Ponedjeljak, 24 siječnja

Zavjetne mise


Kada bismo nekog mlađeg svećenika upitali što su to zavjetne mise i kada se mogu uzimati, vjerojatno se baš ne bi snašao. Evo kratkog podsjetnika na povijest zavjetnih misa i o mogućnosti njihovog slavljenja prema današnjim odredbama.

Prema misalu Pija V. koji je bio na snazi do 1970. svećenik je u vremenu kroz godinu u danima u tjednu redovito uzimao misu prošle nedjelje. S čitanjima i molitvama. Tu su monotoniju prekidali spomendani svetaca, a nije ih bilo malo. Uz to je, međutim, postojala mogućnost da se slavi određena zavjetna misa, kao, na primjer, o Srcu Isusovu, o Blaženoj Djevici Mariji, o svetome Josipu, o Petru i Pavlu. Tako su neki svećenici – kada su to rubrike dopuštale – redovito srijedom slavili misu o sv. Josipu, petkom o Srcu Isusovu, a subotom o Blaženoj Djevici Mariji.

Danas svaki dan u godini ima vlastito čitanje (iako se u vremenu kroz godinu uzimaju nedjeljne molitve), tako da većina svećenika jednostavno uzima mise i čitanja onako kako piše u Direktoriju. Međutim, i danas postoji mogućnost uzimanja takvih zavjetnih misa. Evo što o tome govori vrijedeća Opća uredba rimskog misala:[1]

  1. Zavjetne mise o Gospodnjim otajstvima ili u čast Blažene Djevice Marije, anđelâ ili kojega sveca ili svih svetaca mogu se slaviti za pobožnost vjernika na svagdane „kroz godinu“ sve ako na taj isti dan pada neobvezatni spomendan. Ipak, ne mogu se slaviti, kao zavjetne, mise koje se odnose na otajstva života Gospodinova ili Blažene Djevice Marije, osim mise njezina Bezgrješnoga začeća, budući da su ta slavlja vezana uz tijek liturgijske godine.

  2. Na obvezatne spomendane, svagdane došašća sve do 16. prosinca uključivo, na svagdane božićnoga vremena poslije 2. siječnja te na svagdane vazmenoga vremena nakon vazmene osmine po sebi su zabranjene mise za razne potrebe i zavjetne mise. Ali ako to traži istinska potreba ili pastoralna korist, može se, prema prosudbi upravitelja crkve ili samoga svećenika slavitelja, u slavlju s narodom uzeti misa koja odgovara toj potrebi ili koristi.

  3. Na svagdane „kroz godinu“ u koje padaju neobvezatni spomendani ili kad je služba svagdana, dopušteno je slaviti bilo koju prigodnu misu ili uzeti bilo koju prigodnu molitvu, izuzimajući ipak obredne mise.

  4. Na osobit se način preporučuje spomen blažene Djevice Marije u subotu, jer se posebno i prije svih svetaca u liturgiji Crkve štuje Majka Otkupiteljeva.

Vrijedeći misal na hrvatskom jeziku donosi 21 zavjetnu misu:[2]

  • O Presvetom Trojstvu;
  • Misa otajstva svetoga križa;
  • Dvije mise presvete euharistije (druga se može uzeti kao misa Gospodina našega Isusa Krista, Velikog i vječnog svećenika);
  • O Presvetom Imenu Isusovu;
  • O predragocjenoj Krvi Gospodina našega Isusa Krista;
  • O Presvetom Srcu Isusovu;
  • Tri mise o Duhu Svetome;
  • Misu o Blaženoj Djevici Mariji uzetu iz zajedničkog slavlja BDM;
  • Blažena Djevica Marija, Majka Crkve;
  • O Presvetom Imenu Marijinu;
  • O svetim anđelima;
  • O svetom Josipu;
  • O svetim apostolima;
  • O apostolima Petru i Pavlu;
  • O svetome Petru;
  • O svetome Pavlu;
  • O jednom apostolu;
  • O svima svetima.

Treće izdanje Rimskog misala iz 2002. godine (u nas još uvijek nepreveden)[3] uz ove spomenute donosi još tri zavjetne mise i to:

  • O Božanskom milosrđu;
  • O Mariji Kraljici apostola;
  • O svetom Ivanu Krstitelju.

Što se tiče čitanja, Opća uredba veli:

  1. U svim prigodnim misama, ako izričito nije drukčije određeno, dopušteno je uzeti čitanja svagdana, kao i pjesme između tih čitanja ako pristaju slavlju.

  2. Takvim se misama pribrajaju obredne mise, mise za razne potrebe, prigodne i zavjetne.

Valja, međutim naglasiti sljedeće: rubrike naglašavaju važnost susljednog čitanja svetopisamskih odlomaka preko tjedna (lectio continua) i dobro je to ne prekidati kod spomendana svetaca kao i kod spomenutih zavjetnih misa. Valja uzeti u obzir sljedeće: prema misalu prije reforme svećenici su uzimali zavjetne mise zajedno s vlastitim čitanjima zato da ne bi cijeli tjedan čitali čitanja prošle nedjelje. Sada, kada svaki dan ima vlastita biblijska čitanja, dobro je sačuvati i čitati redovita tjedna čitanja i onda kada se uzimaju i zavjetne mise, da se ne remeti tjedni red čitanja koji je tako brižljivo ustrojen.

U svakom slučaju, dobro je podsjetiti na ovu mogućnost koja može dodatno potaknuti pobožnost svećenika i vjernika, pogotovo onih koji svakodnevno sudjeluju u svetoj misi. Pri tome posebno mjesto imaju zavjetne mise subotom u čast Blažene Djevice Marije, kako to i preporučuje Opća uredba rimskog misala.


Tekst je objavljen u VĐONSB-u, 12/2018.


[1] Rimski misal prerađen prema odluci svetog ekumenskog sabora Drugog vatikanskog, objavljen vlašću pape Pavla VI, preuređen brigom pape Ivana Pavla II. Opća uredba iz trećeg tipskog izdanja, Zagreb, 2004.

[2] Rimski misal, KS, Zagreb, 1980., str. 751-768.

[3] Missale Romanum ex deccreto Sacrosancti eocumenici Concilii Vaticani II instauratum auctoritate Pauli PP. VI promulgatum Ioannis Pauli PP. cura recognitum, Editio tertia, Typis Vaticanis 2002., str. 1157-1188.