Sveti Filip i Jakov: Nitko ne dolazi Ocu osim po meni

Meditacija uz Evanđelje: Iv 14,6-14

Kako da običan, smrtan čovjek dođe do Boga? Tolike religije i religijski pokreti tijekom stoljeća pokušavali su iznaći put, koji se sastojao u molitvama, žrtvama, meditacijama, određenim obredima. Izabrani narod je u tome smislu ipak imao posebnu čast. Bog je svome narodu govorio preko proroka. Primili su tako zapovijedi i upute kako čestito živjeti. Pa ipak, slikovito govoreći, Bog je ostao zaklonjen iza velike hramske zavjese.

I onda, u punini vremena, Bog šalje svoga jedinorođenoga Sina koji uzima našu ljudsku narav. To je naš Gospodin Isus Krist: u istoj osobi pravi Bog i pravi čovjek. Tako se Bog do kraja prignuo nama ljudima. Zato Isus govori apostolu Filipu, ali i svima nama: „Tko je vidio mene, vidio je i Oca.“ I nastavlja da je on, Isus, u Ocu i Otac u njemu. Isus je tako stvarno Emanuel – S Nama Bog.

To je temelj naše vjere, ali i naše duhovnosti. U Isusu susrećemo samoga Boga, jer je on pravi Bog. On je naš Spasitelj, on nas poziva u vječnost da i mi budemo gdje je on. Isus dalje kaže: „Nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“ Zato se naše služenje Bogu sastoji u tome da slijedimo Krista Gospodina. Da slušamo i vršimo njegovu riječ, da ga nasljedujemo u poslušnosti Ocu, da slavimo njegova otajstva. Jer, veli Pavao: „U njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva“ (Kol 2,9). Zato je smisao našega kršćanskoga života u tome da sve više i više Krista nasljedujemo da bismo i mi s Pavlom mogli reći: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist“ (Gal 2,20). Neka nam Gospodin Isus udijeli milost da živimo od njega i po njemu, da ga u potpunosti nasljedujemo ovdje na zemlji, da bismo se onda mogli pridružiti i njegovoj nebeskoj slavi. Po primjeru svetih apostola Filipa i Jakova.