Četvrtak 19. tjedna kroz godinu: Vrati što si dužan
Meditacija uz Evanđelje: Mt 18,21-19,1
Stari će duhovnici reći da je oholost ishodište svakoga grijeha. Oholost je zapravo sebičnost: sebe mjerim na jedan način, a sve druge na posve drugi način. Evo u tome smislu upravo strašne Isusove prispodobe. Neki je kraljev sluga pronevjerio silan novac – deset tisuća talenata, što je mogao biti godišnji proračun nekog kraljevstva. Taj silni potrošeni novac on nikako nije mogao vratiti. I kad je taj sluga pao na koljena i zamolio kralja za odgodu vraćanja duga, kralj mu je jednostavno sav silni dug oprostio. Nakon toga – strašno je to gledati! – taj isti sluga stane daviti jednog svoga druga koji mu je dugovao sto denara, što bi bila četveromjesečna plaća nekog najamnika. Kako ovaj nije mogao odmah vratit tih sto denara, sluga ga dade baciti u tamnicu, dok mu ne vrati duga. I onda, kada je kralj to dočuo, dozvao je natrag toga slugu i sav rasrđen mu rekao: „Slugo zli i opaki! Sav sam ti onaj dug oprostio, jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?“ I kralj ga nato baci u tamnicu dok mu ne vrati duga. A kada i kako će ga vratiti? Nikako i nikada… I onda Isus kaže: „Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama, ako svatko od srca ne oprosti svome bratu.“
Evo, to je taj nerazmjer, to je ta uskoća, to je to zlo u nama. Jedno mjerilo imamo za sebe, za svoju djecu i za svoga kuma, a drugo mjerilo imamo za druge. Pa smo onda prema sebi i svojima jako blagi i uviđavni i očekujemo da i drugi prema nama budu takvi. Međutim, prema drugima znamo biti strašno strogi, odnosno tražiti svoje pravo i pravicu bez prigovora i do zadnje sitnice. A evo, u ovoj prispodobi Isus poručuje da će Bog čovjeku sve, baš sve oprostiti, ako se pokaje i traži oproštenje, kao što je, na primjer, Isus onome raskajanom razbojniku na križu rekao da će još istoga dana biti s njim u raju. A bio je to razbojnik, dakle, nasilnik, otimač, lopov….. Bog će sve oprostiti ne ulazeći u to, što, kako i zašto smo nešto učinili. Pri tome Bog postavlja samo jedan uvjet. Sve će nam oprostiti, budemo li i mi drugima praštali. Prisjetimo se, Isus veli: „Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se!“ Dobro je zastati nad ovom riječi. I ne „daviti“ svoga bližnjega.
