Nazivi za Cvjetnicu
U ovom članku prikupljen je niz naziva za Cvjetnicu na hrvatskom i drugim europskim jezicima.
Prema bogoslužnim knjigama na hrvatskom
XV. stoljeće
Butko Budonjić godine 1404. u Misalu po zakonu rimskom blaženoga Petra i Pavla Crkve rimskoga dvora, znanom kao Hrvojev misal, taj dan naziva
Nedĕlja cvit’na (list 66, stupac b).
XVI. stoljeće
Modruški biskup Šimun Kožičić Benja (1460.–1536.) u knjizi Misal hrvacki po običaû rimskago dvora, V Rici 1531., naziva ga
Cvĕtnica (listovi 61–67)
Godine 1570. dum Ivan Drkoličić Ričić preveo je na hrvatski Misal po običaju Rimskoga dvora. U njem se ovaj dan zove
Nedjelja od Palama (str. 149).
Marko Andriolić Trogiranin, koji je priredio knjigu Pistule, i evanyelya po sfe godischie harvatschim yazichom stumacena, v Bnetcih 1586. naziva ga
Dan palam (str. 42).
XVII. stoljeće
Ritual rimski istomaccen slovinski po Bartolomeu Kaſsichu popu bogoslovçu od Druxbæ Yeſuſovæ, penitençiru apoſtolskomu, Iz utieſteniçe Sfet: Skuppa od Razplodyenya S. vierræ, U Riimu, 1640., naziva ga
Dan od Pàlama (str. 300)
Dubrovački lekcionar Vanghielia i pistule istomaccene is Missala novvoga rimskoga u iesik dubrovacki po Bartolomeu Kassichiu popu bogoslovzu od Druxbe Iesussove, U Rimu 1641., prvi dan Velikoga tjedna naziva
Nedjelja cvjetna ali velika od paoma (str. 70).
XVIII. stoljeće
Don Josip Matović (1732.–1811.) iz Dobrote u knjizi Katekism rimski po naredbi s. sabora tridentinskoga k parokima, U Mlezieh 1775., naziva ga
Nedjelja Cvjetna (str. XXII).
Drugo izdanje dubrovačkoga lekcionara, koje je priredio dum Ivan Salatić (1759.–1824.), Vandjeeja i kgnighe apostolske istomacene is Missala novoga rimskoga u jesik slovinski, Dubrovnik, 1784., naziva ga
Nedjelja cvjetna ali velika pomâ (str. 85).
XIX. stoljeće
Fra Emerik Pavić (1716.–1780.) u knjizi Epistole i evangjelja priko sviu godishnji nediljah i svetkovinah, U Budimu 1808., naziva ga
Cvitna nedilja (str. 160).
Epistole i evanjelja priko svega litta po redu missala rimskoga skupno molitvami i blagoslovi u jezik slovinski prinesena, U Rici 1819., naziva ga
Nedilja cvitna (str. 97–108).
Josip Đurkovečki (1766.–1832.) u knjizi Kratko-zpravek evangeliumov nedeljneh i svetechneh, Vu Peshti 1820., naziva ga
Nedĕlja Cvĕtnička (str. 40).
Ritual rimski utisten po naredbi s. otca pape Pavla Petoga, a sada uzmnoxan i ispravljen po prisvetomu gospodinu nasemu Benediktu XIV., U Mletcim 1827., naziva ga
Nedilja Cvitna (str. 271).
Bartol Pavlić u knjizi Sveta govorenja za sve nedilje kroz cilu godinu sloxena i recsena u stolnoj cerkvi diakovacskoj, Perva knjiga, U Budimu 1827., naziva ga
Nedilja cvitna (str. XVIII) i Cvitnica (str. 196).
Pisctole i evangelja priko svegga godiscta na novi nacin istomacena po razlogu Missala dvora rimskoga, U Mletczih 1838., koji je priredio Ante Jurić, naziva ga
Cvitna nedilja (str. 54).
Treće izdanje dubrovačkoga lekcionara, koje je priredio Antun Kaznačić (1784.–1874.), Evangeglja i Kgnighe apostolske istomacene is Missala novoga rimskoga u jesik slovinski sad priutjesctene i poispravgljene, U Dubrovniku 1841., naziva ga
Nedjelja velika oliti cvjetna (str. 69).
Ignac Kristijanović (1796.–1884.) u Čtejenja i evangeliumi na sve nedĕlje i svetke cĕloga lĕta za potrebovanje nad-biskupie zagrebačke, U Zagrebu 1851., naziva ga
Cvĕtna nedĕlja (str. 60).
Evangjelja, Epistole i Štenja za vse nedĕlje i svĕtke katoličanskoga crikvenoga leta, U Beču 1860., naziva ga
Cvĕtna Nedĕlja (str. 42).
Rimski ritual (obrednik) izdan po zapovjedi otca pape Pavla V a pomnožan i poizpravijen Benediktom XIV čestite uspomene, U Rimu tisak Sv. Sbora de Propaganda Fide, 1893. (naslov IX., glava III.) naziva ga
Maslinica ili Cvjetnica (str. 311).
XX. stoljeće
Francisko Iveković (1834.–1914.) u knjizi Čitanja i evangjelja za sve nedjelje i praznike Gospodnje i za neke dane svetačke, U Zagrebu 1912. naziva ga
Cvjetna nedjelja (str. 34).
Fra Petar Vlašić (1883.–1969.) u knjizi Evanđelistar to jest epistole i evanđelja preko sve godine, U Dubrovniku 1921., naziva ga
Cvjetna nedjelja (str. 57).
Hrvatski bogoslužbenik ili zbirka Večernjâ i nekojih Jutrenja po novom Rimskom Brevijaru, priredio o. Petar Vlašić, Dubrovnik, 1923., naziva ga
Nedjelja Cvjetna (str. 118).
Obredi Velike sedmice po novom Misalu i Brevijaru, priredio o. Petar Vlašić, U Dubrovniku 1921., naziva ga
Cvjetna Nedjelja (str. 1–24).
Rimski misal slověnskim jezikom, koji je priredio msgr. Josef Vajs (1865.–1959.), Romae 1927., naziva ga
Cvĕtnuja Nedĕlja (str. 124–135).
Rimski obrednik izdan po naredbi pape Pavla V., Zagreb, 1929., naziva ga
Cvjetna nedjelja (str. 314).
Rimski misal za privatnu upotrebu, priredio Dragutin Kniewald (1889.–1979.), drugo izdanje, Zagreb, 1930., naziva ga
Nedjelja cvjetnica (str. 279).
Ivan Evanđelist Šarić, Evanđelist: pouke po evanđelju u nedjelje i blagdane, 2. svezak: uskrsno doba, Zagreb, 1934., naziva ga
Cvjetna nedjelja (str. 42).
Nedjeljni misal, priredio Dragutin Kniewald, treće izdanje, Zagreb, 1939., naziva ga
Nedjelja cvjetnica (str. 102).
Čitanja i evanđelja na nedjelje i blagdane u crkvenoj godini, priredio Nikola Žuvić (1897.–1970.), Zagreb, 1940., naziva ga
Cvjetna Nedjelja (str. 24–29).
Rimski misal za privatnu upotrebu, priredio Dragutin Kniewald, četvrto izdanje, Zagreb, 1942., naziva ga
Nedjelja cvjetnica (str. 214–226).
Nedjeljni misal, priredio Dragutin Kniewald, drugo izdanje, Zagreb, 1944., naziva ga
Nedjelja cvjetnica (str. 98).
O. Milan Pavelić (1878.–1939.) u knjizi Crkveni himni, Zagreb, 1945., naziva ga
Cvjetnica (str. 69 i 383).
Officium Divinum Parvum, priredio p. Hildebrand Fleischmann OSB, Beograd, 1955., naziva ga
Nedjelja Cvjetnica (str. 341).
Do 1954. ta se nedjelja u Rimskom obredu nazivala Dominica in palmis (Palmina ili cvjetna nedjelja). Godine 1955. ime je promijenjeno u Dominica II Passionis seu in palmis (Druga nedjelja Muke Gospodinove ili Cvjetnica). Godine 1970. prema novom obredu Pavla VI. nazvana je Dominica in Palmis de Passione Domini (Palmina/Cvjetna nedjelja Muke Gospodinove).
Obnovljeni obred Svete sedmice, priredio fra Petar Vlašić, Dubrovnik, 1957., naziva je
Druga nedjelja Muke ili Cvjetnica (str. 25).
Mali božanski časoslov, priredio p. Hildebrand Fleischmann OSB, drugo izdanje, uredila s. Engelberta Božek, Zagreb, 1966., naziva je
Nedjelja Cvjetnica (str. 343).
Obnovljeni obred Svete sedmice, Vatikanska tiskara, 1967., koji je na hrvatskom priredio Petar Čule (1898.–1985.), a 5. veljače 1965. Sveta Stolica odobrila za sve biskupije koje se služe hrvatskim jezikom, naziva je
II [druga] Nedjelja Muke ili Cvjetnica (str. 3–16)
Bogoslužje Misal i brevijar za vjernike, priredio o. Jure Radić (1920.–1990.), Makarska, 1965., naziva je
II nedjelja Muke (Cvjetnica) (str. 166).
Misal za sve dane u godini, priredio fra Jure Radić, Makarska, 1967., naziva je
II nedjelja Muke – Cvjetnica (str. 172).
Časoslov rimskoga obreda, II. svezak, Zagreb, 1984., naziva je
Cvjetnica – nedjelja Muke Gospodinove (str. 296).
Vlastiti dominikanski obredi kroz Veliki tjedan, preveo Petar Marija Radelj, Bol 1992., naziva je
Cvjetnica (str. 2)
Nedjeljni i blagdanski misal za narod, drugo izdanje, Zagreb, 1992., naziva je
Cvjetnica: Nedjelja muke Gospodnje (str. 65, 379, 529 i 675).
Vesperal, uredio Antun Katunar, Vrbnik, 1999., naziva je
V nedĕlju Cvĕtnuju i V nedĕjlju Muki (str. 121).
U pučkom govoru
Cvjètnica[1]
Cvićnica (Gradišće)
Cvìćnjica (otok Drvenik Veli)
Cvitna nedȉlja (Ozalj)
Cvitnȉca (Brusje na Hvaru, Ozalj, otok Vrgada, Tkon na Pašmanu, otok Sestrunj)
Cvȉtnica (Oštarije)
Cvìtnȉca (Trogir)
Cvìtnica (Vinišće)
Macicna nedilja (Gradišće)
Maslȋnka (otok Ošljak)
Mȃslinka (Veli Iž)
Nèdjelja Mȕke Gospòdinovē
Nèdjelja od palama
Nèdjelja od palmi
Neđeja od pome (Župa dubrovačka)
Nèđeja pȁlmānā (dubrovački kraj)
Pȁlmānā nèđeja (Dubrovnik)
Pȃlmenica (Sali na Dugom otoku)
Ulična nèdjelja[2] (koja pripada uliki, maslini)
Ȗličnica[3] (od ulika, grančica masline: Pazin)
Ȕličnica (Brinje, Ceranšćina u Istri, Sv. Petar u Šumi)
Uljičnica[4] (nedjelja kad se nose uljike, masline)
Na drugim europskim jezicima
latinski Nedjelja u palmama od Muke Gospodinove (Dominica in Palmis de passione Domini)
bjeloruski Vrbova nedjelja (Ве́рбная нядзе́ля / Vérbnaja njadzélja), Palmina[5] nedjelja (Па́льмавая нядзе́ля / Pálĭmavaja njadzélja) i Vrbica[6] (Ве́рбніца / Vérbnіca)
bugarski Cvjetnica (Цветница / Cvetnica) i Ulazak Gospodinov (Вход Господен / Vhod Gospoden)
češki Cvjetna nedjelja Muke Gospodinove (Květná neděle o utrpení Páně) i Nedjelja Muke (Pašijová neděle)
danski Palmina nedjelja (Palmesøndag)
engleski Palmina nedjelja (Palm Sunday) i Nedjelja grančica (Branch Sunday)
esperantski Blagdan palmî (Palmofesto) i Palmina nedjelja (Palmodimanĉo)
estonski Nedjelja palminih grana (Palmipuudepüha)
finski Palmina nedjelja (Palmusunnuntai)
francuski Nedjelja grančica (Dimanche des Rameaux)
grčki Nedjelja palmī (Κυριακή των Βαΐων / Kyriakḗ tōn Baḯōn)
kastilski Nedjelja grančica (Domingo de Ramos)
litavski Nedjelja vrbâ (Verbų sekmadienis)
lombardski Nedjelja maslina (Domenega di Oliv)
lotinški Nedjelja pupoljaka/vrbâ (Pūpolu svētdiena) i Palmina nedjelja (Palmu svētdiena)
makedonski Cvjetnica (Цветници / Cvetnici), Cvjetonosna nedjelja (Цветоносна недела / Cvetonosna nedela) i Vrbica (Врбица / Vrbica)
nizozemski Palmina nedjelja (Palmzondag) i Palmin prolazak (Palmpasen)
njemački Palmina nedjelja (Palmsonntag)
poljski Nedjelja palama (Niedziela Palmowa)
portugalski Nedjelja grančica (Domingo de Ramos)
rumunjski Cvjetna nedjelja (Duminica Floriilor)
ruski Nedjelja palmī (Неде́ля ва́ий / Nedélja váij), Vrbino uskrišenje (Ве́рбное воскресе́нье / Vérbnoe voskresénĭe) i Palmino uskrišenje (Па́льмовое воскресе́нье / Pálĭmovoe voskresénĭe)
slovački Cvjetna nedjelja (Kvetná nedeľa) i Palmina nedjelja (Palmová nedeľa)
slovenski Cvjetna nedjelja (Cvetna nedelja) i Cvjetnica (Cvetnica)
srpski Cvjetnica (Цвети / Cveti)
švedski Palmina nedjelja (Palmsöndagen)
talijanski Nedjelja od palama[7] (Domenica delle palme)
turski Blagdan grančica (Dallar Bayramı)
ukrajinski Vrbina nedjelja (Вербна неділя / Verbna nedіlja) i Vrbica (Ве́рбниця / Vérbnicja)
[1] Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, dio I., svezak 4., U Zagrebu 1882., str. 873; Jeronim Šetka, Hrvatska kršćanska terminologija, II. izdanje, Split, 1976., str. 57; Julije Benešić, Rječnik hrvatskoga književnoga jezika od preporoda do I. G. Kovačića, svezak 2, Zagreb, 1986., str. 235-236.
[2] Jeronim Šetka, Hrvatska kršćanska terminologija, II. izdanje, Split, 1976., str. 320.
[3] Jeronim Šetka, Hrvatska kršćanska terminologija, II. izdanje, Split, 1976., str. 320.
[4] Jeronim Šetka, Hrvatska kršćanska terminologija, II. izdanje, Split, 1976., str. 320.
[5] Pridjev od pȃlma, koji pripada palmi, koji je svojstven palmi, u hrvatskom može biti pȃlmin i pȃlmov. Osim njih u dubrovačkom kraju rabi se pridjev pȁlmān.
[6] Lazarova subota ili Vrbica slavi se u pravoslavlju u subotu uoči Cvjetnice, a posvećena je uskrišenju Lazara i Kristovu ulasku u Jeruzalem, gdje su Ga djeca svečano dočekala. Na Vrbicu popodne u pravoslavne se crkve unose mladice vrbe koje su tek procvjetale. Nakon što blagoslovi vrbe svećenik ih dijeli puku, a zatim se tri puta ide u ophodu oko same crkve pjevajući tropar Lazarove subote. U proslavi osobito sudjeluju djeca. Mlade vrbine grančice nose se doma i stavljaju pokraj ikone i kandila.
[7] Imenica palma u hrvatskom jeziku ima tri moguća lika u genitivu množine: pȁlāmā, pȃlmā i pȃlmī. U dubrovačkom govoru došlo je do sažimanja nominativa jednine u pȏma.
