Sveti Benedikt: Sve ostavismo
Meditacija uz Evanđelje: Mt 19,27-29
S udivljenjem i dubokim poštovanje mi gledamo život našeg dragog misionar Ante Gabrića. Još kao mlad bogoslov neposredno pred Drugi svjetski rat otišao je u Indiju, gdje je zaređen za svećenika i postao je misionarom u toj dalekoj i tada veoma siromašnoj zemlji. Ostavio je Ante Gabrić svoje roditelje i svoje najbliže i dom i domovinu. Došao je prvi puta u posjet domovini nakon više od 30 godina. Do konca života ostao je u toj istoj Indiji. Velik čovjek. Svet čovjek. Tako danas gledamo i svetoga Benedikta. On, čovjek plemenita roda, postao je pustinjakom i osnovao najstariju i najpoznatiju redovničku družbu na Zapadu – benediktince.
Upravo o tome govori današnje evanđelje. Nije malo ostaviti doslovno sve i krenuti za Isusom. I onda Petar pita ono što bi svatko od nas mogao zapitati Isusa: „Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?“ Zar je vjernost Isusu samo čisto odricanje, muka i nevolja? I onda Isus govori proročke riječi Petru i svakome od nas: „Tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.“ Onaj tko na zemlji radi svoje vjere, radi Isusa ostavlja i ono što po sebi može i smije imati, dobit će već ovdje na zemlji stostruko, čak i u materijalnom smislu, a u duhovnom smislu dobit će srce puno i prepuno radosti. Ne treba nikad gledati na ono što čovjek ostavlja, nego naprotiv, čovjek treba gledati na ono što je pred njim. Ono što mi Bogu dajemo, neznatno je prema onome što nam on zauzvrat daje, kako veli Pavao: „Tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo?“ (Rim 11,35). Neka nas ta misao krijepi u našim odricanjima i našem nasljedovanju Krista.
