„Dignitas infinita“ i umiruća teologija
Na svetkovinu Navještenja Gospodinova 8. travnja 2024. god. Dikasterij za nauk vjere objavio je deklaraciju Dignitas infinita o ljudskom dostojanstvu. U hrvatskom prijevodu donosi je IKA i prenose neki drugi mediji, a zanimljivo je primijetiti da je izazvala veće zanimanje u svjetovnim nego u crkvenim krugovima. Iako možemo uočiti više analiza i kritičkih osvrta stranih medija, ipak se može reći da je općenito interes za tu deklaraciju vrlo nizak.
Čini nam se da je uzrok tome u sve raširenijem nezanimanju katolika za teologiju predstojnika Dikasterija za nauk vjere – Victora Manuela Fernándeza, odnosno da je veliki broj vjernika, posebno nakon objavljivanja deklaracije Fiducia supplicans i otkrića da je Predstojnik pionir pornoteologije, načinio mentalni otklon od svega što izlazi ispod njegova pera. Na sličan način mnogi vjernici doživljavaju i papu Franju, jer uglavnom ne pronalaze duhovnu hranu u njegovim riječima, a češće bivaju rastuženi, pa i sablaženjeni.
Zato, nakon niza njihovih izjava i dokumenata koji nisu dobro primljeni u vjerničkoj javnosti, može se pretpostaviti da je vrlo malo onih koji su deklaraciju Dignitas infinita pročitali. Vjerojatnije je da su umjesto toga, ako i to, pročitali tek nekoliko kritičkih osvrta, i na temelju njih zaključili da Deklaracija možda ima svojih vrijednosti, ali svakako i nedostataka. Posebno jer se čini kao sjena nekih ranijih snažnih crkvenih dokumenata koji govore o ljudskom dostojanstvu.
U tom smislu, teologija koja se nudi iz ureda Svete Stolice u biti je umiruća teologija, jer nema snagu izazvati ni osrednju razinu zanimanja među vjernicima. Zato reakcija na nju više nije analitička i oštra kritika, kako se to npr. zbilo nakon izjave Fiducia supplicans, nego tek ignoriranje i čekanje da potpuno utihne. S nadom da će idući pontifikat ponuditi jasnoću naučavanja, a time vratiti ljepotu teologije i obnoviti dostojanstvo ne samo Svete Stolice, nego i cijele Crkve.