»Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.« (Iv 17,3)
Shadow

Vlast biskupa o obustavljanju svete mise s narodom i podjeljivanja sakramenata i pravo vjernika na duhovna dobra Crkve


Pandemija koronavirusa prouzrokovala je stanje i nametnula ponašanje koje je u životu vjernika i Crkve neuobičajeno. To je dovelo i do odgovarajućih odluka i preporuka mjerodavnih poglavara u Crkvi, a i do reakcije vjernika na te odluke i preporuke.

Postavlja se pitanja: Kako crkveni poglavari (biskupi), s jedne strane, mogu obustaviti slavljenje svete mise s narodom i podjeljivanje sakramenata kada se inače od vjernika traži da sudjeluju u misi i da pristupaju na sakramente, te kako takvu odluku uskladiti s pravom koje vjernici uživaju u Crkvi, da od svetih pastira primaju pomoć iz duhovnih dobara Crkve?

U odgovoru ću biti veoma kratak. Na prvi dio pitanja odgovor se nalazi u ZKP kan. 838 § 4, koji glasi: Dijecezanskom biskupu u Crkvi koja mu je povjerena pripada da izda, u granicama svoje mjerodavnosti, odredbe o bogoslužju koje obvezuju svakoga.

  • Nije, dakle, sporno da dijecezanski biskupi imaju pravo donositi odgovarajuće odluke. Usputno napominjem da se u našem konkretnom slučaju ne radi o naredbama, nego o preporukama biskupa, koje u strogom smislu ne obvezuju.

A što se tiče drugog dijela pitanja, odnosno prava vjernika na primanje duhovnih dobara, u našem slučaju sakramenata,

  • i tu je stav Crkve jasan, izražen u ZKP kan. 213: Vjernici imaju pravo primati od svetih pastira pomoć iz duhovnih dobara Crkve, osobito iz Božje riječi i sakramenata,
  • ali to treba promatrati i u povezanosti s kan. 843, § 1 ZKP, koji glasi: Posvećeni služitelji ne mogu uskratiti sakramente onima koji ih prikladno traže, koji su valjano raspoloženi i kojima se pravom ne zabranjuje primanje sakramenata.

Nijednom odlukom ni preporukom naših biskupa nije dovedeno u pitanje pravo vjernika na sakramente, samo treba voditi računa o tome da li ih prikladno traže, pa i s obzirom na mjesto i vrijeme, i na izbjegavanje opasnosti zaraze koronavirusom.

Nema, dakle, nikakvog proturječja između vlasti biskupa i prava vjernika kad je riječ o mjerama poduzetim kod nas u svezi s koronavirusom.