Tomina vjera

„Jer si me vidio, povjerovao si!“

Uloga zajednice. Misa povlašteno mjesto susreta.

Izvan zajednice je lutanje, nesigurnost.

Nevjeran, a vjernik jer se osvjedočio. Toma je lik za sva vremena. Isusova opomena i nama je upućena. „Kad se osvjedočim, kad vidim, vjerovat ću.“ Takvom izjavom potire se sve: istraživanja drugih svjetove, planeta, nauka, povijesti, vjere. „Gdje nisam bio to ne postoji!“ Glupo, a mnogi tako razmišljaju.

Krivi su i kršćani što nisu svjedoci.

Kršćanska vjera bez svjedočenja je teorija bez prakse. Svjedočiti znači potvrđivati stvarnost neke činjenice. U spisima Novoga zavjeta, napose kod Ivana, 33 puta susrećemo glagol svjedočiti. Isus svjedoči da ga je Otac poslao, da su Otac i On jedno. On svjedoči za istinu. Što god da je učinio pozivao se na poslanje od Oca, na djela koja mu je Otac naredio. Apostoli su svjedoci riječima, životom i smrću. Oni govore „što su čuli i vidjeli“. Smrt im je bila zadnja točka na kraju životne rečenice jer su vjerovali u uskrsnuće.

Mi smo jedni drugima otvorena knjiga koju čitaju. Što u tvojoj mogu pronaći? Luka je zapisao Isusovu naredbu: »Budite uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama.« Evanđelje se ne može oduzeti ni dokinuti, niti eventualno ušutkati. Teorija i praksa idu zajedno. Vjernik je svjedok za druge. Oduševljen oduševljava. Sjetimo se Pavla i ostalih apostola. Kod nekih od vjernika je vjera u suprotnosti s djelima površna, nedostatna za osobno kamoli i za spasenje drugih. „Ni vruć ni hladan, nego bljutav“, kako piše u Ivanovu Evanđelju. Opasanost je da nas Bog „ispljune“ jer nismo ni vjernici ni nevjernici.

Uzajamnost, nasljedovanje u vjeri od roditelja na djecu i u nedogled. Onaj tko nema ne može ni dati. Dakle, vjera je povezana sa životom, a vidi se preko djela i svjedočenja pred drugima. Nije ona privatna stvar dostatna za osobno spasenje. Mi smo zajednica.

Problem Tome je u tome da nije bio u zajednici kad se Isus pojavio. Njihovo: “Vidjeli smo Gospodina!“ u njemu je potaknulo nevjeru. “Neću vjerovati dok ne vidim, dok ne metnem prste u ranu…“ Tek je došao sebi kad je došao u zajednicu. „Jer si me vidio Toma, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“