipnja uključivo točno je šest, a ne pet dana, pa se ne zna koji je dan Komisija isključila iz brojenja. I isto tako za druga dva ukazanja nisu naznačeni dani, a zna se da je 30. lipnja petero „vidjelaca“ imalo „ukazanje“ u Cernu, a Ivan iznad kućâ,[39] a 3. srpnja „ukazanje“ u „župnoj kući“.[40] Ispušta li namjerno Komisija navođenje dana jer ni sama nije točno odredila koja su to ukazanja, kada je prema općem znanju u tih deset dana bilo barem dvanaest „ukazanja“? Sve dakle ostaje neodređeno. Osim toga „vidioce“ kroz Cerno nisu vodili „policijski dužnosnici“, nego dvije socijalne radnice za koje se ne može reći da nisu bile dobrohotne.

Od kada je „Kraljica mira“?

S obzirom na naslov „Kraljica mira“, Komisija tvrdi da se Gospa [Nostra Signora] otpočela, navodno, „vidiocima“ ukazivati predstavljajući se kao ‘Kraljica mira“.[41] Dakle od početka, od prvih ukazanja. I Komisija donosi ovu bilješku: „Vidi preslik izjave župnika u Međugorju Joze Zovke, o.f.m., koju je pročitao u crkvi 29. lipnja 1981., tj. pet dana nakon navodnih marijanskih ukazanja u: Zapisnik sjednice 5. listopada 2012. /Prilog IVa, str. 24“.[42] Pogledajmo izvorni hrvatski tekst Izjave župnika fra Joze Zovke.

Tekst župnikove Izjave iz 1981.

„Izjava župnika

Nas župljane, kao i cijelu zapadnu Hercegovinu, su uznemirili glasovi i izjave šestero djece o ukazanju Gospinu na bijakovićkom brdu.

Svjesno sam se suzdržavao od suda o ocjene [sic] o toj stvari. Promatrao sam sve pomno i slušao kako djecu tako i ostale vjernike – očevidce.

Nakon molitve Bogu i Bl. Dj. Mariji izjavljujem slijedeće:
a) Čvrsto vjerujem u Boga i Bogu koji se objavljivao svom narodu.
b) Objavu božju [sic] i nauk Crkve o njoj držim svetim i istinitim.
c) Osobito poštujem i častim Mariju kao Bogorodicu i Majku Gospodinovu, Majku Crkve i svakoga od nas.
d) Svjesno poštujem objave i znakove, čudesa koja je Bog činio i danas čini po njoj i njezinu zagovoru.

Što se tiče ovoga slučaja u našoj župi izjavljujem svima iz dubokog mira savjesti i vjere slijedeće:
1) Najprije sam se iskreno molio Bogu i Gospi, a posebno za ono vrijeme okupljanja na brdu.
2) svaki dan sam razgovarao s djecom. Svaki razgovor je snimljen na magnetofon. Nakon njihovih izjava i nakon preslušavanja mag.[netofonske] kazete s lica mjesta tvrdim da se neradi [sic] o javnoj objavi. Nije riječ o objavi za narod, već za njih.

DO SADA SE NIJE DOGODILA NIKAKVA OBJAVA JAVNOG KARAKTERA. Da li će se sutra dogoditi, neznam [sic]. Do sada nama Gospa nije ništa rekla. Djecu poštujemo i njihova uvjerenja i skustva [sic], slobodu njihovu i Božju.

Ovaj tekst je napisan na Petrovdan, 29.VI.1981.

Pročitan je na svim misama u župi. Pri ovoj izjavi stojim do danas.

Međugorje, 29.VI. [1981.]                        Fra Jozo Zovko [v.r.].“[43]

Pitanja s obzirom na župnikovu Izjavu o prvim „ukazanjima“

Kada se fra Jozo vratio u župu? Najprije je izjavio i objavio ovo: „U Međugorje sam stigao u petak 26. lipnja, točno u podne“.[44] Ali je u talijanskom prijevodu toga djela do sedam godina ta tvrdnja ispravljena: „U Međugorje sam stigao u subotu 27. lipnja točno u podne“.[45] Čitav dan razlike. Prema tomu Komisija netočno kaže da je fra Jozo bio „u Zagrebu od 22. do 28. lipnja 1981“.[46]

Je li „svaki dan“ razgovarao s djecom? – Prvo, fra Jozo Zovko u navedenoj Izjavi tvrdi: „svaki dan sam razgovarao s djecom“. Budući da ga prva tri dana i četvrti dan do podne nije uopće bilo u Međugorju, nije ni mogao razgovarati s djecom u srijedu, četvrtak, petak i u subotu dopodne. Mogao je, dakle, s njima razgovarati dan i pol, od subote popodne do ponedjeljka ujutro, jer mu je Izjava čitana „na svim misama“ u župi u ponedjeljak, na Petrovdan, uključujući, dakle, i prijepodnevne Mise. Prema tomu, nije istinita fra Jozina tvrdnja da je „svaki dan“ razgovarao s djecom niti izjava onih koji kažu da je fra Jozo imao razgovor s Jakovom Čolom „27.6.1981. prije podne“.[47]

Otkada se zove „Kraljica mira“? – Komisija se poziva na fra Jozinu Izjavu od 29. lipnja 1981. od kada bi se, navodno, Gospa počela predstavljati kao „Kraljica mira“. Župnik Zovko u svojoj Izjavi navodi razne naslove: Blažena Djevica Marija,[48] Marija, Gospa, Bogorodica, Majka Gospodinova, Majka Crkve… Čak šest naslova, samo nema „Kraljica mira“.

Da se Gospa počela ukazivati predstavljajući se kao „Kraljica mira“, to uopće ne odgovara Izjavi koju je župnik fra Jozo Zovko sastavio, vlastoručno potpisao 29. lipnja 1981. u Međugorju i koja je čitana „na svim misama“ na svetkovinu sv. Petra i Pavla te godine. „Kraljica mira“ apsolutno ne rezultira u Izjavi, kako se na nju poziva Komisija. Gdje je to Komisija pročitala? I odakle je ona to uzela? I kako se ovakav previd ili propust može dogoditi takvoj Komisiji?

U svih prvih sedam navodnih ukazanja, od 24. do 30. lipnja, i u daljnja tri dana, od 1. do 3. srpnja 1981. nigdje se, nijednomu „vidiocu“ ili „vidjelici“, ni jedanput, ni na koji način, ni na kojem mjestu navodna Gospa nije predstavila kao „Kraljica mira“, niti je ijedno od njih taj naslov prenijelo nekomu drugomu ili svijetu, koliko je iz mnoštva knjiga bilo poznato u javnosti.

Prema tomu svjedočanstvo u odnosu na prvih sedam navodnih ukazanja s obzirom na naziv „Kraljica mira“, ne slaže se ni u trajnu, ni u nepromijenjenu, ni u bitnu, ni u jednostavnu, ni u prostodušnu načinu. Zašto Komisiji treba ovakav jedan neistinit podatak na kojemu temelji istinitost „ukazanja“ „prvih sedam dana“?

Otkada se „poruke“ daju narodu? Ni druga tvrdnja Komisije, koja se opet poziva na fra Jozu Zovku, da bi navodna Gospa u prvih sedam navodnih ukazanja postavljala zahtjeve djeci i, preko njihovih poruka, vjernicima, ne rezultira u župnikovoj Izjavi. Naprotiv, to fra Jozo izričito niječe i kaže: „Nije riječ o objavi za narod, već za njih“, za „vidioce“.

Navodna Gospa nije imala nikakve zahtjeve ili objave za narod nego samo za djecu. Tako izjavljuje i potpisom potvrđuje župnik o. Zovko. Prema tomu „svjedočanstva“ u odnosu na „prvih sedam navodnih ukazanja“ ne slažu se ni u trajnu, ni u nepromijenjenu, ni u bitnu, ni u jednostavnu, ni u prostodušnu načinu s obzirom na zahtjeve koje bi navodna Gospa postavljala djeci i, preko njihovih poruka, vjernicima. Zašto se Svetostolička komisija poziva na ovakva svjedoka?


[1] „Susret sa Svetim Ocem i službenicima Svete Stolice“, Crkva na kamenu, br. 4/2006., str. 24.

[2] Tiskovni ured Svete Stolice, 17. ožujka 2010.: Comunicato della Sala stampa della Santa Sede: Commissione Internazionale di inchiesta su Medjugorje

[3] Tiskovni ured Svete Stolice, 26. lipnja 2012.: Rinuncia del Reggente della Penitenzieria Apostolica e nomina del successore

[4] Tiskovni ured Svete Stolice, 13. travnja 2010.: Comunicato della Sala stampa della Santa Sede: Riunione della Commissione Internazionale di inchiesta su Medjugorje

[5] Saverio Gaeta, Dossier Medjugorje. Svelata la Relazione finora segreta della Commissione vaticana che ha giudicato credibili le apparizioni mariane [Otkriveno do sada tajno izvješće vatikanske Komisije koja je procijenila vjerodostojnim marijanska ukazanja], Cinisello Balsamo, 2020. (od sada: Gaeta, Dossier Medjugorje).

[6] David Murgia, Rapporto su Medjugorje, Torino, 2020. (od sada Murgia, Rapporto su Medjugorje).

[7] David Murgia, Processo a Medjugorje, Rubbettino, 2021. (od sada: Murgia, Processo a Medjugorje).

[8] Marco Corvaglia, Medjugorje è tutto falso, Torino, 2007.

[9] Marco Corvaglia, La verità su Medjugorje. Il grande inganno, Torino, 2018.

[10] Marco Corvaglia, 1. Una commissione inadeguata

[11] Marco Corvaglia, 2. “Svolta” nelle indagini o solo impressioni soggettive? La “svolta” nelle indagini? Solo impressioni soggettive

[12] Marco Corvaglia, 3. La strana scelta delle “prime sette apparizioni”

[13] Marco Corvaglia, 4. Le “sette apparizioni” e i clamorosi errori della commissione

[14] Marco Corvaglia, 5. Il salvataggio di Medjugorje? Fondato su strane teorie psicologiche

[15] Marco Corvaglia, 6. Credibilità dei veggenti: il “vero problema” ammesso (perfino) dalla commissione

[16] Marco Corvaglia, 7. La commissione calunnia il vescovo Žanić?

[17] Marco Corvaglia, 8. La strategia suggerita dalla commissione e attuata dalla Chiesa

[18] Papine riječi u zrakoplovu 6. lipnja 2015. s komentarom Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 10–11.

[19] Papine riječi u zrakoplovu 13. svibnja 2017.; Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 11.

[20] Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 11–12.

[21] Tiskovni ured Svete Stolice 17. ožujka 2010. Comunicato della Sala stampa della Santa Sede: Commissione Internazionale di inchiesta su Medjugorje i 13. travnja 2010. Comunicato della Sala stampa della Santa Sede: Riunione della Commissione Internazionale di inchiesta su Medjugorje

[22] Sv. Kongregacija za nauk vjere, „Norme o postupku prosudbe navodnih ukazanja i objava“, 25. veljače 1978., br. III. Interventi mjerodavne vlasti, Acta Apostolicae Sedis, CIV (2012.), br. 6, str. 503; na hrvatskom Službeni vjesnik Biskupijâ Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske, br. 2/2012., str. 124.

[23] Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 11–13.

[24] Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 54, 55, 56, 57 (dva puta), 58 (tri puta), 59 (dva puta), 60, 61.

[25] Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 86–87. Riječ je o nadbiskupu Henryku Hoseru.

[26] Gerhard Ludwig Müller, rođen 1947. imenovan 2. srpnja 2012. prefektom Kongregacije za nauk vjere, predsjednikom Papinske komisije „Ecclesia Dei”, Papinske biblijske komisije i Međunarodne teološke komisije, odlukom Svetog Oca prestale su mu sve spomenute funkcije 1. srpnja 2017. bez javnoga obrazloženja: Conclusione del mandato quinquennale del Prefetto della Congregazione per la Dottrina della Fede, 1.7.2017.

[27] Gerhard Ludwig Müller, In buona fede. La religione nel XXI secolo [U dobroj vjeri. Religija u XXI. stoljeću], Roma, 2023.: „Francesco mi abbracciò sul sagrato della basilica dicendomi di avere piena fiducia in me. Il giorno seguente mi disse: ‘Hai terminato il tuo mandato. Grazie per il tuo lavoro’ senza fornirmi alcun motivo“. Vidi: «Mandato via dal Papa senza spiegazioni», 21.1.2023.

[28] Gerhard Ludwig Cardinal Müller na The Hierarchy of the Catholic Church

[29] Nomina di Membri del Supremo Tribunale della Segnatura Apostolica, 21.6.2021.

[30] Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 62; Murgia, Rapporto su Medjugorje, str 48.

[31] Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 83; Murgia, Rapporto su Medjugorje, str 58: „costituiscono un vero problema“.

[32] Vidi: Medjugorje e la Chiesa

[33] Komisija donosi ovu bilješku: „Vidi preslik izjave župnika u Međugorju Joze Zovke, o.f.m., koju je pročitao u crkvi 29. lipnja 1981., tj. pet dana nakon navodnih marijanskih ukazanja“ – Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 54; Zapisnik sjednice 5. listopada 2012. /Prilog IVa, str. 24.

[34] Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 54, u bilješci 25 tumači se da u povijesti ukazanja/mariofanije postoji dvostruki oblik priopćavanja: jedan je privatan/osoban, drugi je javan-opći. I navodi se Dei Verbum, 8.

[35] Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 52, 55; Murgia, Rapporto su Medjugorje, str. 41.

[36] Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 65: „innanzitutto un difetto nella composizione della Commissione, con l’assenza di un esperto nella storia della manifestazione mariana di Medjugorje, in grado di tenere le fila della ricostruzione proposta nelle testimonianze dei protagonisti.“

[37] Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 65–66: „l’improvvisa accelerazione impressa alla stesura del documento dopo che a fine 2013 il prefetto della Congregazione per la Dottrina della Fede Gerhard Ludwig Müller aveva comunicato al cardinale presidente Camillo Ruini la decisione di sciogliere la Commissione con l’incontro del 17 gennaio 2014 (nonostante nel calendario dei lavori fossero già ipotizzati ulteriori appuntamenti).“

[38] Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 47; Murgia, Rapporto su Medjugorje, str. 38.

[39] Janko Bubalo, Tisuću susreta, 1. izdanje, Jelsa, 1985., str. 44–45; 2. izdanje, Međugorje, 1998., str. 55–56.

[40] René Laurentin, Le recit, 1986., str. 62; Il racconto, Brescia, 1987., str. 68.

[41] Komisija donosi ovu bilješku: „Vidi preslik izjave župnika u Međugorju Joze Zovke, o.f.m., koju je pročitao u crkvi 29. lipnja 1981., tj. pet dana nakon navodnih marijanskih ukazanja u:; Zapisnik sjednice 5. listopada 2012. /Prilog IVa, str. 24.

[42] Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 54, bilj. 25. Fra Zovko je imao kolokvij pred Komisijom 6. listopada 2012.

[43] Evo izvorna i potpisana teksta, kako se nalazi u dokumentaciji o fra Jozi Zovki na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru (izvornik i prijevod poslan na Kongregaciju za nauk vjere, 1. X. 2014., prot. 1283/2014.)

[44] Sabrina Čović, Susreti s fra Jozom, Pariz, 2006., str. 48.

[45] Sabrina Covic-Radojicic, Incontri con padre Jozo, Paris, 2013., str. 46: „Arrivai a Međugorje sabato 27 giugno a mezzogiorno in punto“.

[46] Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 43; Murgia, Rapporto su Medjugorje, str. 34.

[47] Darija Škunca Klanac, Na izvorima Međugorja, Mostar, 1997., str. 57. Cio razgovor: str. 57–69.

[48] Mirjana, Jakov, Ivanka i Vicka 28. lipnja jednodušno svjedoče pred župnikom Zovkom da im se predstavlja Blažena Djevica Marija; Darija Škunca Klanac, Razumjeti Međugorje, Međugorje, 2009., str. 29.