Četvrtak 26. tjedna kroz godinu: Nikoga putem ne pozdravljajte
Meditacija uz Evanđelje: Lk 10,1-12
Isus šalje apostole da idu naviještati evanđelje i liječiti svaku bolest i svaku nemoć. I onda im, između ostalog, kaže: „Nikoga putem ne pozdravljajte.“ Nije li to nepristojno? Što je Isus time želio reći? Evo, mi na ulici nekome mahnemo ili se zadržimo u kraćem razgovoru – i idemo dalje. Međutim, u ono vrijeme u Isusovoj domovini „pozdraviti nekoga“ značilo je zastati, sjesti i zadržati se u razgovoru s čovjekom barem nekoliko sati. Za onoga koji treba raditi, takvo pozdravljanje bilo je zapravo veliko gubljenje vremena.
Što nama govore ove Isusove riječi? Naravno da se trebamo pozdravljati. Naravno da trebamo biti bliski jedni drugima, porazgovarati s bližnjim, saslušati njegovu muku. Međutim, nama se događa da naš razgovor vrlo brzo postane ogovaranje, da počinjemo pretresati tuđe živote, događa se da naše ogovaranje olako ode u klevetu, jer, ono ružno što smo o nekome čuli, logikom „pokvarenog telefona“ preraste u zločin koji nema veze s istinom. A što reći o pretresanju tuđih života na društvenim mrežama? Gubimo sate i sate da bismo brbljali, komentirali i bavili se životima ljudi koje uopće ne poznajemo. I što je osobito loše: zbog toga zanemarujemo svoje obiteljske, društvene, radne i vjerske obveze. Postajemo ovisnici o ogovaranjima i „tračevima“. Čuvajmo se toga. Naprotiv, trebamo nastojati vjerno vršiti svoje dužnosti, trebamo nastojati iskazivati pažnju, susretljivost i ljubav prema bližnjima, trebamo iznad svega biti dobrohotni. Jer ako stvarno ljubimo Gospodina, ako se stvarno trudimo ljubiti bližnje, lako ćemo vidjeti i uvidjeti kada i koliko trebamo ljude „pozdravljati“, odnosno, na koji im način iskazivati Kristovu ljubav. One koje vodi Duh Božji, taj isti Duh će i prosvijetliti, da vide što im je činiti. Molimo Boga za taj dar.
