Subota 4. korizmenog tjedna: Pa zar Krist dolazi iz Galileje?
Čitanja: Jr 11, 18-20; Ps 7, 2-3.9bc-10.11-12; Iv 7, 40-53
U životu je važno znati razlikovati bitno od nebitnoga. Tako je npr. za dobar automobil nebitna njegova boja, za dobru knjigu nebitan njezin uvez, a za dobrog i sposobnog čovjeka trebali bi biti nebitno odakle dolazi. E, upravo tu dolazi do poteškoća!
To se događalo Isusu. Naime, štogod o Isusu mislili, njegovi su sunarodnjaci čuli njegovu mudrost i bili svjedoci njegovih čuda. Međutim, kako im se nisu sviđali neki njegovi stavovi, pogotovo prijekori njima upućeni, neki su židovski mudraci, kako smo to ranije čuli, govorili da Isus po Beelzebulu izgoni đavle. A u današnjem evanđelju Isusovi protivnici nastoje obezvrijediti njegovo djelovanje i samu njegovu osobu govoreći kako Krist ne može doći iz Galileje:
Neki naime govorahu: “Ovo je uistinu Prorok.” Drugi govorahu: “Ovo je Krist.” A bilo ih je i koji su pitali: “Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?” Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.
Pouka nam se sama nameće.
Događa nam se da nam neke riječi ne odgovaraju, da ne želimo o njima razmišljati, jer nas postavljaju u pitanje. Običan primjer: koji put nas maleno dijete uhvati u laži ili u nedosljednosti. Kaže nam u jednostavnosti da psujemo, da govorimo ružne riječi, kaže nam da vičemo ili da smo puno pili, da smo neoprezno vozili automobil, da nismo držali obećanje. I dijete je u pravu. I što se događa? Ja da dadem za pravo tom balavcu? Kako mu nije samo neugodno, njemu koji je neodgovoran, koji skuplja jedinice u školi i tako dalje, i tako dalje… A trebalo je samo pomisliti, koliko je istinito to što je rečeno i u kojoj mjeri to treba za mene biti opomena i poticaj. I tako mi “pokopavamo” svoje protivnike i neistomišljenike. Svakome lijepo prišijemo etiketu: onaj nema pojma jer je neškolovan, a onome su vrane mozak popile od silne škole. Onaj je premlad i nema pojma, a onaj je stari ishlapio. Onaj dolazi iz one i one pokrajine ili naroda, a ovaj je običan seljak iz naše sredine. Onaj uopće nema iskustva, a ona druga tek pojma nema jer je žensko…
I tako smo se zaštitili zidom od etiketa i ne dopuštamo da nam Bog progovara i preko tih ljudi.
Oni koji su povjerovali u Isusa iz Nazareta, ne ispitujući rodoslovlja i doslovne navode iz Svetoga pisma, ti su, velim, bili spašeni. A drugi su život potrošili u nadmudrivanju, rječoborstvu i pametovanju. Umjesto da su se obratili i u jednostavnosti srca činili dobro.
Mi vjerujemo da je Isus iz Nazareta Krist i Spasitelj.
On neka nas otvori svakovrsnim i raznolikim poticajima Duha Svetoga.
