Sveta Marija Goretti
U vremenima kada se djevičanstvo i spolna čistoća gotovo preziru i izvrgavaju cinizmu i podsmijehu, životni put svete Marije Goretti, djevojčice koju je, zaslijepljen strašću i mržnjom, okrutno izbo nožem i ubio jedan mladić, uistinu biva nadahnuće i izvrstan poticaj današnjim mladima. Također, i ostatak života toga mladića pokazuje kako Bog baš nikoga ne odbacuje i rado prima svakoga tko mu se obrati raskajana srca. Spomendan svete Marije Goretti slavi se 6. srpnja.
Marija Goretti se rodila 16. listopada 1890. god. u jednom mjestašcu u pokrajini Anconi, u istočnom dijelu središnje Italije. Ondje su njezini roditelji imali maleni posjed, ali kako se obitelj širila, on im je postajao nedostatan, pa su preselili nedaleko od Nettuna, mjesta na Tirenskom moru. Ondje su zajedno s udovcem Serenellijem i njegovim sinom Alessandrom zakupili jedan posjed.
Kako im se posjed nalazio u močvarnim predjelima, mnogi su bolovali od malarije, pa se tako ubrzo i Marijin otac razbolio i umro, a iza njega je ostala udovica Assunta sa šestero male djece, od kojih je Marija bila najstarija.
Dok se Assunta, da bi prehranila obitelj, morala posvetiti radu u polju i na imanju, Marija je u takvim okolnostima postala majka svojoj mlađoj braći i sestrama. Obavljala je sve kućanske poslove, kuhala i radila kao odrasla žena, a također se u tom smislu brinula i za Serenellijeve. Činila je to požrtvovno i s puno ljubavi, svjesna da tako bitno olakšava život svojoj majci.
Međutim, kako su živjeli u istoj kući sa Serenellijevima, osam godina stariji Alessandro počeo se sve češće zagledavati u Mariju, još uvijek djevojčicu, te ju je oblijetao i zavodio. Marija nipošto nije htjela pristati na njegova htijenja, pa ju je dva puta pokušao silovati. Zaprijetio je da će je ubiti ako to nekome kaže.
U nju se, zbog toga, uvukao veliki strah i pokušavala je majci skrenuti pozornost na ono što se zbiva, pa ju je molila da je nikada ne ostavlja samu, ali majka nije uočavala nikakvu opasnost. S druge strane, između Assunte i Alessandrovog oca postojale su napetosti vezane uz upravljanje imanjem, koje su Marijinu majku jako opterećivale, pa je djevojčica nije htjela dodatno opterećivati svojim problemima i reći joj što se zbiva. Svoje je tako strahove povjeravala nebeskoj Majci, usrdno je moleći da je zaštiti od nasilnika.
Jednog je dana, nekoliko tjedana nakon svoje prve pričesti, ostala sama u kući, kad se odjednom pored nje pojavio Alessandro, začepio joj rukom usta i odvukao u svoju sobu s nakanom da je siluje. Djevojčica se otimala i borila svom snagom, što je razbjesnilo mladića te je dograbio nož i zadao joj 14 teških uboda i 4 manje rane. Potom je pobjegao van, a Mariju ostavio ležati u krvi.
Kad su je našli, brzo su je prevezli u Nettuno gdje su je liječnici operirali dva sata, a ona je, prema biografskim zapisima, pri punoj svijesti stalno zazivala ime Isusovo i ime Marijino. Pitali su je oprašta li Alessandru za to što joj je učinio, a ona je to potvrdila, dodajući kako će se za njega moliti kada dođe u nebo.
Sutradan, 6. srpnja 1902. god., završila je ovozemaljski život. Bilo joj je samo 12 godina.
Za zločin koji je učinio, njezin je ubojica osuđen na 30 godina zatvora s prisilnim radom. Mržnja ga je i dalje nosila i nije mu bilo žao što je učinio.
Međutim, nekoliko godina poslije usnio je san u kojemu je vidio Mariju kako sretna i nasmijana bere cvijeće na nepreglednom cvijetnjaku, te kako cvijeće i njemu pruža. Taj ga se san toliko dojmio da se u potpunosti promijenio. Od namrštenog i tmurnog čovjeka, postao je raskajani obraćenik, a njegov je život od tada krenuo u sasvim drugom, pozitivnom smjeru.
Budući da je bio uzoran zatvorenik, pušten je na slobodu dvije godine prije isteka kazne. Odlučio je moliti još živu Marijinu majku za oprost, pa je to učinio na Božić 1937. god., došavši joj u kuću i raskajano vapeći da mu oprosti. Assunta je na to odgovorila kako mu ona ne bi oprostila, kad mu je oprostila i njezina kći, te su nakon toga izmirenja zajedno s Marijinom braćom i sestrama objedovali.
Štoviše, ostale je godine, sve do svoje smrti, iskreno obraćen, Alessandro svoj život posvetio ljudima i Bogu, te na takav način potvrdio kako Božja ljubav ne odbacuje baš nikoga, nego je u stanju uzdići i najokorjelija srca i privući k sebi. Postao je, naime, trećoredac i kao takav proveo ostatak života, radeći kao vratar, u jednom kapucinskom samostanu.
Pred kraj života napisao je i javno objavio pismo, odnosno svojevrsnu oporuku u kojoj i moli za oproštenje i zahvaljuje Bogu na svemu što mu se dogodilo i zorno opominje mlade:
”Već sam star, osamdeset mi je godina, na zalazu sam života. Dok gledam na svoju prošlost moram priznati da sam u svojoj mladosti prošao loš put, put zla koji me odveo skoro do uništenja. Bio sam zaslijepljen štivom i lagodnim načinom života koji me odveo na loš put. Kad mi je bilo dvadeset godina u strasti sam učinio zločin. Sada se zgražam na samu pomisao na to. Marija Goretti, sada već svetica, bila je za mene poput dobrog anđela koju mi je Božja Providnost poslala da bi me spasio. I sada u svom srcu čujem njene riječi opraštanja. Molila je za mene, zauzimala se za svog ubojicu. Oni koji budu čitali ovo pismo, neka iz njega izvuku pouku da se treba kloniti zla i uvijek tražiti dobro, i to već od najranijeg djetinjstva. Nek’ znaju da vjera, zajedno sa svojim zapovijedima, nije stvar izbora. U cjelini je riječ o istinskoj radosti koju doživljavaju oni koji su istinski vjerni Bogu. To je jedini siguran put u svim životnim okolnostima, čak i u onima najmučnijima…” (izvor).
Godine 1950. papa Pio XII. proglasio je Mariju Goretti svetom, a na kanonizaciju je, uz mnoštvo vjernika, došla i tada starica Assunta, majka proglašene svetice. Život svete Marije Goretti uistinu je izniman primjer svima, a posebno mladima koji možda ne vide dovoljno jasno vrijednost spolne čistoće. Također, i Alessandrov životni put je posebno svjedočanstvo Božje ljubavi i spremnosti prihvaćanja baš svakog čovjeka.