„Duhovni zločinci i ubojice duša“: biskup Athanasius Schneider o jubilejskom hodočašću LGBTQ+ koje je odobrio Vatikan
„Od srca želim papi Lavu XIV. Božju milost da ima hrabrosti popraviti ovaj gnusni čin koji je okaljao svetost Jubilejske godine.“
Biskup Athanasius Schneider oštro se usprotivio nedavnomu međunarodnomu jubilejskomu hodočašću LGBTQ+ koje je odobrio Vatikan, osuđujući ga kao „oskvrnuće“ Svetih vrata i „ruganje“ Bogu.
Hodočašće, uvršteno u vatikanski Opći kalendar Jubileja 2025., organizirali su talijanska pro-LGBTQ+ udruga Tenda di Gionata [Jonatanov šator], Globalna mreža duginih katolika, koja je lobirala tijekom vatikanske Sinode mladih 2018., i američka organizacija Outreach [Dopiranje] koju vodi otac James Martin, Družbe Isusove.
U subotu 6. rujna 2025. poslijepodne popularne su postale fotografije koje prikazuju dvojicu muških sudionika kako se otvoreno drže za ruke u bazilici Svetoga Petra, od kojih jedan nosi naprtnjaču s natpisom „F*** the Rules“ (J*** pravila). Druga slika prikazuje mladića u duginoj košulji kako snima selfie svoje „kandžaste“ ruke s Berninijevom nebnicom u pozadini.
Dvodnevno hodočašće uključivalo je i bdjenje u petak navečer na kojem je lezbijski par ispričao svoju „ljubavnu priču“ te Misu u subotu ujutro. Nju je slavio potpredsjednik Talijanske biskupske konferencije, potaknuvši prisutne na strpljenje dok Crkva ne prizna način života LGBTQ+. Nazočilo je više od tisuću ljudi.
U ekskluzivnom razgovoru s pomoćnim astanskim biskupom (Kazahstan) govori se o njegovoj reakciji na ove događaje, medijski široko razglašenoj audijenciji pape Lava XIV. otcu Jamesu Martinu i ozbiljnim rizicima za Katoličku Crkvu i svijet ako Crkva izgubi svoj moralni autoritet u takvim stvarima.
Biskup Schneider nadalje preklinje papu Lava XIV. da slijedi primjer pape Ivana Pavla II. javno osuđujući LGBTQ+-incident u bazilici Sv. Petra, priznajući krivnju Vatikana što ga je dopustio te čineći djela zadovoljštine u poniznosti i istini.
Isto tako osuđuje svećenike koji odobravaju način života LGBTQ+ kao „duhovne zločince“ i „ubojice duša“, upozoravajući da će ih Bog pozvati na odgovornost, a istovremeno potiče vjernike da revno rade na spašavanju onih koje je grijeh zaveo.
Diane Montagna: Popularna fotografija dvojice homoseksualnih muškaraca koji se drsko drže za ruke u Bazilici sv. Petra, jedan s naprtnjačom na kojem piše „F*** the Rules“ (J*** pravila) i druga slika mladića u „duginoj“ majici koji snima selfie svoje ruke s kandžama s Berninijevom nebnicom kao pozadinom, obilazi svijetom od 6. rujna. Hodočasnička skupina također je nekako ušla u Baziliku držeći u zraku „dugin“ križ; nije poznato kako je takav predmet prošao sigurnosnu provjeru. Hodočašće je odobrio Vatikan, kao dio Jubilejske godine koju je proglasio papa Franjo. Preuzvišeni, kakva je bila Vaša prva reakcija kada ste vidjeli te fotografije?
Athanasius Schneider: Moja reakcija bila je tihi krik užasa, ogorčenja i žalosti. Svi istinski vjernici u Crkvi – i vjernici i svećenstvo – koji još uvijek podržavaju valjanost Božjih zapovijedi i Boga shvaćaju ozbiljno, trebali bi to izazivanje doživjeti kao drsku šamarčinu. Vjerujem da mnogi vjerni katolici i članovi klera ostaju, u određenom smislu, zapanjeni tako golemim udarcem i da im je potrebno vrijeme za oporavak. U bazilici Sv. Petra u Rimu zbio se neviđen čin, koji se, riječima Gospodina našega, može prikladno opisati kao „grozota pustoši stoluje na svetome mjestu“ (Matej 24, 15).
Koje je značenje Svetih vrata i kako njihovo značenje utječe na stvarnost onoga što se dogodilo 6. rujna?
Jedno od bitnih značenja Jubilejske godine i Svetih vrata sastoji se u „vođenju čovjeka obraćenju i pokori“, kako je to objasnio papa Ivan Pavao II. u pečatnici proglašenja Svete godine 2000. Drugi prepoznatljiv znak je oprost, koji je jedan od tvorbenih sastavnica Jubileja. Stoga je Jubilejska godina snažno sredstvo Božje milosti koje pomaže vjernicima da ostvare stvarni napredak u svetosti kroz plodonosno primanje sakramenta pokore i stjecanje oprosta, što podrazumijeva svjesno odvajanje od svih teških grijeha i ćudorednih poremećaja. Jer „slobodno i svjesno predanje teškomu grijehu… odvaja vjernika od života milosti s Bogom i stoga ga isključuje iz svetosti na koju je pozvan“ (Ivan Pavao II., Incarnationis mysterium, 9).
Službeno objavljeni cilj organizacija LGBTQ+ koje su okupile sljedbenike i aktiviste za ovo jubilejsko hodočašće bio je da Crkva prizna i ozakoni takozvana prava homoseksualaca, uključujući homoseksualne čine i druge oblike izvanbračnoga spolnoga ponašanja.
Organizatori i sudionici ovoga hodočašća nisu pokazali znakove pokajanja i odricanja od objektivno teških homoseksualnih grijeha i homoseksualnoga načina života. Prolazak kroz Sveta vrata i sudjelovanje u Jubileju bez pokajanja, uz istodobno promicanje ideologije koja otvoreno odbacuje Šestu Božju zapovijed, predstavlja vrstu oskvrnuća Svetih vrata i ruganje Bogu i daru oprosta.
Skupine uključene u subotnji događaj (Jonatanov šator [Tenda di Gionata], Globalna mreža duginih katolika i Dopiranje [Outreach] pod vodstvom otca Jamesa Martina, SJ) odbacuju zamisao obraćenja od načina života LGBTQ+ i namjesto toga vjeruju da je vrijeme da Katolička Crkva to prizna. Što o trenutačnom stanju Vatikana govori činjenica da je ovaj događaj dopušten?
U tome su odgovorne vlasti Svete Stolice de facto surađivale u potkopavanju i dovođenju u pitanje valjanosti Šeste Božje zapovijedi, posebno Njegove izričite osude homoseksualne aktivnosti. Stajale su po strani i dopustile da se Boga ismijava i da se Njegove zapovijedi s prijezirom odbacuju.
Je li po Vašem mišljenju ovaj događaj gori od sablazni s Pachamamom?
S teološkoga i objektivnoga stajališta, čašćenje Pachamame u bazilici Sv. Petra bilo je gore od hodočašća LGBTQ+, jer tvori izravno kršenje Prve zapovijedi Dekaloga i stoga je bilo bezbožnije od odvratnoga događaja koji proturječi ili ismijava Šestu zapovijed. Promicanje sodomstva i drugoga spolnoga nemorala predstavlja oblik neizravnoga kumiropoklonstva, dok je kumiru Pachamame dodijeljeno izričito vjersko čašćenje – tamjan, svjetla, svijeće i padanje ničice. Oba događaja mora javno popraviti Papa osobno. To je žurno potrebno, prije nego što bude prekasno, jer Bog se ne da izrugivati (Galaćanima 6, 7).
Prije hodočašćenja kroz Sveta vrata Misu je slavio biskup Francesco Savino, potpredsjednik Talijanske biskupske konferencije, u rimskoj isusovačkoj crkvi Il Gesù. Svi su bili dobrodošli primiti svetu Pričest. Nije li pristanak na cjelokupno crkveno učenje (nauku i ćudoređe) preduvjet za primanje Gospodina u svetoj Euharistiji?
Da, to je svakako preduvjet kako je Bog naredio u Svetom Pismu kroz učenje svetoga Pavla: „tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi“ (Prva Korinćanima 11, 29–30). Crkva je tu zapovijed nepromijenjenom i sveopćom čuvala dvije tisuće godina i još uvijek je čuva u svom službenom učenju. Katekizam jasno kaže: „Tko je svjestan da je sagriješio smrtno, ne smije pristupiti Euharistiji a da prethodno nije primio odrješenje u sakramentu pokore“ (br. 1415). Nadalje, napominje, Sveto Pismo „prikazuje homoseksualne čine kao teško izopačenje, [a] Predaja je uvijek tvrdila da su homoseksualni čini u sebi neuredni (poremećeni). Protive se naravnomu zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz istinskoga čuvstvenoga i spolnoga nadopunjavanja. Ne može ih odobriti ni u kojim okolnostima“ (br. 2357).
Dopuštajući takve javne Mise za organizacije LGBTQ+ u Rimu i odobravajući im prolazak kroz Sveta vrata bazilike Sv. Petra, vlasti Svete Stolice pokazale su pred cijelim svijetom zapanjujuće proturječje između službenoga učenja Crkve i njezine prakse. Time su se te visokopozicionirane vlasti u stvarnosti odrekle upravo one nauke koju su obvezne podupirati. U svjetlu tih očitih činjenica, očitih svima, moramo se zapitati: može li svijet još uvijek ozbiljno shvaćati službeno učenje Crkve?
Organizacija „Courage International“ apostolat je koji služi muškarcima i ženama koji osjećaju istospolnu privlačnost, pomažući im da vode život svetosti u skladu s puninom katoličke vjere. Da je subotnje hodočašće priredio Courage, ne bi bilo sablazni. Koja je Vaša poruka ljudima koji su sudjelovali u subotnjem događaju, a koje zavode otac James Martin i pokret LGBTQ+?
Moja poruka njima je prije svega poruka suosjećanja. Jer kada osoba svjesno odbaci izričitu Božju zapovijed koja zabranjuje svako seksualno djelovanje izvan valjana braka, dovodi se u najveću opasnost – gubitak vječnoga života i vječnu osudu na pakao. Moramo pokazati suosjećanje prema onima koji zagovaraju ozakonjenje homoseksualnoga djelovanja i u tome ustraju bez kajanja, pa se čak i ponose. Prava ljubav prema takvim osobama sastoji se u tome da ih se, nježno, ali uporno, poziva na istinsko obraćenje objavljenoj Božjoj volji. Takve pojedince zavodi i vara zli duh, Sotona, otac laži, i na kraju su nesretni, čak i ako su ugušili glas savjesti.
Moramo biti ispunjeni velikom revnošću da spasimo te duše, da ih oslobodimo od otrovnih prijevara. Oni svećenici koji ih potvrđuju u njihovu homoseksualnom djelovanju ili u homoseksualnom načinu života duhovni su zločinci, ubojice duša, i Bog će od njih zahtijevati strogi obračun, prema svojoj riječi: „Tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. Reknem li bezbožniku: ‘Bezbožniče, umrijet ćeš!’ – a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke“ (Ezekiel 33, 7–8).
Taj je događaj planiran prije izbora pape Lava XIV. Neki tvrde da je moglo biti i gore da je papa Franjo još bio živ. Ističu da papa Lav nije primio izaslanstvo skupine LGBT+ na općoj jubilejskoj audijenciji na Trgu svetoga Petra u subotu prijepodne, niti je skupini poslao poruku.
Ti su argumenti neuvjerljivi. Da je Papa primio izaslanstvo pro-LGBTQ+ bilo bi doista neviđeno i vrhunac sablazni. Činjenica da papa Lav XIV. nije izazvao takvu sablazan ni na koji način ne opravdava njegov de facto pristanak na ovaj događaj. Doista, ne može se razumno pretpostaviti naivnost s njegove strane, jer je bilo sasvim predvidljivo da će organizacija pro-LGBTQ+, ili barem neki od njezinih članova, iskoristiti Sveta vrata i baziliku Svetoga Petra kao sredstvo za promicanje ideologije koja otvoreno prezire i odbacuje izričitu Božju volju izraženu u Njegovoj svetoj zapovijedi.
Otac James Martin podijelio je fotografije audijencije koju je imao s papom Lavom nekoliko dana prije toga. Jesu li se pape prije pape Franje na taj način sastajale s takvim osobama? Kakvo je Vaše mišljenje o toj i drugim nedavnim audijencijama, poput one s prijepornom dominikankom sestrom Lucijom Caram, koja navodno podržava „istospolne brakove“?
Prije papovanja pape Franje Petrovi nasljednici nisu službeno ni primali niti se fotografirali s onima koji su riječju ili djelom otvoreno odbacivali naukovno i ćudoredno učenje Crkve. Tim službenim sastancima i fotografijama papa Lav de facto je poslao poruku svijetu da se ne ograđuje od njihova inovjernoga i sablažnjiva učenja i ponašanja – osobito zato što Sveta Stolica nakon toga nije ponudila nikakvo tumačenje niti ispravila slavodobitne poruke oca Jamesa Martina koje su kružile društvenim mrežama. Postoji uvriježena izrjeka koja kaže: „Qui tacet consentire videtur“ – „Tko šuti, smatra se da se slaže.“
Crkva tradicionalno nije samo propovijedala istinu, nego se i aktivno borila protiv zabluda. Kako islam nastavlja rasti na Zapadu, a Europa postaje sve više raskršćanjena, što je u opasnosti ako Katolička Crkva ustupi svoj moralni autoritet tim lobijima i pokretima?
Sveti Petar i njegovi nasljednici, rimski prvosvećenici, zajedno sa Svetom Stolicom, a time i Katoličkom Crkvom kao takvom, primili su od samoga Krista najviši moralni autoritet na ovom svijetu. Taj autoritet sastoji se u poučavanju cijeloga svijeta – ljudi svih naroda i religija – Božjim zapovijedima, tj. da opslužuju sve što je Krist zapovjedio (usp. Matej 28, 20).
U mjeri u kojoj učiteljska služba Crkve – u Svetoj Stolici i katoličkom episkopatu – postaje slaba, nejasna, dvosmislena ili čak proturječna, utjecaj protuistine, u svim njezinim ideološkim izvedenicama i religijskim oblicima, neizbježno će se povećavati.
Snaga islama može biti sve privlačnija nekima, ali islam ne daje i nikada ne može dati ljudskoj duši duhovnu snagu potrebnu da se iznutra preobrazi u novu osobu kroz Kristovu milost. Živim u muslimanskoj većini koja također ima snažnu pravoslavnu prisutnost; kada ljudi vide ove događaje, vjerski vođe i obični ljudi podjednako pitaju što se događa s Papom i Svetom Stolicom.
Dopuštajući takve nečuvene događaje, vlasti Svete Stolice učinkovito u stvarnosti ušutkavaju Kristovu istinu, Kristov glas. Stoga je za naše vrijeme nužno da riječi Pape i vlasti Svete Stolice o crkvenom učenju vjerno odgovaraju njihovim djelima. Jer nema višega ćudorednoga autoriteta na ovom svijetu od Isusa Krista, koji je svoj autoritet povjerio učiteljstvu Pape i episkopata. Kakva golema odgovornost! I kakva golema buduća odgovornost pred Kristovim sudištem!
Iako sam pisala svetostoličkomu glasnogovorniku Matteu Bruniju pitajući hoće li Sveta Stolica izdati priznanje da se to nije smjelo dopustiti i ispričati se zbog izazvane sablazni, nije bilo odgovora. Što mislite da ta šutnja otkriva?
Sveta se Stolica nalazi u svojevrsnoj slijepoj ulici i suočena je s dvije reakcije.
S jedne strane radovale su se organizacije koje zagovaraju ozakonjenje načina života LGBTQ+. Uključivanje aktivista LGBTQ+ među hodočasničke skupine Svete godine i njihov svečani ulazak u baziliku Sv. Petra – duhovno središte katoličanstva – poslali su poruku cijelom svijetu da Sveta Stolica prepoznaje prvotni cilj tih organizacija: odobravanje homoseksualnih djelatnosti i drugoga seksualnoga ponašanja izvan braka. Svijet zbog toga plješće papi Lavu XIV. i Svetoj Stolici.
S druge strane tu su svi oni – katolici, naravno, ali i nekatolici i pripadnici drugih religija – koji i dalje podržavaju valjanost Božjih zapovijedi i Boga shvaćaju ozbiljno, a koji se nalaze u stanju šoka. Svi vjerni sinovi i kćeri Svete Crkve osjećaju se duboko poniženima. To je, kao, rumenilo na licima djece Crkve. Osjećamo sram pred Bogom.
Opaža se posramljena šutnja Svete Stolice, nalik šutnji koju muči savjest onoga tko je počinio nešto krivo.
Ovaj se događaj zbio prve subote u mjesecu, dana kada je Gospa Fatimska posebno tražila zadovoljštinu za uvrjede počinjene protiv njezina Neokaljana Srca. Kako vjernici mogu pomoći u ispravljanju onoga što se dogodilo?
Stanje koje je uslijedilo nije ništa manje od javnoga poniženja naše svete Majke Crkve pred bestidnim slavljem neprijatelja Božjih zapovijedi. Svi bismo trebali zajedničkim činom zadovoljštine za uvrjedu počinjenu protiv svetosti Božjega doma i svetosti Njegovih zapovijedi. Mi, djeca Crkve – prije svega Papa, a osobito oni klerici koji su dopustili, podržali, pa čak i opravdali takvu gnusobu – trebali bismo učiniti svojima riječi proroka Daniela: „U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu… zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše. Gospodine, stid na obraz nama, našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, jer sagriješismo protiv tebe!“ (Daniel 9, 7–8).
Tijekom Velikoga jubileja godine 2000., Rim je bio domaćin prvoga Svjetskoga ponosa (1.–9. srpnja 2000.). Papa Ivan Pavao II. javno je osudio događaj rekavši:
„U ime Rimske Crkve mogu samo izraziti svoju duboku tugu zbog uvrjede Velikoga jubileja godine 2000. i uvrjede kršćanskih vrjednota grada koji je toliko drag srcima katolika diljem svijeta. Crkva ne može šutjeti o istini, jer bi time iznevjerila svoju vjernost Bogu Stvoritelju i ne bi pomogla razlikovati dobro od zla“ (KKC, br. 2358). U tom smislu želim samo pročitati što piše u Katekizmu Katoličke Crkve, koji, nakon što je napomenuo da su homoseksualni čini protivni naravnomu zakonu, zatim navodi: ‘Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboko ukorijenjene homoseksualne težnje. Ta objektivno neuredna sklonost za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštovanjem, suosjećanjem i obzirnošću. Treba izbjegavati svaki znak nepravedne diskriminacije prema njima. Te su osobe pozvane da u svom životu ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova križa sjedine poteškoće koje mogu susresti zbog svoga stanja (KKC, br. 2358)’ (Gospino pozdravljenje, 9. srpnja 2000.).“
Preuzvišeni, koju biste poruku željeli poslati papi Lavu XIV.?
Želio bih zamoliti papu Lava XIV. da u biti ponovi ove riječi pape Ivana Pavla II., pokazujući time pred cijelim svijetom istinsku poniznost u priznavanju pogrješke Svete Stolice u vezi sa sablažnjivim događajem LGBTQ+ u bazilici Sv. Petra. Poniznost je hrabrost za istinu. Ako papa Lav XIV. javno iznese čin žaljenja, pa čak i zadovoljštine, ne će ništa izgubiti; ako to ne učini, izgubit će nešto pred Božjim očima – a samo je Bog važan. Od srca želim papi Lavu XIV. Božju milost, da ima hrabrosti popraviti ovaj gnusni čin koji je okaljao svetost Jubilejske godine, služeći se u svoj istini riječima sv. Pavla: „Nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega“ (Djela apostolska 20, 27).
Preuzvišeni, želite li još nešto dodati?
Papa Lav XIV. nije namjesnik pape Franje, nego namjesnik Isusa Krista, koji će od njega tražiti da položi račun za svoju obranu istine. Sklad nije bio cilj Isusa Krista, inače ne bi bio razapet. A sveti Augustin bi uživao vrlo skladan život da se nije borio protiv zabluda svoga vremena, pa i u Crkvi.
Neka naš Sveti Otac Papa Lav XIV. uzme k srcu sljedeće riječi našega Gospodina koje je preko svete Brigite Švedske izgovorio jednomu od njegovih prethodnika (papi Grguru XI.): „Iskorijeni, iščupaj i uništi sve mane svoga dvora! Odvoji se od savjeta tjelesnih i svjetovnih prijatelja i ponizno slijedi duhovne savjete mojih prijatelja. Ustani kao muškarac i odjeni se s pouzdanjem u snagu! Počni obnavljati Crkvu koju sam stekao vlastitom krvlju kako bi se mogla obnoviti i duhovno vratiti u svoje izvorno stanje svetosti, jer se danas više štovanja iskazuje bludilištu nego mojoj svetoj Crkvi. Sine moj, poslušaj moj savjet. Ako me poslušaš u onome što sam ti rekao, milosrdno ću te dočekati poput otca puna ljubavi. Hrabro pristupi putu pravde i napredovat ćeš. Ne preziri onoga koji te ljubi. Ako poslušaš, pokazat ću ti milosrđe i blagosloviti te, odjenuti te i ukrasiti dragocjenim prvosvećeničkim znamenjima svetoga pape. Odjenut ću te sobom tako da ćeš biti u meni, a ja u tebi, i bit ćeš proslavljen u vječnosti” (Objave, knjiga IV., 149. poglavlje).
s Athanasiusom Schneiderom razgovarala Diane Montagna
