Svi sveti

Svi sveti


Svece redovito smatramo posebnim ljudima. Evo, Majka Terezija je život posvetila u brizi za one najsiromašnije, Alojzije Stepinac je podnio progonstvo i tamnicu, jer se nije htio odreći Boga i Crkve, Nikola Tavelić je bio spaljen, jer je naviještao Kristovo evanđelje. To su, rekli bismo, ljudi koji nadilaze ono redovito, ono svakidanje, ljudi koji se uzdižu iznad onoga prosječnoga. Pa onda, kada se od nas traži malo više strpljivosti, dobrote, ljubavi i praštanja, znamo odgovoriti: “Nisam ja svetac“, baš kao što ne može svatko biti Luka Modrić…

Međutim, biti svet znači biti povezan s Bogom, biti Božji, biti onaj koji ne prihvaća nikakav grijeh i nikakvo zlo. Prezahtjevno? Nimalo. Evo, Biblija nam govori da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku, sebi slična. A Bog je čista dobrota. Bog prašta svakome čovjeku, Bog čini da njegovo sunce izlazi i zlima i dobrima. Bog se ne osvećuje, nego se raduje svakom obraćenom grešniku. Prema tome, ako smo stvoreni na Božju sliku, onda bismo i mi trebali biti takvi. Istinski, prirodni, naravni čovjek jest – Božji čovjek. Nenormalno je da čovjek u sebi gaji mržnju, osvetoljubivost, nepoštovanje prema osnovnim moralnim zakonima. Pravi istinski čovjek jest zapravo – svet čovjek, vjeran originalu, “prototipu“ koji je Bog stvorio.

Ovih dana slavit ćemo blagdan Svih svetih, odnosno slavit ćemo silno mnoštvo onih koji su u svome životu u velikoj mjeri ostvarili taj ideal, da budu onakvi kakvima ih je Bog stvorio. Zato ih slavimo kao svete, iako ih nitko nije svetima proglasio. Silno je to mnoštvo onih koji su u svome životu nastojali činiti dobro, koji su poštovali i ljubili svoje bližnje, koji su nastojali živjeti prema svojoj savjesti i Božjim zapovijedima. Za kršćane je to jedini put. Toliki sveti nam pokazuju da je to ostvarivo.