Evanđelje po Ivanu u prijevodu iz 2010. i izmoždeno 2025.

Ivan 1, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 1, kako je otisnut 2025.[7]

PROSLOV

Riječ života

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog.

²Ona u početku bijaše u Boga.

³Sve je po njoj postalo i bez nje nije postalo ništa što postoji.

⁴U njoj bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima.

⁵I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

U početku je bila Riječ; Riječ je bila s Bogom i Riječ je bila Bog. ²Riječ je u početku bila s Bogom – ³sve je postalo po njoj; bez nje nije postalo ništa. ⁴U njoj je bio život, a život je ljudima bio svjetlo. ⁵Svjetlo je svijetlilo u tami i tama ga nije ugasila.

⁶Pojavi se čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.

⁷On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo, da svi vjeruju po njemu.

⁸On ne bijaše svjetlo, nego da posvjedoči za svjetlo.

⁶Bog je poslao čovjeka imenom Ivan. ⁷Došao je kao svjedok, da posvjedoči za svjetlo i da po njemu svi vjeruju. ⁸On sam nije bio svjetlo, nego je posvjedočio za svjetlo. ⁹Istinsko svjetlo, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka, došlo je na svijet.

⁹Svjetlo istinito, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na svijet.

¹⁰Bijaše u svijetu, i svijet postade po njemu, a svijet ga ne upozna.

¹¹K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše.

¹²A svima koji ga primiše omogući da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u njegovo ime,

¹³koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, već od Boga.

¹⁴I Riječ je tijelo postala i nastanila se među nama, i gledali smo slavu njegovu, slavu kao Jedinorođenog od Oca, puna milosti i istine.

¹⁰Svjetlo je bilo u svijetu. Iako je svijet postao po njemu, nije ga upoznao. ¹¹Došao je svojima, ali ga njegovi nisu primili. ¹²No svima koji su ga primili omogućio je da postanu Božja djeca – onima koji vjeruju u njegovo ime. ¹³I koji nisu rođeni od krvi, zbog tjelesne ili ljudske volje, već od Boga.

¹⁴Riječ je postala tijelo i nastanila se među nama. Gledali smo njegovu slavu, slavu Jedinorođenog Očeva Sina, puna milosti i istine.

¹⁵Ivan svjedoči za njega vičući: „To je onaj o kojem rekoh: Onaj koji dolazi poslije mene, preda mnom je, jer bijaše prije mene!“

¹⁵Ivan svjedoči za njega, vičući: »To je onaj za kojeg sam rekao: On, koji dolazi poslije mene, zapravo je preda mnom jer je bio prije mene!«

¹⁶Uistinu, od njegove punine svi mi primismo, i to milost na milost.

¹⁷Jer, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

¹⁸Boga nitko nikada nije vidio: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga je objavio.

¹⁶Svi smo dobili od njegove punine, i to milost na milost. ¹⁷Jer po Mojsiju je dan Zakon, a po Isusu Kristu dolaze milost i istina. ¹⁸Boga nitko nikada nije vidio: Jedinorođenac – Bog – koji je u Očevu krilu, on ga je objavio.

ISUS SE OBJAVLJUJE SVIJETU: 1,19-12,50

Počeci Isusova djelovanja: 1,19-4,54

Ivan Krstitelj svjedoči za Isusa: 1,19-28

Poruka Ivana Krstitelja

¹⁹A ovo je Ivano svjedočanstvo, kad su mu Židovi iz Jeruzalema poslali svećenike i levite da ga upitaju: „Tko si ti?“ ²⁰On priznade i ne zataji; priznade: „Ja nisam Krist.“ ²¹A oni upitaše: Što dakle? Jesi li Ilija? Odgovori: „Nisam.“ „Jesi li Prorok?“ Odvrati: „Ne.“ ²²Rekoše mu tada: „Tko si? Da možemo odgovoriti onima koji su nas poslali! Što kažeš sam o sebi?“ ²³On odgovori: Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! – kako je rekao prorok Izaija.“

¹⁹Ovo je Ivanovo svjedočanstvo. Židovi iz Jeruzalema poslali su mu svećenike i levite da ga pitaju: »Tko si ti?«

²⁰On im je iskreno odgovorio i nije ništa zatajio. Rekao je: »Ja nisam Krist.«

²¹»Pa tko si onda?«, pitali su, »Jesi li Ilija?«

On im je odgovorio: »Nisam.«

»Jesi li prorok?«, pitali su.

Odvratio je: »Nisam.«

²²Tada su mu rekli: »Tko si? Reci nam da možemo odgovoriti onima koji su nas poslali! Što kažeš o sebi?«

²³On je odgovorio navodeći riječi proroka Izaije: »Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnajte put Gospodinu!«

²⁴A među izaslanicima bilo je i farizeja. ²⁵Oni su ga dalje pitali: „Zašto onda krstiš, ako nisi ni Krist, ni Ilija, ni Prorok?“ ²⁶Ivan im odgovori: „Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate, ²⁷koji dolazi poslije mene, kojemu ja nisam dostojan odriješiti sveze na obući.“ ²⁸To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

²⁴Među izaslanicima bili su i farizeji ²⁵koji su ga dalje ispitivali: »Zašto onda krstiš ako nisi ni Krist, ni Ilija, ni prorok?«

²⁶Ivan im je odgovorio: »Ja krstim vodom. Među vama je onaj kojega vi ne poznajete. ²⁷On dolazi nakon mene, a ja nisam dostojan ni da mu razvežem remenje na obući.«

²⁸Sve se to dogodilo u Betaniji, s istočne strane rijeke Jordan, gdje je Ivan krstio.

Ivanovo ponovno svjedočanstvo za Isusa: 1,29-34

Božje Janje

²⁹Sutradan Ivan ugleda kako Isus dolazi k njemu i kaže: „Evo Jaganjca Božjega koji uzima grijeh svijeta!“ ³⁰To je onaj za koga sam vam rekao: Poslije mene dolazi čovjek koji je preda mnom, jer je bio prije mene. ³¹Ja ga nisam poznavao, ali baš zato sam došao i krstim vodom da se on očituje Izraelu.“ ³²Ivan je posvjedočio govoreći: „Gledao sam Duha kako s neba silazi u obličju goluba i ostaje na njemu. ³³Ja ga nisam poznavao, ali onaj koji me je poslao da krstim vodom, reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ ³⁴Ja sam to vidio i svjedočim da je on Sin Božji.“

²⁹Sutradan je Ivan ugledao Isusa kako mu prilazi. Rekao je: »Evo Božjega Janjeta koje uzima grijeh svijeta! ³⁰To je onaj za koga sam vam rekao: ‘Poslije mene dolazi onaj koji je preda mnom, jer je bio prije mene.’ ³¹Ja ga nisam poznavao, ali baš sam zato došao. Krstim vodom da se on pokaže Izraelu.«

³²Ivan je svjedočio: »Vidio sam da je Duh sišao s neba u obliku goluba i ostao na njemu. ³³Nisam ga poznavao, ali onaj tko me je poslao da krstim vodom rekao mi je: ‘Na koga vidiš da silazi Duh i na njemu ostaje, to je onaj koji krsti Svetim Duhom.’ ³⁴Ja sam to vidio i svjedočim da je on Božji Sin.«

Isusovi prvi učenici: 1,35-51

Prvi Isusovi učenici

³⁵Sutradan Ivan je opet tu stajao s dvojicom svojih učenika. ³⁶Kad je ugledao Isusa kako prolazi, reče: „Evo Jaganjca Božjeg!“ ³⁷I kad su ta dva njegova učenika čula da tako govori, pođoše za Isusom. ³⁸Okrenuvši se i vidjevši kako idu za njim, Isus ih upita: „Što tražite?“ A oni mu odgovoriše: „Rabbi – što znači: Učitelju – gdje stanuješ?“ ³⁹Kaže im: „Dođite i vidjet ćete.“ Pošli su, dakle, vidjeli gdje stanuje i ostali su kod njega onaj dan. Bilo je to oko desetog sata. ⁴⁰Jedan od dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bio je Andrija, brat Šimuna Petra. ⁴¹On prvo nađe svoga brata Šimuna i reče mu: „Našli smo Mesiju“ – što znači Pomazanika. ⁴²I dovede ga k Isusu. Pogledavši ga, Isus mu kaže: „Ti si Šimun, sin Ivanov; zvat ćeš se Kefa“ – što znači Stijena.

³⁵Sutradan je Ivan s dvojicom učenika opet stajao na istom mjestu. ³⁶Čim je vidio da Isus prolazi, rekao je: »Evo Božjeg Janjeta!«

³⁷Ta su dva učenika čula što je rekao pa su pošla za Isusom. ³⁸Kad se okrenuo i vidio da ga slijede, Isus ih je pitao: »Što tražite?«

Oni su mu odgovorili: »Rabbi« – što znači učitelju – »gdje stanuješ?«

³⁹»Dođite i vidjet ćete«, rekao im je Isus. Oni su došli, vidjeli gdje stanuje i taj dan ostali kod njega. To se dogodilo oko četiri sata poslije podneva.

⁴⁰Jedan od te dvojice bio je Andrija, brat Šimuna Petra. ⁴¹Odmah je potražio svoga brata Šimuna i rekao mu: »Našli smo Mesiju« – a to znači Pomazanika. ⁴²Potom ga je odveo Isusu.

Isus ga je pogledao i rekao mu: »Ti si Šimun, Ivanov sin, ali odsad ćeš se zvati Kefa« – što znači stijena.

Isus zove Filipa i Natanaela

⁴³Sutradan je Isus htio poći u Galileju. Uto nađe Filipa i reče mu: „Pođi za mnom!“ ⁴⁴Filip je bio iz Betsaide, Andrijina i Petrova grada. ⁴⁵Filip nađe Natanaela i kaže mu: „Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isus, sina Josipova, iz Nazareta.“ ⁴⁶Natanel mu odvrati: „Iz Nazareta da može biti nešto dobro?“ Kaže mu Filip: „Dođi i vidi!“ ⁴⁷Kad Isus vidje gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: „Evo pravog Izraelca, u kojem nema lukavosti!“ ⁴⁸Natanael mu kaže: „Odakle me poznaješ?“ Odgovori mu Isus: „Vidio sam te prije nego te je Filip pozvao, dok si bio pod smokvom.“ ⁴⁹Odvrati mu Natanael: „Rabbi, ti si Sin Božji! Ti si kralj Izraelov!“ ⁵⁰Odgovori mu Isus: „Vjeruješ, jer ti rekoh da sam te vidio pod smokvom! I veće od toga ćeš vidjeti!“ ⁵¹I reče mu: „Zaista, zaista, kažem vam: vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sinom Čovječjim.“

⁴³Sutradan je Isus htio poći u Galileju. Našao je Filipa i rekao mu: »Pođi za mnom!« ⁴⁴Filip je bio iz Betsaide, grada u kojem su živjeli Andrija i Petar. ⁴⁵Filip je zatim našao Natanaela i rekao mu: »Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i proroci: Isusa, Josipova sina, iz Nazareta.«

⁴⁶»Zar iz Nazareta može doći išta dobro?« pitao je Natanael.

»Dođi i vidi!«, rekao je Filip.

⁴⁷Kad je Isus vidio da mu Natanael prilazi, rekao je za njega: »Evo pravog Izraelca – u njemu nema neiskrenosti!«

⁴⁸Natanael ga je pitao: »Odakle me poznaješ?«

Isus mu je odgovorio: »Vidio sam te još prije nego što te Filip pozvao, dok si bio pod smokvom.«

⁴⁹»Rabbi«, odvrati mu Natanael, »ti si Božji Sin! Ti si kralj Izraela!«

⁵⁰Isus mu je odgovorio: »Vjeruješ samo zato što sam ti rekao da sam te vidio pod smokvom! Vidjet ćeš i više od toga!« ⁵¹Još im je dodao: »Zaista, kažem vam: vidjet ćete otvoreno nebo i Božje anđele kako se penju i silaze nad Sinom Čovjeka.«

Ivan 2, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 2, kako je otisnut 2025.

Čudo u Kani kao početak znakova: 2,1-12

Svadba u Kani

Trećeg dana bila je svadba u Kani Galilejskoj. Bila je ondje i Isusova majka. ²Na svadbu su bili pozvani i Isus i njegovi učenici. ³I kad ponestade vina, kaže Isusu njegova majka: „Nemaju vina!“ ⁴Isus joj odvrati: „Što se to nas tiče, ženo? Moj čas još nije došao!“ ⁵Nato će njegova majka poslužiteljima: „Što god vam kaže, učinite!“ ⁶A ondje je stajalo šest kamenih posuda za čišćenje Židovima, a svaka je obuhvaćala dvije do tri mjere. ⁷Kaže Isus poslužiteljima: „Napunite posude vodom!“ I napune ih do vrha. ⁸Kaže im: „Sad zahvatite i odnesite ravnatelju stola!“ Oni odnesu. ⁹Kad je ravnatelj stola okusio vodu pretvorenu u vino, ne znajući odakle je – a znali su poslužitelji koji su zagrabili vodu – pozove zaručnika ¹⁰i kaže mu: „Svatko najprije iznosi dobro vino, a kad se ponapiju, slabije. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.“

Nakon dva dana u galilejskom gradu Kani održavala se svadba. Tamo je bila i Isusova majka. ²Na svadbu su bili pozvani i Isus i njegovi učenici. ³Kad je nestalo vina, majka je rekla Isusu: »Nemaju vina!«

⁴Isus joj je odvratio: »Ženo, što se to nas tiče? Moje vrijeme još nije došlo!«

⁵Nato njegova majka rekla poslužiteljima: »Učinite što vam god kaže!«

⁶Ondje je stajalo šest kamenih posuda koje su Židovima služile za obredno čišćenje. U svaku su stala dvije do tri mjere. ⁷Isus je rekao poslužiteljima da posude napune vodom. Kad su to učinili, ⁸rekao im je: »Sad zahvatite vodu iz njih i odnesite je ravnatelju stola!« Oni su mu je odnijeli. ⁹Ravnatelj stola je okusio vodu koja je postala vino. Budući da nije znao odakle je – to su znali samo poslužitelji koji su zagrabili vodu – pozvao je zaručnika ¹⁰i rekao mu: »Svi drugi najprije iznose dobro vino, a kad se gosti napiju, lošije. Ali ti si dobro vino čuvao sve do sada.«

¹¹Tako Isus u Kani Galilejskoj učini prvi od svojih znakova i objavi svoju slavu, a njegovi učenici povjerovaše u njega. ¹²Poslije toga siđe u Kafarnaum sa svojom majkom i svojim učenicima i ondje ostadoše nekoliko dana.

¹¹Isus je u Kani u Galileji učinio svoj prvi znak i tako objavio svoju slavu, a njegovi su učenici povjerovali u njega. ¹²Poslije toga je s majkom i učenicima otišao u Kafarnaum gdje su ostali nekoliko dana.

Čišćenje hrama: 2,13-22

Isus odlazi u Hram

¹³Bila je blizu židovska Pasha pa je Isus uzišao u Jeruzalem. ¹⁴U hramu je našao prodavače volova, ovaca i golubova te mjenjače novca gdje sjede. ¹⁵Napravi bič od užeta i sve ih istjera iz hrama, zajedno s ovcama i volovima, a mjenjačima razbaca novac i stolove isprevrta. ¹⁶Onima što su prodavali golubove reče: „Nosite to odavde! I ne pravite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!“ ¹⁷A njegovi su se učenici sjetili da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.

¹³Isus je otišao u Jeruzalem jer se bila približavala židovska Pasha. ¹⁴U Hramu je zatekao prodavače volova, ovaca i golubova te mjenjače novca kako ondje sjede. ¹⁵Od užeta je ispleo bič i sve ih istjerao iz Hrama, zajedno s ovcama i volovima, a mjenjačima je razbacao novac i isprevrtao stolove. ¹⁶Prodavačima golubova je rekao: »Nosite to odavde! Nemojte pretvarati kuću mojega Oca u tržnicu!« ¹⁷A njegovi su se učenici sjetili da je pisano: »Izjeda me revnost za tvoj dom.«

¹⁸Odgovarajući na to, Židovi ga upitaju: „Koji nam znak možeš dati da to smiješ činiti?“ ¹⁹A Isus im uzvraća: „Razvalite ovaj hram i u tri dana ću ga podići!“ ²⁰Nato će Židovi: „Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti ćeš ga u tri dana podići?“ ²¹Ali on je govorio o hramu svoga tijela. ²²Pošto uskrsnu od mrtvih, sjetiše se njegovi učenici da je to rekao pa povjerovaše Pismu i riječi koju je Isus rekao.

¹⁸Židovi su ga upitali: »Možeš li nam dati kakav znak da smiješ činiti takve stvari?«

¹⁹Isus im je uzvratio: »Razvalite ovaj Hram, a ja ću ga podići za tri dana!«

²⁰Židovi su odgovorili: »Ovaj se Hram gradio četrdeset i šest godina, a ti ćeš ga podići za tri dana?«

²¹No Isus je govorio o hramu svojega tijela. ²²Kad je uskrsnuo od mrtvih, njegovi su se učenici sjetili da je to rekao pa su povjerovali Pismu i njegovim riječima.

Mnogi znakovi u Jeruzalemu: 2,23-25

Isus poznaje ljudsku narav

²³Dok je boravio u Jeruzalemu za blagdan Pashe, mnogi su povjerovali u njegovo ime, gledajući znakove koje je činio. ²⁴Ali sam Isus nije im se povjeravao, jer ih je sve poznavao. ²⁵I nije trebalo da mu itko svjedoči za čovjeka, jer je sam znao što je u čovjeku.

²³Dok je za vrijeme blagdana Pashe boravio u Jeruzalemu, mnogi su povjerovali u njegovo ime, videći znakove koje je činio. ²⁴Ali Isus nije imao u njih povjerenja jer ih je sve poznavao. ²⁵I nitko mu ni o kome nije trebao ništa reći jer je znao što je u svakom čovjeku.

Ivan 3, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 3, kako je otisnut 2025.

Razgovor s Nikodemom: 3,1-12

Isus i Nikodem

Bio je među farizejima neki čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. ²On dođe noću k njemu i reče mu: „Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj, jer nitko ne može činiti znakove koje ti činiš, ako Bog nije s njime.“ ³Odgovori Isus: „Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstva Božjega.“ ⁴Kaže mu Nikodem: „Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?“ ⁵Odgovori Isus: „Zaista, zaista, kažem ti, ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. ⁶Što je rođeno od tijela, tijelo je, a što je rođeno od Duha, duh je. ⁷Ne čudi se što sam ti rekao: treba da se nanovo rodite. ⁸Vjetar puše gdje hoće, čuješ njegov šum, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim rođenim od Duha.“ ⁹Nikodem ga upita: „Kako to može biti?“ ¹⁰Odgovori mu Isus: „Ti si učitelj u Izraelu, i to ne razumiješ? ¹¹Zaista, zaista, kažem ti: govorimo ono što znamo i svjedočimo za ono što smo vidjeli, ali vi ne primate našega svjedočanstva. ¹²Ako sam vam rekao zemaljske stvari, pa mi ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebeske?

Ugledan Židov imenom Nikodem bio je jedan od farizeja. ²Jedne je noći došao Isusu pa mu rekao: »Rabbi, znamo da si kao učitelj došao od Boga. Nitko ne može činiti znakove koje ti činiš ako Bog nije s njim.«

³Isus mu je odgovorio: »Zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, ne može vidjeti Božje kraljevstvo.«

⁴Nikodem je rekao: »Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u majčinu utrobu pa se roditi?«

⁵Isus mu je odgovorio: »Zaista, kažem ti, onaj tko se ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo. ⁶Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je. ⁷Nemoj se čuditi tome što sam ti rekao: trebate se nanovo roditi. ⁸Vjetar puše kamo god želi – čuješ njegov šum, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim rođenim od Duha.«

⁹Nikodem ga je upitao: »Kako to može biti?«

¹⁰Isus mu je odgovorio: »Ti si učitelj u Izraelu, a to ne razumiješ? ¹¹Zaista, kažem ti: govorimo ono što znamo i svjedočimo o onome što smo vidjeli, ali vi ne prihvaćate naše svjedočanstvo. ¹²Ako mi ne vjerujete o zemaljskim stvarima koje sam vam rekao, kako ćete mi tek vjerovati kad vam budem govorio o nebeskima?

Cilj Isusova poslanja: 3,13-21

¹³Nitko nije uzišao na nebo osim onoga koji je sišao s neba, Sin Čovječji. ¹⁴Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako treba biti podignut i Sin Čovječji, ¹⁵da svatko tko vjeruje, u njemu ima život vječni. ¹⁶Bog je doista tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da ne propadne nitko tko u nj vjeruje, već da ima život vječni. ¹⁷Jer, Bog nije poslao Sina na svijet da osudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu. ¹⁸Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se, a tko ne vjeruje već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. ¹⁹A ovo je sud: Svjetlost je došla na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego svjetlost, jer su im djela bila zla. ²⁰Tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne otkriju djela njegova. ²¹A tko čini istinu, dolazi k svjetlosti, da bude očito kako su njegova djela učinjena u Bogu.

¹³Nitko se nije popeo na nebo osim onoga koji je odande sišao, a to je Sin Čovjeka.

¹⁴Onako kako je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako treba biti podignut i Sin Čovjeka – ¹⁵da svatko tko u njega vjeruje ima u njemu vječni život. ¹⁶Bog je tako volio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina – da nitko tko u njega vjeruje ne propadne, već da ima vječni život. ¹⁷Bog nije poslao Sina na svijet da on svijet osudi, nego da se svijet po njemu spasi.

¹⁸Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Božjega Sina. ¹⁹A ovo je sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više voljeli tamu nego svjetlost, jer su im djela bila zla. ²⁰Tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k njoj jer bi se inače razotkrili njegovi postupci. ²¹A onaj tko čini istinu, dolazi k svjetlosti, da bude očito kako su mu djela učinjena u Bogu.«

Posljednje svjedočanstvo Ivana Krstitelja: 3,22-30

Isus i Ivan

²²Poslije toga Isus je sa svojim učenicima došao u pokrajinu Judeju. Tu je boravio s njima i krstio. ²³A i Ivan je krstio u Enonu, blizu Salima, jer je ondje bilo mnogo vode; ljudi su dolazili i krstili se. ²⁴Ivan, naime, još nije bio bačen u tamnicu. ²⁵Tako nastade prepirka između Ivanovih učenika i nekog Židova o čišćenju. ²⁶Oni dođoše k Ivanu i rekoše mu: „Učitelju, eno onaj, koji je bio s tobom s onu stranu Jordan i za koga si ti posvjedočio, krsti i svi idu k njemu.“ ²⁷Ivan odgovori: „Nitko ne može ništa uzeti, ako mu nije dano s neba. ²⁸Vi sami ste mi svjedoci da sam rekao: Ja nisam Krist, nego sam poslan pred njim. ²⁹Tko ima zaručnicu, on je zaručnik. A prijatelj zaručnikov, koji stoji i sluša ga, silno se raduje na glas zaručnikov. Ta moja radost sad je potpuna. ³⁰On treba rasti, a ja se umanjivati.

²²Poslije toga Isus je s učenicima došao u pokrajinu Judeju. Ondje je proveo neko vrijeme i krstio. ²³A i Ivan je krstio, i to u Enonu, blizu Salima, jer je ondje bilo mnogo vode; ljudi su dolazili i krstili se. ²⁴Bilo je to prije nego je Ivan bio bačen u tamnicu.

²⁵Ivanovi učenici i jedan Židov prepirali su se o obrednom čišćenju. ²⁶Učenici su došli Ivanu i rekli: »Učitelju, onaj tko je bio s tobom s istočne strane rijeke Jordan, za koga si ti posvjedočio, krsti ljude. Svi idu k njemu.«

²⁷Ivan je odgovorio: »Nitko ne može ništa uzeti ako mu nije dano s neba. ²⁸Vi ste mi svjedoci da sam rekao: ‘Ja nisam Krist, nego sam pred njim poslan.’ ²⁹Zaručnica pripada zaručniku. A zaručnikov prijatelj, koji stoji uz njega i sluša ga, silno se veseli kad čuje zaručnikov glas. Tako je moja radost sada potpuna. ³⁰On treba rasti, a ja se smanjivati.«

Ivanovska kerigma: 3,31-36

Onaj što dolazi s neba

³¹Tko dolazi odozgor, on je nad svima, a tko je sa zemlje, on je zemaljski i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je nad svima. ³²On svjedoči za ono što je vidio i čuo, a svjedočanstva njegova nitko ne prima. ³³A tko prima njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. ³⁴Doista, onaj koga je Bog poslao, Božje riječi govori, jer on ne daje Duha na mjeru. ³⁵Otac ljubi Sina i sve je predao u njegovu ruku. ³⁶Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko ne sluša Sina, neće vidjeti života, nego gnjev Božji ostaje na njemu.

³¹»Onaj odozgo je nad svime«, rekao je Ivan. »Tko je sa zemlje, on je zemaljski i govori na zemaljski način, ali tko dolazi s neba, on je iznad svega. ³²On svjedoči o onome što je vidio i čuo, no nitko ne prihvaća njegovo svjedočenje. ³³A tko prihvaća njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. ³⁴Doista, onaj koga je Bog poslao govori Božju riječ – jer mu Bog daje Duha bez mjere. ³⁵Otac voli Sina i sve mu je predao u ruke. ³⁶Tko vjeruje u Sina, ima vječni život. A tko ne sluša Sina, neće vidjeti život, nego će na njega pasti Božji gnjev.«

Ivan 4, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 4, kako je otisnut 2025.

Isus se objavljuje Samarijancima: 4,1-26

Isus i žena iz Samarije

Kad je Isus doznao da su farizeji dočuli kako on, Isus, pridobiva i krsti više učenika nego Ivan – ²iako ustvari sam Isus nije krstio, već njegovi učenici – ³ostavio je Judeju i opet otišao u Galileju. ⁴Morao je proći kroz Samariju.

Kad je Isus saznao da su farizeji čuli kako on pridobiva i krsti više učenika od Ivana – ²iako zapravo nije krstio Isus, nego njegovi učenici – ³napustio je Judeju i opet otišao u Galileju. ⁴Na putu je morao proći kroz Samariju.

⁵Tako dođe u samarijski grad zvan Sikar, blizu imanja što ga je Jakov dao svome sinu Josipu. ⁶Tu je bio zdenac Jakovljev. A Isus je, umoran od puta, sjedio na zdencu. Bilo je oko šestoga sata. ⁷Dođe neka žena Samarijanka da zahvati vode. Isus joj kaže: „Daj mi da se napijem!“ ⁸Njegovi su učenici bili otišli u grad da kupe hrane. ⁹Odgovori mu žena Samarijanka: „Kako ti, Židov, tražiš od mene, Samarijanke, da se napiješ?“ Jer, Židovi se ne druže sa Samarijancima. ¹⁰Odgovori joj Isus: „Kad bi ti znala dar Božji, i tko je onaj koji ti kaže: daj mi da se napijem, ti bi od njega zatražila i dao bi ti vode žive.“ ¹¹Nato će mu žena: „Gospodine, ni vedra nemaš, a zdenac je dubok. Odakle ti onda živa voda? ¹²Zar si ti veći od oca našega Jakova koji nam je dao ovaj zdenac? I sam je pio iz njega, i sinovi njegovi, i stada njegova.“ ¹³Odgovori joj Isus: „Tko god pije te vode, opet će ožednjeti. ¹⁴A tko pije vode koju ću mu ja dati, doista neće ožednjeti nikada. Štoviše, voda koju ću mu ja dati, postat će u njemu izvor vode što teče u život vječni.“ ¹⁵Kaže mu žena: „Gospodine, daj mi te vode da više ne žednim i da ne dolazim ovamo zahvaćati.“ ¹⁶Nato će joj Isus: „Idi, zovni svoga muža i vrati se ovamo!“ ¹⁷Odvrati mu žena: „Nemam muža!“ Isus joj kaže: „Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ ¹⁸Doista, pet si muževa imala, a ni ovaj koga sad imaš nije ti muž. Istina je to što si rekla.“ ¹⁹Kaže mu žena: „Gospodine, vidim da si prorok. ²⁰Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.“ ²¹Odvrati joj Isus: „Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. ²²Vi se klanjate onomu što ne poznajete, a mi se klanjamo onomu što poznajemo jer spasenje dolazi od Židova. ²³Ali dolazi čas – već je! – kad će se pravi klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac traži takve klanjatelje. ²⁴Bog je duh i koji mu se klanjaju, trebaju mu se klanjati u duhu i istini.“ Žena mu kaže: „Znam da treba doći Mesija zvani Krist. Kad on dođe, sve će nam objaviti. ²⁶„Ja sam koji govorim s tobom“ – odgovori joj Isus.

⁵Došao je u samarijski grad Sikar, blizu imanja koje je Jakov dao svojem sinu Josipu. ⁶Tamo je bio Jakovljev zdenac. Umoran od puta, Isus je sjeo na zdenac. Bilo je oko podneva.

⁷Jedna je Samarijanka došla onamo po vodu. Isus joj je rekao: »Daj mi vode da popijem!« ⁸Njegovi su učenici bili otišli u grad kupiti hranu.

⁹Samarijanka mu je odgovorila: »Kako ti, Židov, tražiš vodu od mene, Samarijanke?« Židovi, naime, nisu ništa dijelili sa Samarijancima.

¹⁰Isus joj je odgovorio: »Kad bi ti znala što Bog daje, i tko je onaj koji od tebe traži vode, ti bi zapravo njega zamolila, a on bi ti dao žive vode.«

¹¹»Gospodine«, rekla mu je žena, »nemaš čime zahvatiti, a zdenac je dubok. Odakle ti živa voda? ¹²Zar si veći od našega pretka Jakova koji nam je dao ovaj zdenac? Iz njega su pili i on, i njegovi sinovi, i njegova stada.«

¹³Isus joj je odgovorio: »Tko god pije tu vodu, opet će ožednjeti. ¹⁴A tko pije vodu koju ću mu ja dati, neće doista nikada ožednjeti. Štoviše, voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvor vode koja teče u vječni život.«

¹⁵»Gospodine«, rekla mu je žena, »daj mi te vode, da više ne žeđam i ne dolazim ovamo po vodu.«

¹⁶Isus joj je rekao: »Idi, pozovi svojega muža i vrati se ovamo!«

¹⁷»Nemam muža!«, odvratila je žena.

Isus joj je rekao: »Dobro si rekla da nemaš muža. ¹⁸Dosad si imala pet muževa, a ni ovaj kojega sada imaš nije ti muž. Istina je to što si rekla.«

¹⁹»Gospodine, vidim da si prorok«, ²⁰rekla je žena. »Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je Jeruzalem mjesto gdje se treba klanjati.«

²¹Isus je odgovorio: »Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. ²²Vi se klanjate onomu što ne poznajete; mi poznajemo ono čemu se klanjamo jer spasenje dolazi od Židova. ²³Ali dolazi čas – i već je tu! – kad će se pravi klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini; to su klanjatelji kakve Otac traži. ²⁴Bog je duh, pa mu se zato oni koji mu se klanjaju trebaju klanjati u duhu i istini.«

²⁵»Znam da treba doći Mesija zvani Krist«, rekla je žena. »Kad on dođe, sve će nam objaviti.«

²⁶»JA SAM koji govorim s tobom« – reče joj Isus.

Samarijanci prihvaćaju Isusa: 4,27-42

²⁷Uto stigoše njegovi učenici čudeći se što razgovara sa ženom. Ipak ga nitko ne pita: „Što tražiš?“ ili: „Što govoriš s njom?“ ²⁸A žena ostavi svoj vrč i ode u grad pa kaže ljudima: ²⁹“Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam učinila! Da to nije Krist?“ ³⁰Oni iziđu iz grada i pođu k njemu. ³¹U međuvremenu učenici su ga molili: „Učitelju, jedi!“ ³²A on im kaže: „Ja imam za jelo hranu koju vi ne poznajete.“ ³³Učenici su se međusobno pitali: „Nije li mu možda netko donio jelo?“ ³⁴Isus im kaže: „Moja je hrana vršiti volju onoga koji me poslao i dovršiti njegovo djelo. ³⁵Zar vi ne govorite: ‘Još četiri mjeseca i eto žetve’? Gle, kažem vam, podignite svoje oči i pogledajte polja kako se već bijele za žetvu. ³⁶Žetelac prima plaću i skuplja rod za život vječni, tako da se sijač i žetelac zajedno raduju. ³⁷U tome se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ ³⁸Ja sam vas poslao da žanjete ono oko čega se niste trudili. Drugi su se trudili, a vi ste ušli u njihov trud.“

²⁷Tada su stigli njegovi učenici i začudili se da razgovara sa ženom. Ipak ga nitko nije pitao: »Što tražiš?« ili »Zašto razgovaraš s njom?«

²⁸Žena je ostavila svoj vrč, otišla u grad i rekla: ²⁹»Dođite vidjeti čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinila! Da to nije Krist?« ³⁰Ljudi su izišli iz grada i pošli k njemu.

³¹U međuvremenu su ga učenici molili: »Učitelju, jedi!«

³²On im je rekao: »Imam za jelo hranu o kojoj ništa ne znate.«

³³Učenici su se međusobno ispitivali: »Nije li mu možda tko donio jelo?«

³⁴Isus im je rekao: »Moja je hrana vršiti volju onoga koji me poslao i dovršiti njegovo djelo. ³⁵Zar vi ne govorite: ‘Još četiri mjeseca i eto žetve’? Kažem vam, podignite svoje oči i pogledajte polja kako se već bijele za žetvu. ³⁶Žetelac prima plaću i skuplja urod za vječni život, tako da se sijač i žetelac zajedno raduju. ³⁷U tome se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ ³⁸Poslao sam vas da žanjete ono za što se niste trudili. Drugi su se trudili, a vi ste došli na gotovo.«

³⁹Mnogi su Samarijanci iz onoga grada povjerovali u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: „Sve mi je kazao što sam učinila.“ ⁴⁰Kad dakle Samarijanci dođoše k njemu, zamole ga da ostane kod njih. I ostao je ondje dva dana. ⁴¹I mnogo ih je više povjerovalo zbog njegove riječi. ⁴²A ženi su govorili: „Ne vjerujemo više zbog tvoje izjave, jer smo sami čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.“

³⁹Mnogi su Samarijanci iz onoga grada povjerovali u njega zbog ženina svjedočenja: »Rekao mi je sve što sam učinila.« ⁴⁰Zato su Samarijanci došli k njemu i zamolili ga da kod njih ostane, pa je ondje ostao dva dana.

⁴¹I mnogo ih je više povjerovalo zbog njegove riječi. ⁴²A ženi su govorili: »Više ne vjerujemo zbog onoga što si nam rekla. Sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.«

Drugi čudesni znak u Galileji: 4,43-54

Isus liječi službenikova sina

⁴³Nakon dva dana ode odande u Galileju. ⁴⁴Sam je Isus, naime, posvjedočio kako je prorok bez časti u svome zavičaju. ⁴⁵Kad je pak došao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše, jer su vidjeli sve što je učinio u Jeruzalemu za blagdana. I sami su naime bili došli na blagdan.

⁴³Nakon dva dana Isus je otišao u Galileju ⁴⁴i rekao da je prorok bez časti u vlastitu zavičaju. ⁴⁵Kad je došao u Galileju, Galilejci su ga lijepo primili. Naime, u Jeruzalemu su vidjeli što je sve učinio za vrijeme blagdana jer su sami onamo došli na Pashu.

⁴⁶Dakle ponovno je došao u Kanu Galilejsku, gdje je vodu pretvorio u vino. A tu bijaše neki kraljevski činovnik, čiji je sin bio bolestan u Kafarnaumu. ⁴⁷Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu i zamoli ga da siđe i ozdravi mu sina, jer je bio na umoru. ⁴⁸Isus mu kaže: „Ako ne vidite znakove i čudesa, nećete vjerovati.“ ⁴⁹Reče mu kraljevski činovnik: „Gospodine, siđi prije nego mi umre dijete.“ ⁵⁰Isus mu odgovori: „Idi, sin tvoj živi!“

⁴⁶Isus se vratio u Kanu u Galileji gdje je bio vodu pretvorio u vino. Tamo se nalazio i jedan kraljev službenik čiji je teško bolesni sin bio u Kafarnaumu. ⁴⁷Kad je čuo da je Isus iz Judeje došao u Galileju, krenuo je do njega; zamolio ga je da ode u Kafarnaum i ozdravi mu sina koji je bio na samrti. ⁴⁸Isus mu je rekao: »Ako ne vidite znakove i čudesa, nećete vjerovati.«

⁴⁹»Gospodine«, rekao mu je kraljev činovnik, »otiđi prije nego mi dijete umre.«

⁵⁰Isus mu je odgovorio: »Idi, tvoj će sin živjeti!«

Čovjek povjerova riječi koju mu reče Isus i ode. ⁵¹Dok je on još silazio, dođu mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. ⁵²Raspitivao se je tada kod njih za sat kad mu je krenulo nabolje. Oni mu rekoše: „Jučer ga je oko sedmog sata pustila groznica.“ ⁵³Tada otac shvati da je to bilo u onaj sat kad mu je Isus rekao: „Tvoj sin živi.“ I povjerova on i sav dom njegov. ⁵⁴To je bio drugi znak što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.

Čovjek je povjerovao u ono što mu je Isus rekao i krenuo prema Kafarnaumu. ⁵¹Dok je bio na putu, ususret su mu došli sluge s viješću da će mu sin preživjeti.

⁵²Pitao ih je kada mu je bilo bolje, a oni su mu rekli da mu je groznica prestala jučer oko jedan sat poslije podne. ⁵³Otac je shvatio da je to bilo u trenu kad mu je Isus rekao: »Tvoj će sin živjeti.« I povjerovali su on i sav njegov dom.

⁵⁴To je bio drugi znak koji je Isus učinio nakon što se iz Judeje vratio u Galileju.

Ivan 5, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 5, kako je otisnut 2025.

Isus se objavljuje Židovima i svijetu: 5,1-12.50

Ozdravljenje uzetoga u subotu: 5,1-15

Ozdravljenje kod ribnjaka

Poslije toga bio je židovski blagdan pa je Isus uzišao u Jeruzalem. ²U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi ribnjak koji se hebrejski zove Bethesda, a ima pet trijemova. ³U njima je ležalo mnoštvo bolesnika: slijepih, hromih, uzetih. ⁵Tu je bio neki čovjek koji je bolovao trideset i osam godina. ⁶Kad ga je Isus ugledao i kad je doznao da je već dugo u tom stanju, upita ga: „Želiš li ozdraviti?“ ⁷“Gospodine – odgovori mu bolesnik – nemam nikoga da me spusti u ribnjak kad se uzbiba voda. Dok ja stignem, drugi siđe prije mene.“ ⁸Kaže mu Isus: „Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!“ ⁹I odmah ozdravi taj čovjek, uzme svoju postelju i počne hodati.

Nakon toga Isus je krenuo u Jeruzalem jer je bio židovski blagdan. ²Kod Ovčjih vrata u Jeruzalemu nalazi se ribnjak, hebrejski zvan Bethesda, koji ima pet trijemova. ³U njima je ležalo mnoštvo bolesnika: slijepih, hromih, nepokretnih. ⁴* ⁵Među njima je bio i čovjek koji je bolovao trideset i osam godina. ⁶Kad ga je Isus ugledao i doznao da je već dugo bolestan, upitao ga je: »Želiš li ozdraviti?«

⁷»Gospodine«, odgovorio mu je bolesnik, »nemam nikoga tko bi me mogao spustiti u ribnjak kad se voda uzburka. Dok ja dođem, drugi već siđu prije mene.«

⁸Isus mu je rekao: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!« ⁹I čovjek je odmah ozdravio, uzeo postelju i počeo hodati.

Taj dan je bila subota. ¹⁰Židovi su zato govorili ozdravljenomu: „Subota je! Nije ti dopušteno nositi svoju postelju!“ ¹¹On im odgovori: „Onaj koji me je ozdravio reče mi: „Uzmi svoju postelju i hodi!“ ¹²Upitaše ga: „Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi svoju postelju i hodi?’“ ¹³Ali ozdravljeni nije znao tko je taj, jer je Isus nestao u mnoštvu koje se nalazilo na tome mjestu. ¹⁴Poslije toga Isus ga nađe u hramu pa mu kaže: „Eto, ozdravio si! Ne griješi više, da ti se što gore ne dogodi!“ ¹⁵Ode taj čovjek i javi Židovima da je Isus taj koji ga je ozdravio.

No toga je dana bila subota ¹⁰pa su Židovi rekli čovjeku koji je ozdravio: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju!«

¹¹On im je odgovorio: »Onaj koji me izliječio rekao mi je da uzmem svoju postelju i hodam!«

¹²Upitali su ga: »Tko je taj čovjek koji ti je rekao da uzmeš svoju postelju i hodaš?«

¹³Ali ozdravljeni nije znao tko je to bio, a Isus je u međuvremenu nestao u mnoštvu koje je bilo na tome mjestu.

¹⁴Poslije ga je Isus našao u Hramu i rekao mu: »Eto, ozdravio si! Nemoj više griješiti, da ti se ne dogodi nešto još gore!«

¹⁵Čovjek je otišao i javio Židovima da ga je ozdravio Isus.

Isusov govor o svojoj opunomoćenosti: 5,16-30

¹⁶Židovi su počeli progoniti Isusa zato što je to učinio subotom. ¹⁷No Isus im odgovori: „Otac moj radi sve do sada, pa i ja radim.“ ¹⁸Zbog toga su Židovi još više tražili da ga ubiju, jer je ne samo kršio subotu, već je i Boga nazivao svojim ocem, izjednačujući se s Bogom.

¹⁶A Židovi su počeli progoniti Isusa zato što je to učinio u subotu. ¹⁷No Isus im je odgovorio: »Moj Otac još uvijek radi, pa radim i ja.«

¹⁸Zbog toga su Židovi još više smišljali kako da ga ubiju. Jer ne samo da je kršio subotu, već je i Boga nazivao svojim ocem, izjednačujući se s Bogom.

Vlast Sina

¹⁹Isus im na to odvrati: „Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa sam, već samo ono što vidi da čini Otac. Što naime on čini, to isto čini i Sin. ²⁰Jer, Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. I veća djela od ovih će mu pokazati, pa ćete se čuditi. ²¹Doista, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljuje, tako i Sin oživljuje koje hoće. ²²Jer, Otac ne sudi nikomu, nego je sav sud predao Sinu. ²³Da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga je poslao.

¹⁹Isus im je na to odvratio: »Zaista vam kažem: Sin ne može ništa sam činiti, već samo ono što vidi da čini Otac. Što čini Otac, to čini i Sin. ²⁰Jer Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sam čini. I veća djela od ovih će mu pokazati, pa ćete se čuditi. ²¹Doista, kao što Otac uskršava mrtve i oživljuje ih, tako i Sin oživljuje koga hoće. ²²Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud predao Sinu. ²³Da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga je poslao.

²⁴Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, već je iz smrti prešao u život. ²⁵Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas – već je! – kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji ga budu čuli, živjet će. ²⁶Jer, kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi. ²⁷Dao mu je i vlast da sudi jer je Sin Čovječji. ²⁸Ne čudite se tomu, jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima čuti njegov glas. ²⁹I izići će oni koji su činili dobro – na uskrsnuće života, a koji su činili zlo – na uskrsnuće osude.

²⁴Zaista vam kažem: tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me poslao, imat će vječni život i neće doći na sud – iz smrti je prešao u život. ²⁵Zaista vam kažem: dolazi čas – i već je tu! – kad će mrtvi čuti glas Božjega Sina. Oni koji ga budu čuli, živjet će. ²⁶Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi. ²⁷Dao mu je i vlast da sudi jer je Sin Čovjeka. ²⁸Ne čudite se tome, jer dolazi vrijeme kad će svi koji su u grobovima čuti njegov glas. ²⁹Oni koji su činili dobro izići će na uskrsnuće života, a oni koji su činili zlo izići će na uskrsnuće osude.«

Svjedočanstvo za Isusa

³⁰Ja sam od sebe ne mogu ništa učiniti. Kako čujem, sudim, i moj sud je pravedan, jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.“

³⁰»Ja sâm od sebe ne mogu ništa učiniti«, rekao je Isus. »Sudim onako kako čujem, a moj je sud pravedan jer ne tražim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao.

Otac svjedoči za Isusa: 5,31-47

³¹Ako ja svjedočim sam za sebe, moje svjedočanstvo nije pouzdano. ³²Drugi svjedoči za mene i znam da je pouzdano svjedočanstvo kojim svjedoči za mene. ³³Vi ste poslali izaslanike Ivanu i on je posvjedočio za istinu. ³⁴Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, nego ovo govorim da se vi spasite. ³⁵On je bio svjetiljka koja gori i svijetli, a vi ste se htjeli samo nakratko radovati njegovu svjetlu. ³⁶Ali ja imam svjedočanstvo važnije od Ivanova: djela koja mi je dao Otac da ih izvršim, upravo ta djela koja činim svjedoče za me da me Otac poslao. ³⁷I sam Otac koji me je poslao svjedočio je za mene. Niti ste kada čuli njegova glasa, niti ste vidjeli njegova lica. ³⁸A ni njegove riječi nemate trajno u sebi, jer ne vjerujete onomu koga je on poslao.

³¹Ako svjedočim sâm za sebe, moje svjedočanstvo nije pouzdano. ³²Drugi svjedoči za mene i znam da je svjedočanstvo kojim za mene svjedoči pouzdano. ³³Vi ste poslali izaslanike Ivanu i on je posvjedočio za istinu. ³⁴Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, nego ovo govorim da se vi spasite. ³⁵On je bio svjetiljka koja gori i svijetli, a vi ste se htjeli nakratko radovati njegovu svjetlu. ³⁶Ali ja imam svjedočanstvo važnije od Ivanova. Djela koja mi je Otac dao da ih izvršim, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene – da me Otac poslao. ³⁷I sâm Otac koji me je poslao svjedočio je za mene. Niti ste kada čuli njegova glasa, niti ste vidjeli njegova lica. ³⁸A ni njegove riječi nemate trajno u sebi, jer ne vjerujete onomu koga je on poslao.

³⁹Vi istražujete Pisma, jer mislite u njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene. ⁴⁰A nećete da dođete k meni da život imate. ⁴¹Slave od ljudi ne primam. ⁴²Ali vas sam upoznao; ljubavi prema Bogu nemate u sebi. ⁴³Ja sam došao u ime Oca svojega, a vi me ne primate. Ako netko drugi dođe u svoje ime, njega ćete primiti. ⁴⁴Ta kako biste mogli vjerovati vi koji primate slavu jedan od drugoga, a slave od jedinoga Boga ne tražite?

³⁹Vi proučavate Pisma jer mislite da ćete u njima imati vječni život. I ona svjedoče za mene. ⁴⁰A ne želite doći k meni da imate život.

⁴¹Ne tražim slavu od ljudi. ⁴²Dobro sam vas upoznao i znam da u sebi nemate ljubavi prema Bogu. ⁴³Ja sam došao u ime svojega Oca, a vi me ne primate. Ako netko drugi dođe u svoje ime, njega ćete primiti. ⁴⁴Ta kako biste mogli vjerovati vi koji primate slavu jedan od drugoga, a ne tražite slavu od jedinoga Boga?

⁴⁵Nemojte misliti da ću vas ja tužiti Ocu! Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. ⁴⁶Jer, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali, ta o meni je on pisao. ⁴⁷Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?“

⁴⁵Nemojte misliti da ću vas ja tužiti Ocu! Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. ⁴⁶Jer kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali, jer je o meni pisao. ⁴⁷Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?«

Ivan 6, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 6, kako je otisnut 2025.

Čudesno umnoženje kruha na Tiberijadskome moru: 6,1-15

Isus hrani veliko mnoštvo

Nakon toga Isus je otišao na drugu obalu Galilejskog, Tiberijadskog mora. ²Veliko je mnoštvo ljudi išlo za njim, jer su gledali znakove koje je činio na bolesnicima. ³Isus uziđe na goru i tu je sjedio sa svojim učenicima. ⁴A bila je blizu Pasha, židovski blagdan.

Isus je zatim otišao na drugu obalu Galilejskog jezera, također zvanog i Tiberijadsko. ²Za njim je išlo veliko mnoštvo koje je gledalo znakove što ih je činio na bolesnicima. ³Isus se popeo na jedno brdo i ondje sjeo sa svojim učenicima. ⁴Bilo je to uoči židovskog blagdana Pashe.

⁵Kad Isus podiže oči i vidje kako silan svijet dolazi k njemu, upita Filipa: „Gdje da kupimo kruhova kako bi ovi mogli jesti?“ ⁶To je rekao da ga iskuša, jer znao je što će učiniti. ⁷Filip mu odgovori: „Ni za dvjesta denara kruhova ne bi im bilo dosta da svaki nešto malo dobije. ⁸A kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: ⁹“Ovdje je jedan dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali što je to za tolike?“ ¹⁰Reče Isus: „Neka ljudi posjedaju!“ A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedali su dakle muškarci, njih oko pet tisuća. ¹¹Isus uze kruhove, izreče zahvalnu molitvu pa dade onima koji su sjedili, isto tako i od riba, koliko su htjeli. ¹²Kad su se nasitili, reče svojim učenicima: „Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!“ ¹³Oni su skupili i napunili dvanaest košara ulomaka od pet ječmenih kruhova koji su pretekli onima što su blagovali. ¹⁴Kad su ljudi vidjeli znak što ga je Isus učinio, rekoše: „Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!“ ¹⁵A Isus, kad je shvatio da namjeravaju doći i na silu ga učiniti kraljem, povuče se ponovno na goru, on sam.

⁵Kad je Isus podigao oči i ugledao silan svijet koji mu dolazi, upitao je Filipa: »Gdje možemo kupiti kruha kako bi ovi ljudi mogli jesti?« ⁶To je rekao da bi ga iskušao, jer je znao što će učiniti.

⁷Filip mu je odgovorio: »Da kupimo kruha i za dvjesto denara, svatko bi od njih dobio tek nešto malo.«

⁸A Andrija, brat Šimuna Petra, jedan od učenika, rekao je: ⁹»Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali što je to za toliko ljudi?«

¹⁰»Neka ljudi posjedaju!«, zapovjedio je Isus. Na tome je mjestu bilo mnogo trave pa su ljudi posjedali; muškaraca je bilo oko pet tisuća. ¹¹Isus je uzeo kruhove, izrekao zahvalnu molitvu i dao ih svima koji su sjedili, koliko su htjeli, a isto je tako napravio i s ribama. ¹²Kad su se svi nasitili, rekao je svojim učenicima: »Skupite preostale komadiće kruha da ništa ne propadne!« ¹³Od ljudi koji su jeli skupili su viškove komadića, tako da su od ostataka pet ječmenih kruhova napunili dvanaest košara do vrha.

¹⁴Kad su ljudi vidjeli znak koji je Isus učinio, rekli su: »Ovo je uistinu Prorok koji treba doći na svijet!« ¹⁵A kad je Isus shvatio da namjeravaju doći i na silu ga postaviti za kralja, ponovno se povukao u brda, posve sam.

Isusov hod po moru: 6,16-21

Isus hoda po vodi

¹⁶Kad je pala večer, njegovi su učenici sišli k moru. ¹⁷Uđu u lađicu i krenu na drugu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nema k njima. ¹⁸More se uzburkalo od jakog vjetra koji je puhao. ¹⁹I pošto su prevalili dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa kako hodi po moru i približava se lađici. Uplaše se. ²⁰A on će im: „Ja sam! Ne bojte se!“ ²¹Htjedoše ga uzeti u lađicu, ali lađica se odmah nađe na obali prema kojoj su išli.

¹⁶Kad je pala večer, Isusovi su učenici sišli do jezera. ¹⁷Ušli su u lađu i krenuli na drugu stranu jezera, u Kafarnaum. Već se smrklo, a Isus još nije došao k njima. ¹⁸Voda se uzburkala zbog jakog vjetra. ¹⁹Kad su prešli dvadeset pet do trideset stadija, ugledali su Isusa kako hoda po moru i približava se lađi. Uplašili su se, ²⁰ali on im je rekao: »Ja sam! Ne bojte se!« ²¹Htjeli su ga uzeti u lađu, ali ona se odmah našla na obali prema kojoj su plovili.

Isus se objavljuje kao kruh života: 6,22-59

Mnoštvo traži Isusa

²²Sutradan mnoštvo koje je ostalo na drugoj obali mora opazi da je tu bila samo jedna lađica i da Isus nije zajedno sa svojim učenicima ušao u lađicu, nego da su njegovi učenici sami otišli. ²³Iz Tiberijade su došle druge lađice blizu onog mjesta gdje su jeli kruh, pošto je Gospodin izrekao zahvalnu molitvu. ²⁴Kad mnoštvo vidje da ondje nema ni Isusa ni njegovih učenika, ušli su u lađice i pošli u Kafarnaum da ga traže.

²²Mnoštvo koje je ostalo na drugoj obali jezera sutradan je opazilo da je tamo samo jedna lađa i da Isus nije s učenicima ušao u drugu, nego da su njegovi učenici otplovili sami. ²³Iz Tiberijade su, pak, došli druge lađe u blizinu mjesta na kojem su jeli kruh, nakon što je Gospodin izrekao zahvalnu molitvu. ²⁴Kad je mnoštvo ljudi vidjelo da ondje nema ni Isusa ni njegovih učenika, ušli su u lađe i pošli ga tražiti u Kafarnaum.

Isus, kruh života

²⁵Našavši ga na drugoj obali mora, rekoše mu: „Učitelju, kad si ovamo došao?“

²⁵Našavši ga na drugoj obali mora, ljudi su ga upitali: »Učitelju, kada si ovamo došao?«

²⁶Isus im odgovori: „Zaista, zaista, kažem vam: ne tražite me, jer ste vidjeli znakove, nego jer ste jeli od onih kruhova i nasitili se. ²⁷Nemojte sebi pribavljati propadljivu hranu, nego hranu koja ostaje za život vječni, koju će vam dati Sin Čovječji, jer njega je Otac – Bog pečatom potvrdio. ²⁸Tada ga upitaju: „Što nam je činiti, da bismo vršili djela Božja?“ ²⁹Isus im odgovori: „Ovo je djelo Božje, da vjerujete u onoga koga je on poslao.“

²⁶Isus im je odgovorio: »Zaista, zaista vam kažem: ne tražite me jer ste vidjeli znakove, nego jer ste jeli one kruhove i najeli se. ²⁷No nemojte se truditi oko propadljive hrane, nego oko hrane koja ostaje za vječni život. Nju će vam dati Sin Čovjeka jer je njega Bog Otac potvrdio pečatom.«

²⁸Tada su ga upitali: »Što trebamo činiti da bismo vršili Božja djela?«

²⁹Isus im je odgovorio: »Ovo je Božje djelo: da vjerujete u onoga koga je on poslao.«

³⁰Tada mu rekoše: „Koji znak činiš, da vidimo i da ti vjerujemo? Što činiš? ³¹Očevi su naši jeli manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.“ ³²Reče im Isus: „Zaista, zaista, vam kažem: Nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam pravi kruh s neba. ³³Jer, kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.“ ³⁴Kažu mu nato: „Gospodine, daj nam uvijek toga kruha!“ ³⁵A Isus će im: „Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti. Tko vjeruje u me, neće nikad ožednjeti. ³⁶Ali rekao sam vam: iako ste me vidjeli, ipak ne vjerujete. ³⁷Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga koji dolazi k meni doista neću izbaciti van; ³⁸jer nisam sišao s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao. ³⁹A ovo je volja onoga koji me je poslao: da ne izgubim nikoga od onih koje mi je dao, nego da ih uskrisim u posljednji dan. ⁴⁰Jer, ovo je volja Oca mojega, da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i da ga ja uskrisim u posljednji dan.“

³⁰Tada su mu rekli: »Koji ćeš znak učiniti da vidimo i da ti vjerujemo? Što ćeš napraviti? ³¹Naši su preci jeli manu u pustinji, kao što je pisano: ‘Nahranio ih je nebeskim kruhom.’«

³²Isus im je rekao: »Zaista, zaista vam kažem: Nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego vam moj Otac daje pravi kruh s neba. ³³Jer je Božji kruh onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.«

³⁴»Gospodine«, rekli su, »daj nam uvijek toga kruha!«

³⁵»Ja sam kruh života«, rekao je Isus. »Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, neće nikada ožednjeti. ³⁶Ali rekao sam vam: iako ste me vidjeli, ipak ne vjerujete. ³⁷Svi koje mi daje Otac doći će k meni, a onoga tko dolazi k meni doista neću izbaciti. ³⁸Jer nisam sišao s neba vršiti svoju volju, nego volju onoga koji me poslao. ³⁹A ovo je volja onoga koji me poslao: da ne izgubim nijednoga od onih koje mi je dao, nego da ih zadnjeg dana uskrisim. ⁴⁰Ovo je volja mojega Oca: tko god vidi Sina i u njega vjeruje, neka ima vječni život, a ja ću ga zadnjeg dana uskrisiti.«

⁴¹Židovi su nato mrmljali protiv njega što je rekao: „Ja sam kruh koji je sišao s neba.“ ⁴²Govorili su: „Zar ovo nije Isus, sin Josipov komu mi poznajemo oca i majku? Kako sad govori: ‘Sišao sam s neba’?“ ⁴³Isus im odvrati: „Ne mrmljajte među sobom! ⁴⁴Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me poslao. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. ⁴⁵U Prorocima je pisano: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje Oca i bude od njega poučen, taj dolazi k meni. ⁴⁶Ne kao da bi tko vidio Oca, osim onoga koji je od Boga, on je vidio Oca. ⁴⁷Zaista, zaista, kažem vam: onaj tko vjeruje ima život vječni. ⁴⁸Ja sam kruh života. ⁴⁹Očevi su vaši jeli manu u pustinji i pomrli su. ⁵⁰Ovo je kruh koji silazi s neba: da onaj tko od njega jede, ne umre. ⁵¹Ja sam kruh živi koji je sišao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, živjet će uvijek. A kruh koji ću ja dati, tijelo je moje za život svijeta.“

⁴¹Kad su to čuli, Židovi su rogoborili protiv njega jer je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« ⁴²Govorili su: »Zar to nije Isus, Josipov sin? Poznajemo mu oca i majku! Pa kako može govoriti da je sišao s neba?«

⁴³»Nemojte rogoboriti među sobom«, odgovorio im je Isus. ⁴⁴»Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me poslao. A ja ću ga zadnjeg dana uskrisiti. ⁴⁵U Prorocima je pisano: ‘Svi će biti Božji učenici.’ Tko god čuje Oca i od njega bude poučen, taj dolazi k meni. ⁴⁶Nitko nije vidio Oca, osim onoga koji je od Boga – samo je on vidio Oca. ⁴⁷Zaista, zaista vam kažem: onaj tko vjeruje, ima vječni život. ⁴⁸Ja sam kruh života. ⁴⁹Vaši su očevi jeli manu u pustinji i pomrli. ⁵⁰Ovo je kruh koji silazi s neba: da onaj tko od njega jede ne umre. ⁵¹Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Ako tko jede ovaj kruh, živjet će u vijeke. A kruh koji ću ja dati za život svijeta – to je moje tijelo.«

⁵²Židovi su se nato međusobno prepirali i govorili: „Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?“ ⁵³Nato će im Isus: „Zaista, zaista, kažem vam: ako ne budete jeli tijela Sina Čovječjega i pili njegove krvi, nećete imati života u sebi. ⁵⁴Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. ⁵⁵Jer, tijelo je moje jelo istinsko i krv je moja piće istinsko. ⁵⁶Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu. ⁵⁷Kao što je mene poslao živi Otac i kao što ja živim po Ocu, tako će i onaj koji mene blaguje živjeti po meni. ⁵⁸Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji su jeli Očevi vaši i umrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.“ ⁵⁹To je Isus rekao dok je naučavao u sinagogi u Kafarnaumu.

⁵²Kad su to čuli, Židovi su se međusobno prepirali i govorili: »Kako nam on može dati svoje tijelo za jelo?«

⁵³Isus im je rekao: »Zaista, zaista vam kažem: ne budete li jeli tijelo Sina Čovjeka i pili njegove krvi, nećete u sebi imati život. ⁵⁴Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život – a ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. ⁵⁵Jer moje je tijelo istinsko jelo, a moja je krv istinsko piće. ⁵⁶Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni, a ja u njemu. ⁵⁷Kao što je mene poslao živi Otac, i kao što ja živim po Ocu – tako će i onaj tko se mnome hrani živjeti po meni. ⁵⁸Ovo je kruh koji je sišao s neba: i to nije poput onoga koji su jeli vaši preci i pomrli. Tko jede ovaj kruh živjet će u vijeke.«

⁵⁹To je Isus rekao dok je naučavao u sinagogi u Kafarnaumu.

Otpad mnogih učenika i Petrovo priznanje: 6,60-71

Govor o vječnom životu

⁶⁰A mnogi od njegovih učenika, kad su to čuli, rekoše: „Tvrd je to govor! Tko ga može slušati?“ ⁶¹Isus je znao sam od sebe da njegovi učenici na to mrmljaju, pa im kaže: „Zar vas to zbunjuje?“ ⁶²A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi tamo gdje je prije bio? ⁶³Duh je taj koji oživljuje, a tijelo ne vrijedi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život. ⁶⁴Ali ima ih među vama koji ne vjeruju.“ Isus je, naime, od početka znao koji su oni što ne vjeruju i tko će ga izdati. ⁶⁵“Zato sam vam, nastavlja on, i rekao da nitko ne može doći k meni, ako mu nije dano od Oca.“ ⁶⁶Nato su mnogi njegovi učenici odstupili i nisu više išli s njime. ⁶⁷A Isus pita dvanaestoricu: „Hoćete li možda i vi otići?“ ⁶⁸Odgovara mu Šimun Petar: „Gospodine, komu da odemo? Ti imaš riječi života vječnoga. ⁶⁹Mi vjerujemo i priznajemo: ti si Svetac Božji.“ ⁷⁰Uzvraća im Isus: „Zar nisam ja izabrao vas dvanaestoricu? A ipak, jedan je od vas đavao.“ ⁷¹Govorio je to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskog, jer ga je on, jedan od dvanaestorice, imao izdati.

⁶⁰Kad su to čuli, mnogi su od njegovih učenika rekli: »To je preteški nauk! Tko ga može slušati?«

⁶¹Isus je znao da njegovi učenici prigovaraju, pa im je rekao: »Zar vas to zbunjuje? ⁶²A što ako vidite Sina Čovjeka kako uzlazi tamo gdje je prije bio? ⁶³Duh je onaj koji oživljuje, a tijelo ne vrijedi ništa. Te riječi koje sam vam govorio – one su duh i život. ⁶⁴Ali među vama ima onih koji ne vjeruju.« Isus je, naime, od početka znao koji to ne vjeruju i tko će ga izdati. ⁶⁵»Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca«, rekao im je Isus.

⁶⁶Nato su mnogi njegovi učenici otišli i više nisu išli s njim. ⁶⁷Isus je upitao dvanaestoricu: »Hoćete li možda i vi otići?«

⁶⁸»Gospodine, kome da odemo?«, rekao je Šimun Petar. »Ti imaš riječi vječnoga života. ⁶⁹Mi vjerujemo i priznajemo: ti si Božji Svetac.«

⁷⁰Isus je odvratio: »Zar nisam ja izabrao vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas đavao.« ⁷¹To je govorio o Judi, sinu Šimuna iz Iškariota – jer ga je on, jedan od dvanaestorice, trebao izdati.

Ivan 7, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 7, kako je otisnut 2025.

Isus se objavljuje na Blagdan sjenica u hramu: 7,1-52

Pred Blagdan sjenica u Jeruzalemu: 7,1-13

Isus i njegova braća

Poslije toga Isus je obilazio Galilejom. Nije, naime, želio obilaziti Judejom, jer su Židovi tražili da ga ubiju. ²A bio je blizu židovski blagdan Sjenica. ³Kažu mu stoga njegova braća: „Otiđi odavde i idi u Judeju, da i tvoji učenici vide tvoja djela koja činiš. ⁴Jer nitko ne čini nešto u tajnosti, ako želi biti poznat. Kad već činiš sve to, očituj se svijetu!“ ⁵Jer, ni braća njegova nisu vjerovala u njega.

Isus je zatim obilazio Galileju. Nije, naime, želio putovati Judejom jer su Židovi tražili priliku da ga ubiju. ²Budući da se bližio židovski Blagdan sjenica, ³njegova su mu braća rekla: »Pođi u Judeju, da i tvoji učenici vide djela koja činiš. ⁴Jer nitko ne čini nešto u tajnosti ako želi biti poznat. Kad već sve to činiš, očituj se svijetu!« ⁵Jer ni njegova braća nisu u njega vjerovala.

⁶Kaže im nato Isus: „Moje vrijeme još nije došlo, a vama je svako vrijeme pogodno. ⁷Vas svijet ne može mrziti, a mene mrzi, jer svjedočim o njemu da su mu djela zla. ⁸Vi uziđite na Blagdan. Ja ne idem na ovaj blagdan, jer moje se vrijeme još nije ispunilo.“ ⁹To im je reče i ostade u Galileji.

⁶Nato im je Isus rekao: »Moje vrijeme još nije došlo, a vama je svako vrijeme pogodno. ⁷Vas svijet ne može mrziti, a mene mrzi, jer svjedočim da su mu djela zla. ⁸Vi pođite na blagdan. Ja na ovaj blagdan ne idem, jer se moje vrijeme još nije ispunilo.« ⁹To im je rekao i ostao u Galileji.

Isus na blagdanu Sjenica

¹⁰Ali pošto su njegova braća uzišla na Blagdan, uzašao je i on, ne javno, već u tajnosti. ¹¹Židovi su ga, dakle, tražili za vrijeme Blagdana i pitali: „Gdje je onaj?“ ¹²I mnogo se među ljudima šaputalo o njemu. Jedni su govorili: „Dobar je!“ A drugi naprotiv: „Ne, nego zavodi narod!“ ¹³Ipak, nitko nije o njemu javno govorio zbog straha od Židova.

¹⁰Ali kad su njegova braća pošla na blagdan, krenuo je i on – ne javno, već u tajnosti. ¹¹A Židovi su ga tražili za vrijeme blagdana i pitali se: »Gdje je taj?«

¹²I među ljudima se o njemu mnogo šaputalo. Jedni su govorili: »Dobar je!«, a drugi suprotno: »Ne, on zavodi narod!« ¹³Ipak, nitko nije o njemu javno govorio zbog straha od Židova.

Isus naučava u hramu: 7,14-24

¹⁴Usred Blagdana Isus uziđe u hram i poče naučavati. ¹⁵A Židovi su se čudili i pitali: „Kako ovaj poznaje Pisma, a nije ih učio?“ ¹⁶Isus im odgovori: „Moj nauk nije od mene, već od onoga koji me poslao. ¹⁷Ako netko hoće vršiti volju njegovu, spoznat će je li taj nauk od Boga ili ja govorim sam od sebe. ¹⁸Tko govori sam od sebe, svoju slavu traži, a onaj tko traži slavu onoga koji ga je poslao, taj je istinit i u njemu nema nepravednosti. ¹⁹Zar vam nije Mojsije dao Zakon? Pa ipak nitko od vas ne vrši Zakona. Zašto tražite da me ubijete?“ ²⁰“Opsjednut si zlim duhom – odgovori mu svjetina – Tko traži da te ubije?“ ²¹Isus im uzvrati: „Jedno djelo učinih i svi se čudite. ²²Mojsije vam je dao obrezanje – ono i nije od Mojsija, već od otaca – i vi u subotu obrezujete čovjeka. ²³Ako, dakle, čovjek prima obrezanje subotom, a da se ne prekrši Mojsijev zakon, zašto se ljutite na me što sam svega čovjeka ozdravio u subotu? ²⁴Ne presuđujte po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!“

¹⁴Usred blagdana Isus se popeo u Hram i počeo naučavati. ¹⁵Židovi su se čudili i pitali: »Kako ovaj poznaje Pisma, a nije ih učio?«

¹⁶Isus im je odgovorio: »Moj nauk nije od mene, već od onoga koji me poslao. ¹⁷Ako netko hoće vršiti njegovu volju, spoznat će je li taj nauk od Boga ili ja govorim sam od sebe. ¹⁸Onaj tko govori sam od sebe, traži slavu za sebe; a onaj tko traži slavu za onoga koji ga je poslao, taj je istinit i u njemu nema nepravednosti. ¹⁹Zar vam Mojsije nije dao Zakon? Pa ipak, nitko od vas ne ispunjava Zakon. Zašto tražite priliku da me ubijete?«

²⁰»Opsjednut si zlim duhom«, odgovorila mu je svjetina. »Pa tko to traži da te ubije?«

²¹Isus im je odvratio: »Jedno sam djelo učinio i svi se čudite. ²²Mojsije vam je dao obrezanje – iako ono i nije od Mojsija, već od vaših predaka – i vi u subotu obrezujete čovjeka. ²³Ako, dakle, čovjek prima obrezanje subotom, a time ne krši Mojsijev zakon, zašto se ljutite na mene što sam cijelog čovjeka ozdravio u subotu? ²⁴Prestanite suditi po vanjštini, počnite suditi istinskim mjerilima!«

Nagađanja u narodu o Isusu: 7,25-36

Je li on Mesija?

²⁵Tada neki iz Jeruzalema rekoše: „Zar nije ovo onaj koga traže da ubiju? ²⁶A evo, on posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i članovi Velikoga vijeća spoznali da je on Krist? ²⁷Ali za ovoga znamo odakle je, a Krist kada dođe, nitko neće znati odakle je.“ ²⁸Tada Isus, naučavajući u hramu, poviče: „Da, poznajete me i znate odakle sam, a ipak ja nisam došao sam od sebe, nego postoji istiniti koji me je poslao, kojega vi ne poznajete. ²⁹Ja ga poznam, jer sam od njega i on me je poslao.“ ³⁰Otada su tražili da ga uhite, pa ipak nitko ne stavi ruke na nj, jer još nije bio došao njegov čas.

²⁵Tada su neki ljudi iz Jeruzalema rekli: »Nije li to onaj kojega traže da bi ga pogubili? ²⁶A evo, on posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i članovi Velikoga vijeća spoznali da je on Krist? ²⁷Ali za ovoga znamo odakle je, a kada Krist dođe, nitko neće znati odakle je.«

²⁸Isus je tada naučavao u Hramu i povikao: »Da, poznajete me i znate odakle sam! Ali ja nisam došao sâm od sebe, nego postoji Istiniti koji me je poslao, kojega vi ne poznajete. ²⁹Ja ga poznajem jer sam od njega, i on me je poslao.«

³⁰Otad su tražili priliku da ga uhite. No nitko nije na njega stavio ruke, jer još nije bio došao njegov čas.

³¹A mnogi su iz mnoštva povjerovali u nj i govorili: „Zar će Krist, kada dođe, činiti više znakova nego što ih je ovaj učinio?“

³¹Mnogi su iz mnoštva povjerovali u nj i govorili: »Zar će Krist, kada dođe, činiti više znakova nego što ih je ovaj učinio?«

Stažari poslani da uhite Isusa

³²Farizeji su dočuli da mnoštvo potajno o njemu šapuće, pa zato glavari svećenički zajedno s farizejima pošalju stražare da ga uhite. ³³Tada Isus reče: „Još sam kratko s vama pa odlazim onomu koji me poslao. ³⁴Vi ćete me tražit i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći.“ ³⁵Nato Židovi rekoše među sobom: „Kamo ovaj kani otići, da ga mi ne možemo naći? Da ne kani poći u dijasporu među Grcima i poučavati Grke? ³⁶Što li znači riječ koju je rekao: ‘Tražit ćete me i nećete me naći’ i ‘gdje sam ja, vi ne možete doći’?“

³²Farizeji su dočuli da mnoštvo potajno šapuće o Isusu, pa su sa svećeničkim glavarima poslali stražare da ga uhite. ³³Tada je Isus rekao: »Još sam kratko s vama, a onda odlazim onome koji me poslao. ³⁴Vi ćete me tražiti, ali nećete me naći; a tamo gdje sam ja, vi ne možete doći.«

³⁵Nato su Židovi govorili jedni drugima: »Kamo ovaj namjerava otići da ga mi ne možemo naći? Da ne kani poći u iseljeništvo među Grke i poučavati ih? ³⁶Što znači ono što je rekao: ‘Tražit ćete me i nećete me naći’, i ‘Gdje sam ja vi ne možete doći’?«

Rasprave u Velikom vijeću o Isusu: 7,37-52

Strujanje vode života

³⁷U posljednji, glavni dan Blagdana stajao je Isus i glasno vikao: „Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije ³⁸tko vjeruje u mene. Kao što kaže Pismo: ‘Rijeke žive vode poteći će iz njegove utrobe’!“ ³⁹To je rekao o Duhu kojega trebaju primiti oni što povjeruju u njega. Duh, naime, još nije bio došao, jer Isus još nije bio proslavljen.

³⁷Zadnjeg, glavnog dana blagdana, Isus je stajao i glasno vikao: »Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije ³⁸tko u mene vjeruje. Kao što kaže Pismo: Rijeke žive vode poteći će iz njegove utrobe!« ³⁹To je rekao o Duhu kojega trebaju primiti ljudi što povjeruju u njega. Duh, naime, još nije bio došao jer Isus još nije bio proslavljen.

Podjela među ljudima

⁴⁰Neki iz naroda, kad su čuli te riječi, govorili su: „Ovo je uistinu Prorok.“ A drugi: „Ovo je Krist.“ ⁴¹Neki su opet govorili: „Zar Krist ipak dolazi iz Galileje? ⁴²Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova i to iz Betlehema, mjesta gdje je živio David?“ ⁴³Tako je u narodu nastala podijeljenost zbog njega. ⁴⁴Neki su ga čak htjeli i uhititi, ali nitko ne stavi na nj ruke.

⁴⁰Kad su čuli te riječi, neki su iz naroda govorili: »On je uistinu Prorok.«

A drugi: »Ovo je Krist.«

⁴¹Neki su pak govorili: »Zar Krist ipak dolazi iz Galileje? ⁴²Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz Davidove loze, i to iz Betlehema, mjesta gdje je David živio?« ⁴³Tako se zbog njega narod podijelio. ⁴⁴Neki su ga čak htjeli i uhititi, ali nitko na njega nije stavio ruke.

Nepovjerenje vlasti u Isusa

⁴⁵Kad su se stražari vratili glavarima svećeničkim i farizejima, ovi ih upitaše: „Zašto ga niste doveli?“ ⁴⁶Stražari odgovore: „Nikad nitko nije tako govorio.“ ⁴⁷“Zar ste i vi zavedeni?“ – uzvraćaju im farizeji- ⁴⁸Je li tko od članova Velikog vijeća ili od farizeja povjerovao u njega? ⁴⁹Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona, ona je prokleta.“ ⁵⁰Reče im Nikodem, koji je ono prije došao k Isusu, jedan od njih: ⁵¹“Zar naš Zakon osuđuje nekoga, ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?“ ⁵²Odgovore mu: „Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok.“ ⁵³I odoše svaki svojoj kući.

⁴⁵Kad su se stražari vratili svećeničkim glavarima i farizejima, oni su ih upitali: »Zašto ga niste doveli?«

⁴⁶»Nikad nitko nije tako govorio«, odgovorili su stražari.

⁴⁷»Zar ste i vi zavedeni?«, uzvratili su im farizeji. ⁴⁸»Je li tko od članova Velikog vijeća ili od farizeja u njega povjerovao? ⁴⁹Ali ta svjetina, koja ne poznaje Zakona, ona je prokleta.«

⁵⁰Nikodem, koji je bio noću došao k Isusu, jedan od njih, rekao im je: ⁵¹»Zar naš Zakon osuđuje nekoga, a da prije ne sasluša i ne dozna što čini?«

⁵²Odgovorili su mu: »Da nisi i ti iz Galileje? Prouči Pisma pa ćeš vidjeti da prorok ne ustaje iz Galileje.« ⁵³I svatko je otišao svojoj kući.

Ivan 8, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 8, kako je otisnut 2025.

Preljubnica: 8,1-8,11

Žena uhvaćena u preljubu

A Isus ode na Maslinsku goru. ²U zoru se vrati u hram. I sav je narod dolazio k njemu. A on je sjeo i stao ih poučavati. ³Tada mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu uhvaćenu u preljubu. Postave je u sredinu, ⁴a njemu kažu: „Učitelju, ova je žena uhvaćena u samoj činu preljuba. ⁵U Zakonu nam je Mojsije zapovjedio, da takve kamenujemo. A ti što kažeš?“ ⁶To su rekli samo da ga iskušaju, kako bi ga mogli optužiti. A Isus je, sagnuvši se, prstom pisao po tlu. ⁷A kako su ga i dalje ustrajno pitali, on se uspravi i reče im: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen!“ ⁸Sagnuvši se ponovno, nastavi pisati po tlu. ⁹A oni kad su to čuli, počeše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Ostao je Isus sam – i žena koja je stajala u sredini. ¹⁰Uspravivši se, Isus joj kaže: „Ženo, gdje su oni? Zar te nitko nije osudio?“ ¹¹A ona odgovori: „Nitko, Gospodine!“ Reče joj Isus: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više ne griješi!“

Isus je otišao na Maslinsku goru, ²a u zoru se vratio u Hram. Dolazio mu je sav narod, a on je sjeo i počeo ih poučavati. ³Tada su mu pismoznanci i farizeji doveli neku ženu, uhvaćenu u preljubu. Postavili su je u sredinu, ⁴a njemu rekli: »Učitelju, ova je žena uhvaćena u samom činu preljuba. ⁵U Zakonu nam je Mojsije zapovjedio da takve kamenujemo. Što ti kažeš?« ⁶To su rekli samo da ga iskušaju, kako bi ga mogli optužiti. A Isus je, sagnuvši se, prstom pisao po tlu.

⁷Budući da su ga i dalje ustrajno zapitkivali, on se uspravio i rekao: »Onaj od vas tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!« ⁸Opet se sagnuo i nastavio pisati po tlu. ⁹Kad su oni to čuli, jedan za drugim počeli su odlaziti, počevši od starijih. Isus je ostao sam – i žena koja je stajala u sredini. ¹⁰Isus se uspravio i upitao je: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko nije osudio?«

¹¹»Nitko, Gospodine«, rekla je ona.

Isus joj je rekao: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsad više ne griješi!«

Isusove rasprave sa Židovima: 8,12-59

Isus, svjetlo svijeta: 8,12-20

Isus, svjetlo svijeta

¹²Isus im ponovno poče govoriti: „Ja sam svjetlost svijeta. Tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života. ¹³Nato će mu farizeji: „Ti svjedočiš sam za sebe. Tvoje svjedočanstvo nije valjano!“ ¹⁴Isus im kaže: „Ako i svjedočim sam za sebe, moje je svjedočanstvo valjano, jer znam odakle sam došao i kamo idem. A vi ne znate odakle sam došao ni kamo idem. ¹⁵Vi prosuđujete po tijelu, a ja ne sudim nikoga. ¹⁶Ali, ako i sudim, moj sud je valjan, jer nisam sam, nego ja i onaj koji me poslao. ¹⁷I u vašemu Zakonu stoji pisano da je valjano svjedočanstvo dvojice. ¹⁸Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me poslao, Otac.“ ¹⁹Nato ga upitaju: „A gdje je tvoj Otac?“ Odgovori im Isus: „Vi ne poznajete ni mene ni Oca mojega. Kad biste mene poznavali, i Oca biste mojega poznavali.“ ²⁰Te je riječi Isus rekao u riznici, dok je naučavao u hramu. Ipak ga nitko nije uhitio, jer još nije bio došao njegov čas.

¹²Isus im je ponovno počeo govoriti: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života.«

¹³»Ti svjedočiš sam za sebe. Tvoje svjedočanstvo nije valjano«, rekli su mu farizeji.

¹⁴Isus im je rekao: »Ako i svjedočim sam za sebe, moje je svjedočanstvo valjano, jer znam odakle sam došao i kamo idem. A vi ne znate odakle sam došao ni kamo idem. ¹⁵Vi prosuđujete po tijelu, a ja ne osuđujem nikoga. ¹⁶Ali ako i sudim, moj je sud valjan – jer nisam sam, nego je sa mnom i Otac koji me poslao. ¹⁷I u vašem Zakonu piše da je valjano svjedočanstvo dvojice. ¹⁸Ja svjedočim za sebe, a za mene svjedoči i onaj koji me poslao – Otac.«

¹⁹»A gdje je tvoj Otac?«, pitali su ga.

Isus im je odgovorio: »Vi ne poznajete ni mene ni moga Oca. Kad biste poznavali mene, poznavali biste i moga Oca.«

²⁰To je Isus rekao u riznici, dok je naučavao u Hramu. Ipak ga nitko nije uhitio, jer još nije bio došao njegov čas.

Isusovo porijeklo odozgor: 8,21-29

Isusovo poslanje

²¹Isus im ponovno kaže: „Ja odlazim i vi ćete me tražiti, ali umrijet ćete u svojemu grijehu. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći. ²²Židovi nato uzvraćaju: „Da se možda ne namjerava ubiti kad kaže: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći’?“ ²³A Isus nastavlja: „Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. ²⁴Dakle, rekao sam vam da ćete umrijeti u svojim grijesima. Doista, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.“ ²⁵Tada ga upitaju: „A tko si ti?“ Odgovori im Isus: „Zašto da vam uopće više govorim? ²⁶Imao bih mnogo toga i vama reći i suditi; ali onaj koji me je poslao, istinit je, i ja što sam čuo od njega, to govorim svijetu.“ ²⁷Oni nisu shvatili da im je govorio o Ocu. ²⁸Tada im Isus reče: „Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete shvatiti da Ja jesam i da ništa ne činim sam od sebe, nego kako me je naučio Otac, to govorim. ²⁹Onaj koji me je poslao sa mnom je. On me nije ostavio sama, jer ja uvijek činim što je njemu milo.“

²¹Isus im je ponovno rekao: »Ja odlazim. Vi ćete me tražiti, ali umrijet ćete u svojemu grijehu. Kamo ja idem, vi ne možete doći.«

²²Židovi su nato govorili: »Da se možda ne namjerava ubiti kad kaže: ‘Kamo ja odlazim vi ne možete doći?’«

²³Isus je nastavio: »Vi ste odozdo, ja sam odozgo. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. ²⁴Dakle, rekao sam vam da ćete umrijeti u svojim grijesima. Doista, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.«

²⁵»A tko si ti?«, pitali su ga.

Isus im je odgovorio: »Zašto da vam više govorim? ²⁶Imao bih vam mnogo toga reći i mnogo za suditi! No onaj tko me poslao istinit je, a ja govorim svijetu ono što sam od njega čuo.«

²⁷Oni nisu shvatili da im je govorio o Ocu. ²⁸Tada im je Isus rekao: »Kad uzdignete Sina Čovjeka, tada ćete shvatiti da JA JESAM i da ništa ne činim sam od sebe, nego govorim ono što me je naučio Otac. ²⁹Onaj koji me poslao je sa mnom. On me nije ostavio sama jer ja uvijek činim ono što je njemu milo.«

Isusova sloboda i nesloboda Židova: 8,30-47

³⁰Na te su njegove riječi mnogi u njega povjerovali.

Poslušnost Ocu

³⁰Na te njegove riječi mnogi su povjerovali u njega. ³¹Tada Isus progovori Židovima koji su mu povjerovali: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu ste moji učenici; ³²upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi.“ ³³Odgovore mu: „Mi smo potomstvo Abrahamovo i nikada nikome nismo robovali. Kako to ti govoriš: ‘Postat ćete slobodni’?“ ³⁴Isus im uzvraća: „Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. ³⁵A rob ne ostaje u kući zauvijek, dok sin ostaje zauvijek. ³⁶Dakle, ako vas Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.

³¹Tada je Isus progovorio Židovima koji su mu povjerovali: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu ste moji učenici. ³²Upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi.«

³³»Mi smo Abrahamovi potomci«, rekli su mu, »i nikada nikome nismo robovali. Kako to govoriš: ‘Postat ćete slobodni’?«

³⁴Isus im je odgovorio: »Zaista, zaista vam kažem: tko god čini grijeh, rob je grijeha. ³⁵A rob ne ostaje u kući zauvijek, dok sin ostaje zauvijek. ³⁶Dakle, ako vas Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.

³⁷Znam da ste potomstvo Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete, jer moja riječ ne ostaje u vama. ³⁸Ja govorim što sam vidio kod Oca, a vi činite što ste čuli od oca svojega.“ ³⁹Oni mu uzvraćaju: „Naš je otac Abraham.“ Kaže im Isus: „Kad biste bili djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. ⁴⁰A eto, vi tražite da me ubijete, mene koji sam vam govorio istinu što sam je čuo od Boga. To Abraham nije činio. ⁴¹Vi činite djela oca svojega.“ Odgovore mu: „Mi nismo rođeni iz preljuba, jedan nam je Otac – Bog.“ ⁴²Kaže im Isus: „Kad bi Bog bio vaš Otac, mene biste ljubili, jer sam od Boga izišao i došao. Nisam, naime, sam od sebe došao, nego me je on poslao. ⁴³Zašto ne razumijete moga govora? Zato što niste kadri slušati moju riječ. ⁴⁴Vi imate đavla za oca i želite vršiti prohtjeve oca svojega. On je bio ubojica ljudi od početka i nije stajao u istini, jer u njemu nema istine. Kad govori laž, govori ono što mu je vlastito, jer je lažac i otac laži. ⁴⁵A meni ne vjerujete, jer vam govorim istinu. ⁴⁶Tko će mi od vas dokazati neki grijeh? Ako vam istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? ⁴⁷Tko je od Boga, sluša riječi Božje; vi zato ne slušate, jer niste od Boga.“

³⁷Znam da ste Abrahamovi potomci, a ipak tražite da me ubijete, jer moja riječ ne ostaje u vama. ³⁸Ja govorim što sam vidio kod Oca, a vi činite što ste čuli od svojega oca.«

³⁹»Naš je otac Abraham«, uzvratili su.

Isus im je rekao: »Kad biste zbilja bili Abrahamova djeca, onda biste činili Abrahamova djela. ⁴⁰A eto, vi tražite priliku da me ubijete. Mene, koji sam vam govorio istinu što sam čuo od Boga! To Abraham nije činio. ⁴¹Vi činite djela svojega oca.«

»Mi nismo nezakonita djeca! Mi imamo Oca, a to je Bog«, odgovorili su mu.

⁴²Isus im je rekao: »Kad bi Bog zbilja bio vaš Otac, voljeli biste me, jer sam od Boga izišao i došao. Nisam, naime, došao sam od sebe, nego me on poslao. ⁴³Zašto ne razumijete moj govor? Zato što ne možete slušati moju riječ. ⁴⁴Vi ste djeca svoga oca – đavla – i želite vršiti zahtjeve svoga oca. On je bio ubojica ljudi od početka. Nije bio u istini jer u njemu nema istine. Kad govori laž, govori ono što je njegovo, jer je lažac i otac laži. ⁴⁵A vi mi ne vjerujete zato što vam govorim istinu. ⁴⁶Tko će mi od vas dokazati neki grijeh? Ako vam govorim istinu, zašto mi ne vjerujete? ⁴⁷Tko je od Boga, sluša Božje riječi. Vi ih ne slušate jer niste od Boga.«

Isus veći od Abrahama: 8,48-59

Isus i Abraham

⁴⁸Židovi mu uzvraćaju: „Na kažemo li mi pravo da si Samarijanac i da si opsjednut zlim duhom?“ ⁴⁹Kaže im Isus: „Ja nisam opsjednut zlim duhom, nego častim Oca svojega, a vi me obeščašćujete. ⁵⁰Ali ja ne tražim svoje slave; ima onaj tko traži i sudi. ⁵¹Zaista, zaista, kažem vam: ako tko održi moju riječ, neće vidjeti smrti nikada.“ ⁵²Židovi mu kažu: „Sad shvaćamo da si opsjednut zlim duhom. Abraham je umro, tako i proroci, a ti kažeš: ‘ako tko održi moju riječ, neće vidjeti smrti nikada’. ⁵³Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? I proroci su pomrli. Kime se ti praviš?“ ⁵⁴Uzvraća im Isus: „Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Mene slavi moj Otac, za koga vi kažete da je vaš Bog. ⁵⁵No vi ga ne poznajete, a ja ga poznajem. Kad bih rekao da ga ne poznajem, bio bih lažac jednak vama. Ali ja ga poznajem i držim riječ njegovu. ⁵⁶Abraham, otac vaš, kliktao je zato što će vidjeti moj Dan. I vidio ga je i obradovao se.“ ⁵⁷Židovi mu nato kažu: „Nije ti još ni pedeset godina, a vidio si Abrahama?“ ⁵⁸Isus im uzvraća: „Zaista, zaista, kažem vam: Prije nego je Abraham postao, Ja jesam!“ ⁵⁹Tada uzeše kamenje da bace na njega, ali on se sakrije i iziđe iz hrama.

⁴⁸Židovi su uzvratili: »Nismo li u pravu kad kažemo da si Samarijanac i da si opsjednut zlim duhom?«

⁴⁹Isus im je rekao: »Ja nisam opsjednut zlim duhom, nego častim svojega Oca, a vi me obeščašćujete. ⁵⁰Ali ja ne tražim slavu za sebe. No postoji onaj tko je traži, a on i sudi. ⁵¹Zaista, zaista vam kažem: ako tko održi moju riječ, neće nikada vidjeti smrti.«

⁵²»Sad shvaćamo da si opsjednut zlim duhom«, rekli su mu. »Abraham je umro, umrli su i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko održi moju riječ, neće nikada vidjeti smrti.’ ⁵³Zar si ti veći od našega oca Abrahama, koji je umro? I proroci su pomrli. Kime se ti smatraš?«

⁵⁴Isus im je uzvratio: »Ako ja slavim sama sebe, moja slava ne vrijedi ništa. Mene slavi moj Otac, za kojega vi kažete da je vaš Bog. ⁵⁵No vi ga ne poznajete, a ja ga poznajem. Kad bih rekao da ga ne poznajem, bio bih lažac poput vas. Ali ja ga poznajem i držim njegovu riječ. ⁵⁶Abraham, vaš otac, kliktao je zato što će vidjeti dan mojeg dolaska. I vidio ga je, i obradovao se.«

⁵⁷»Nije ti još ni pedeset godina, a vidio si Abrahama?«, pitali su ga.

⁵⁸Isus im je uzvratio: »Zaista, zaista vam kažem: Prije nego je Abraham postao Ja jesam!«

⁵⁹Tada su uzeli kamenje da ga na njega bace, ali on se sakrio i izišao iz Hrama.

Ivan 9, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 9, kako je otisnut 2025.

Isus ozdravlja slijepca od rođenja: 9,1-12

Isus ozdravlja slijepca od rođenja

Prolazeći onuda, ugleda čovjeka slijepca od rođenja. ²Upitaju ga njegovi učenici: „Učitelju, tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji da se slijep rodio?“ ³Isus im kaže: „Niti je sagriješio on niti njegovi roditelji, nego da se na njemu očituju djela Božja. ⁴Dok je dan, potrebno je činiti djela onoga koji me je poslao. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. ⁵Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.“ ⁶Kad to reče, pljune na zemlju i od pljuvačke načini blato ⁷govoreći: „Idi, umij se u ribnjaku Šiloahu, što znači Poslan. On ode, umi se i vrati se gledajući.

Isus je u prolazu primijetio čovjeka koji je bio slijep od rođenja. ²Njegovi su ga učenici upitali: »Učitelju, je li sagriješio on ili njegovi roditelji da se rodio slijep?«

³Isus im je rekao: »Nije sagriješio ni on ni njegovi roditelji, nego se na njemu očituju Božja djela. ⁴Dok je dan, potrebno je činiti djela onoga koji me poslao. Dolazi noć kad nitko ne može raditi. ⁵Dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta.«

⁶Kad je to rekao, pljunuo je na zemlju, od pljuvačke napravio blato ⁷i rekao: »Idi i umij se u ribnjaku Šiloamu«, što znači Poslan. Čovjek je otišao, umio se i vratio se – s vidom.

⁸Tada susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka, rekoše: „Nije li to onaj što je sjedio i prosio?“ ⁹Jedni će: „On je!“ Drugi opet: „Nije, nego mu je sličan.“ A on je govorio: „Ja sam.“ ¹⁰Nato ga upitaju: „Kako su ti se otvorile oči?“ ¹¹On im odgovori: „Čovjek koji se zove Isus načini blato, premaza mi oči i reče mi: ‘idi u Šiloah i umij se!’ Otišao sam, dakle, umio se i progledao.“ ¹²Kažu mu: „Gdje je on?“ Odgovori: „Ne znam.“

⁸Njegovi susjedi i ljudi koji su ga dotad viđali da prosi, pitali su se: »Nije li to onaj čovjek koji je sjedio i prosio?« ⁹Jedni su govorili da je, a drugi da nije, nego da mu je samo sličan.

A čovjek je govorio: »Ja sam taj.«

¹⁰»Kako su ti se otvorile oči?«, pitali su ga. ¹¹On im je odgovorio: »Čovjek koji se zove Isus napravio je blato, premazao mi oči i rekao mi: ‘Idi u Šiloam i umij se!’ Otišao sam, umio se i progledao.«

¹²Pitali su ga gdje je Isus, a on im je odgovorio da ne zna.

Farizeji optužuju Isusa da je grješnik: 9,13-34

Farizeji istražuju ozdravljenje

¹³Tada toga bivšeg slijepca odvedu farizejima. ¹⁴A bila je subota toga dana kad je Isus napravio blato i otvorio mu oči. ¹⁵Farizeji ga ponovno pitaju kako je progledao. On im kaže: „Stavio mi je blato na oči, ja sam se umio i vidim.“ ¹⁶Nato će neki od farizeja: „Taj čovjek nije od Boga, jer ne svetkuje subotu.“ Drugi pak rekoše: „Kako bi jedan grješnik mogao činiti takve znakove?“ Tako je nastala podijeljenost među njima. ¹⁷Tada ponovno upitaju slijepca: „Što ti kažeš o njemu? Ta otvorio ti je oči.“ „Prorok je“, odgovori on.

¹³Potom su bivšeg slijepca odveli farizejima. ¹⁴A toga dana kad je Isus napravio blato i otvorio mu oči bila je subota. ¹⁵Farizeji su ga ponovno pitali kako je progledao. On im je rekao: »Stavio mi je blato na oči, umio sam se i vidim.«

¹⁶Nato je neki od farizeja rekao: »Taj čovjek nije od Boga, jer ne svetkuje subotu.«

Drugi su rekli: »Kako bi grešnik mogao činiti takve znakove?« I podijelili su se.

¹⁷Tada su ponovno upitali slijepca: »Što ti kažeš o njemu? Ta otvorio ti je oči.«

»On je prorok«, odgovorio im je.

¹⁸Židovi ipak nisu vjerovali s obzirom na njega, da je bio slijep i da je progledao, dok nisu pozvali roditelje toga koji je progledao ¹⁹i dok ih nisu upitali: „Je li ovo vaš sin za koga tvrdite da je slijep rođen? Kako sada vidi?“ ²⁰Njegovi roditelji odgovore: „Mi znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. ²¹A kako sada vidi, to mi ne znamo; ili, tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Odrastao je, sam će o sebi kazati.“ ²²Njegovi su roditelji tako govorili, jer su se bojali Židova, budući da su Židovi već bili odlučili da se ima isključiti iz sinagoge svaki koji bi ga priznao Kristom. ²³Zbog toga su i rekli njegovi roditelji: „Odrastao je, njega pitajte!“

¹⁸Židovi ipak nisu vjerovali da je bio slijep i da je progledao, pa su pozvali njegove roditelje. ¹⁹Upitali su ih: »Je li ovo vaš sin za koga tvrdite da je rođen slijep? Kako to da sada vidi?«

²⁰Njegovi su roditelji odgovorili: »Mi znamo da je to naš sin i da se rodio slijep. ²¹A kako to da sada vidi, ne znamo. A ne znamo ni tko mu je otvorio oči. Pitajte njega – odrastao je, može za sebe odgovarati.« ²²Tako su govorili jer su se bojali Židova: oni su, naime, već bili odlučili da će iz sinagoge biti isključen svatko tko bi Isusa priznao Kristom. ²³Zbog toga su njegovi roditelji rekli: »Odrastao je, njega pitajte!«

²⁴Tada po drugi put pozovu čovjeka koji je bio slijep, govoreći mu: „Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grješnik!“ ²⁵Nato će on: „Je li grješnik, ja ne znam. Samo jedno znam: bio sam slijep, a sada vidim.“ ²⁶Opet mu kažu: „Što ti je učinio? Kako ti je otvorio oči?“ ²⁷Odgovori im: „Već sam vam kazao i niste me poslušali. Zašto ponovno želite čuti? Zar i vi hoćete postati njegovim učenicima?“ ²⁸Tada ga izgrde, govoreći: „Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. ²⁹Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.“ ³⁰Čovjek im kaže: „To i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je ipak otvorio oči. ³¹Znamo da Bog ne uslišava grješnike, nego ako je netko bogobojazan i vrši njegovu volju, toga uslišava. ³²Nikada se nije čulo da je tko otvorio oči slijepcu od rođenja. ³³Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao ništa učiniti.“ ³⁴Odgovore mu: „Sav si u grijesima rođen, i ti nas da učiš!“ I izbace ga van.

²⁴Tada su po drugi put pozvali čovjeka koji je bio slijep i rekli mu: »Daj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!«

²⁵Nato će on: »Je li grešnik, ne znam. Samo jedno znam: bio sam slijep, a sada vidim.«

²⁶»Što ti je učinio? Kako ti je otvorio oči?«, pitali su ga ponovno.

²⁷Odgovorio im je: »Već sam vam rekao i niste me poslušali. Zašto to ponovno želite čuti? Zar i vi hoćete postati njegovi učenici?«

²⁸Tada su ga izgrdili govoreći: »Ti si njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici. ²⁹Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.«

³⁰Čovjek im je rekao: »To i jest čudnovato da ne znate odakle je, a meni je ipak otvorio oči. ³¹Znamo da Bog ne uslišava grešnike, nego onoga koji je bogobojazan i vrši njegovu volju. ³²Nikada se nije čulo da je itko otvorio oči čovjeku koji je slijep od rođenja. ³³Da nije od Boga, ne bi mogao ništa učiniti.«

³⁴Odgovorili su mu: »Čitav si rođen u grijesima, i ti da nas učiš!« I izbacili su ga.

Vjera iscijeljenog i nevjera farizeja: 9,35-41

Duhovno sljepilo

³⁵Isus je čuo da su ga izbacili pa mu, kad ga je našao, kaže: „Vjeruješ li u Sina Čovječjega?“ ³⁶On uzvraća: „Tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?“ ³⁷Isus mu kaže: „Vidio si ga. To je onaj koji s tobom govori.“ ³⁸A on odgovori: „Vjerujem, Gospodine!“ i pade ničice pred njim. ³⁹Tada Isus reče: „Ja sam radi suda došao na ovaj svijet, da progledaju oni koji ne vide, i da oslijepe koji vide!“ ⁴⁰To su čuli neki farizeji koji su bili s njime pa ga upitaju: „Zar smo i mi slijepi?“ ⁴¹Isus im uzvraća: „Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha. A budući da vi govorite: ‘Mi vidimo’, vaš grijeh ostaje.“

³⁵Isus je čuo da su ga izbacili pa ga je našao i upitao: »Vjeruješ li u Sina Čovjeka?«

³⁶»Tko je to, Gospodine, da u njega vjerujem?«, uzvratio je on.

³⁷Isus mu je rekao: »Vidio si ga. To je onaj koji s tobom govori.«

³⁸»Vjerujem, Gospodine!«, odgovorio mu je i pao ničice pred njim.

³⁹Tada je Isus rekao: »Ja sam na ovaj svijet došao radi suda – da progledaju oni koji ne vide, i da oslijepe oni koji vide!«

⁴⁰To su čuli neki farizeji koji su bili s njim, pa su ga upitali: »Zar smo i mi slijepi?«

⁴¹Isus im je odgovorio: »Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha. A budući da govorite: ‘Mi vidimo’, vaš grijeh ostaje.«

Ivan 10, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 10, kako je otisnut 2025.

Slikovita riječ o pastiru i ovcama: 10,1-49

Isus – Dobri pastir: 10,1-21

Prispodoba o pastiru

„Zaista, zaista, kažem vam: tko u ovčinjak ne ulazi na vrata, već drugdje preskače, lopov je i razbojnik. ²A tko ulazi na vrata, pastir je ovaca. ³Njemu vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On svoje ovce zove imenom i izvodi ih. ⁴A kad sve svoje izvede, ide pred njima, a ovce idu za njim, jer poznaju njegov glas. ⁵Za tuđincem pak neće ići, već bježe od njega, jer ne poznaju tuđinčeva glasa. ⁶Isus im kaza tu poredbu, ali oni nisu shvatili značenje tog govora.

»Zaista, zaista vam kažem: tko u ovčji tor ne ulazi na vrata, već preskače na drugom mjestu, lopov je i razbojnik. ²A tko ulazi na vrata, pastir je ovaca. ³Njemu vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On svoje ovce zove imenom i izvodi ih. ⁴A kad izvede sve svoje, ide pred njima, a ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. ⁵A za tuđincem neće ići, već od njega bježe. Jer strani glas ne poznaju.«

⁶Isus im je rekao tu prispodobu, ali je oni nisu razumjeli.

Isus – Dobri pastir

⁷Zato im je Isus nastavio govoriti: „Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata k ovcama. ⁸Svi koji su došli prije mene, lopovi su i razbojnici; ali ih ovce nisu poslušale. ⁹Ja sam vrata. Tko kroza me uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. ¹⁰Lopov ne dolazi, osim da ukrade, zakolje i uništi. Ja sam došao da imaju život, u izobilju da ga imaju.

⁷Zato im je Isus nastavio govoriti: »Zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama. ⁸Svi koji su došli prije mene lopovi su i razbojnici. Ali ih ovce nisu poslušale. ⁹Ja sam vrata. Tko uđe kroz mene, spasit će se. Ulazit će, izlaziti i nalaziti pašu. ¹⁰Lopov ne dolazi, osim kako bi krao, klao i uništavao. Došao sam da imaju život, da ga imaju u izobilju.

¹¹Ja sam pastir dobri. Pastir dobri daje život svoj za ovce. ¹²Najamnik, koji nije pastir, kojemu ovce ne pripadaju, kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: ¹³jer najamnik je i nije mu stalo do ovaca. ¹⁴Ja sam pastir dobri, poznajem svoje i moje poznaju mene, ¹⁵kao što Otac poznaje mene, i kao što ja poznajem Oca, i život svoj dajem za ovce. ¹⁶Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka; i njih moram dovesti i glas će moj čuti; i bit će jedno stado, jedan pastir.

¹¹Ja sam dobri pastir. Dobri pastir daje svoj život za ovce. ¹²Najamnik, koji nije pastir, kojemu ovce ne pripadaju, kad vidi vuka kako dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni. ¹³Jer je najamnik i do ovaca mu nije stalo. ¹⁴Ja sam dobri pastir, poznajem svoje i moje mene poznaju ¹⁵baš kao što mene poznaje Otac i kao što ja poznajem Oca. Ja svoj život dajem za ovce. ¹⁶Imam i drugih ovaca koje nisu iz ovog tora. I njih moram dovesti i čut će moj glas. I bit će jedno stado i jedan pastir.

¹⁷Zato me i ljubi Otac što dajem život svoj da ga opet uzmem. ¹⁸Nitko mi ga ne oduzima, nego ga ja svojevoljno dajem. Imam vlast predati ga, imam vlast vratiti ga. Tu sam zapovijed primio od Oca svojega.

¹⁷Zato me Otac i voli, jer dajem svoj život da ga mogu opet uzeti. ¹⁸Nitko mi ga ne oduzima, nego ga svojevoljno dajem. Imam ga vlast predati, imam ga vlast vratiti. Tu sam zapovijed primio od svojega Oca.«

¹⁹Zbog tih riječi ponovno je nastala podijeljenost među Židovima. ²⁰Mnogi od njih su govorili: „Opsjednut je zlim duhom pa luduje. Zašto ga slušate?“ ²¹Drugi su govorili: „To nisu riječi čovjeka opsjednut zlim duhom. Zar zli duh može otvoriti oči slijepcu?“

¹⁹Zbog tih su se riječi Židovi ponovno podijelili. ²⁰Mnogi su govorili: »Opsjednut je zlim duhom pa luduje. Zašto ga slušate?«

²¹Drugi su govorili: »To nisu riječi čovjeka opsjednuta zlim duhom. Zar zli duh može slijepcu otvoriti oči?«

Rasprava na blagdan posvete hrama, je li Isus Mesija i Sin Božji: 10,22-42

Isus odbačen

²²Tada se u Jeruzalemu slavio blagdan Posvećenja hrama. Bila je zima. ²³Isus je obilazio hramom, u trijemu Salomonovu. ²⁴Okružili ga Židovi govoreći mu: „Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!“ ²⁵Isus im kaže: „Rekao sam vam, ali vi ne vjerujete. Djela koja činim u ime Oca svojega svjedoče za mene. ²⁶Ali vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca. ²⁷Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem i one idu za mnom. ²⁸Ja im dajem život vječni i doista neće nikad propasti, i nitko ih neće istrgnuti iz moje ruke. ²⁹Otac moj, koji mi ih je dao, veći je od sviju, i nitko ih ne može istrgnuti iz ruke Očeve. ³⁰Ja i Otac jedno smo.“

²²Bila je zima. Tada se u Jeruzalemu slavio Blagdan posvećenja Hrama. ²³Isus je hodao Salomonovim trijemom u Hramu. ²⁴Židovi su ga okružili i govorili mu: »Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!«

²⁵Isus im je rekao: »Rekao sam vam, ali vi ne vjerujete. Za mene svjedoče djela koja činim u ime svojega Oca. ²⁶Ali vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca. ²⁷Moje ovce slušaju moj glas – ja ih poznajem, a one idu za mnom; ²⁸ja im dajem vječni život i doista neće nikad propasti, i nitko ih neće istrgnuti iz moje ruke. ²⁹Moj otac, koji mi ih je dao, veći je od svih, i nitko ih ne može istrgnuti iz Očeve ruke. ³⁰Otac i ja smo jedno.«

³¹Židovi su ponovno pograbili kamenje da ga kamenuju. ³²A Isus im kaže: „Pokazao sam vam mnoga dobra djela Očeva. Za koje od tih djela me kamenujete?“ ³³Židovi mu odgovore: „Ne želimo te kamenovati zbog dobra djela, nego zbog hule: što se ti čovjek praviš Bogom.“ ³⁴Isus im uzvraća: „Zar nije pisano u vašemu Zakonu: Ja rekoh, bogovi ste? Ako je bogovima nazvao one kojima je upućena riječ Božja – a Pismo se ne može dokinuti – ³⁶kako vi onomu koga je Otac posvetio i poslao na svijet govorite: ‘Huliš!’, zato što sam vam rekao: ‘Sin sam Božji!’ ³⁷Ako ne činim djela Oca svojega, nemojte mi vjerovati! ³⁸Ali, ako ih doista činim, makar meni i ne vjerovali, vjerujte djelima da shvatite i upoznate da je Otac u meni i ja u Ocu.“ ³⁹Nato su ga ponovno htjeli uhititi, ali im on izmaknu iz ruku.

³¹Židovi su ponovno pograbili kamenje da ga kamenuju. ³²A Isus im je rekao: »Pokazao sam vam mnoga Očeva dobra djela. Za koje me od tih djela kamenujete?«

³³»Ne želimo te kamenovati zbog dobrih djela, nego zbog hule«, odgovorili su. »Zato što se ti, čovjek, praviš Bogom.«

³⁴Isus im je uzvratio: »Zar u vašem Zakonu nije pisano: ‘Ja rekoh, bogovi ste?’ ³⁵Ako je bogovima nazvao one kojima je upućena Božja riječ – a Pismo se ne može dokinuti – ³⁶kako vi onomu koga je Otac posvetio i poslao na svijet govorite: ‘Huliš!’ Zato što sam vam rekao da sam Božji Sin! ³⁷Ako ne činim djela svojega Oca, nemojte mi vjerovati! ³⁸Ali ako ih doista činim, makar meni i ne vjerovali, vjerujte djelima – da biste shvatili i upoznali da je Otac u meni i da sam ja u Ocu.«

³⁹Zatim su ga ponovno htjeli uhititi, ali im je on izmaknuo iz ruku.

⁴⁰Ponovno ode na onu stranu Jordana, na mjesto gdje je Ivan prije krstio, i ostade tamo. ⁴¹A mnogi su dolazili k njemu govoreći: „Ivan doduše nije učinio nijednoga znaka, ali sve je bilo istinito što je rekao o ovome. ⁴²I ondje mnogi povjerovaše u njega.

⁴⁰Isus je ponovno otišao na drugu stranu rijeke Jordan, na mjesto gdje je Ivan prije krstio. Dok je tamo bio, ⁴¹mnogi su mu dolazili govoreći: »Ivan doduše nije učinio nijedan znak, ali je bilo istinito sve što je rekao o ovom čovjeku.« ⁴²I ondje su mnogi u njega povjerovali.

Ivan 11, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 11, kako je otisnut 2025.

Lazarovo uskrisenje i njegove posljedice: 11,1-57

Vijest o Lazarovoj smrti i put u Betaniju: 11,1-16

Lazarova smrt

Bio neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. ²A Marija je bila ona što je miomirisom pomazala Gospodina i otrla mu noge svojom kosom. Njezin brat Lazar bijaše bolestan. ³Sestre zato poruče Isusu: „Gospodin, bolestan je onaj koga ti ljubiš.“ ⁴Čuvši to, Isus kaže: „Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.“ ⁵Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara. ⁶Kad je čuo da je onaj bolestan, ipak ostane još dva dana u mjestu gdje se nalazio. ⁷Tek nakon toga reče učenicima: „Pođimo opet u Judeju!“ ⁸Kažu mu učenici: „Učitelju, sad su te htjeli Židovi kamenovati, i opet ideš tamo?“ ⁹Isus im uzvraća: „Zar dan nema dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se, jer vidi svjetlo ovoga svijeta. ¹⁰A ako tko hodi noću, spotiče se jer nema svjetla u sebi.“

Lazar iz Betanije bio je bolestan. Betanija je bila mjesto u kojem su živjele Marija i njezina sestra Marta.

²Marija je bila ona koja je miomirisom pomazala Gospodina i svojom mu kosom otrla noge. Njezin brat Lazar bio je bolestan. ³Sestre su zato poručile Isusu: »Gospodine, bolestan je onaj kojega voliš.«

⁴Kad je to čuo, Isus je rekao: »Ta bolest nije na smrt, nego na Božju slavu, da se po njoj proslavi Božji Sin.«

⁵Isus je volio Martu, njezinu sestru i Lazara. ⁶No nakon što je čuo da je Lazar bolestan, ipak se još dva dana zadržao u mjestu u kojem se nalazio.

⁷Tek nakon toga rekao je učenicima: »Pođimo opet u Judeju!«

⁸Učenici su mu rekli: »Učitelju, nedavno su te Židovi htjeli kamenovati, a opet ideš tamo?«

⁹»Zar dan nema dvanaest sati?«, odgovorio je Isus. »Ide li tko danju, ne spotiče se, jer vidi svjetlo ovoga svijeta. ¹⁰A ako ide noću, spotiče se jer u sebi nema svjetla.«

Isusov razgovor s Martom: 11,17-27

¹¹Rekavši to, Isus doda: „Prijatelj naš Lazar spava, ali idem probuditi ga.“ ¹²Učenici mu nato kažu: „Gospodine, ako spava, ozdravit će.“ ¹³No Isus je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o spavanju, o snu. ¹⁴Tada im Isus kaže posve otvoreno: „Lazar je umro. ¹⁵A ja se radujem radi vas što nisam bio ondje, da vi vjerujete. Nego pođimo k njemu!“ ¹⁶Nato Toma, zvani Blizanac, kaže suučenicima: „Hajdemo i mi da umremo s njim!“

¹¹Kad je to rekao, dodao je: »Naš prijatelj Lazar spava, a sada ga idem probuditi.«

¹²Učenici su mu rekli »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« ¹³No Isus je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o snu.

¹⁴Tada im je Isus rekao posve otvoreno: »Lazar je umro. ¹⁵A ja se zbog vas radujem što nisam bio ondje, da vi vjerujete. Pođimo k njemu!«

¹⁶Nato je Toma, zvani Blizanac, rekao suučenicima: »Hajdemo i mi da s njim umremo!«

Isus je uskrsnuće i život

¹⁷A kad je Isus stigao, saznade da je onaj već četiri dana u grobu. ¹⁸Betanija je bila blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. ¹⁹Mnogo je Židova bilo došlo k Marti i Mariji da ih tješe zbog brata njihova. ²⁰Marta, čuvši da Isus dolazi, iziđe mu u susret, dok Marija ostade u kući. ²¹Marta kaže Isusu: „Gospodine, da si bio ovdje, ne bi brat moj umro. ²²Ali i sada znam, da će ti Bog dati što god zatražiš od njega.“ ²³Isus joj kaže: „Uskrsnut će brat tvoj!“ ²⁴Marta mu odgovori: „Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.“ ²⁴Kaže joj Isus: „Ja sam uskrsnuće i život: tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. ²⁶I tko god živi i vjeruje u mene, doista neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?“ ²⁷A ona će: „Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, koji dolazi na svijet.“

¹⁷Kad je stigao, Isus je saznao da je Lazar već četiri dana u grobu. ¹⁸Betanija je bila blizu Jeruzalema, otprilike dvije milje daleko. ¹⁹Marti i Mariji došlo je mnogo Židova kako bi ih tješili zbog njihova brata.

²⁰Kad je čula da Isus dolazi, Marta je izišla, a Marija je ostala u kući. ²¹Marta je rekla Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. ²²Ali i sada znam da će ti Bog dati što god od njega zatražiš.«

²³»Tvoj će brat uskrsnuti!«, rekao je Isus.

²⁴»Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, zadnjega dana«, rekla je Marta.

²⁵»Ja sam uskrsnuće i život«, rekao je Isus. »Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. ²⁶I tko god živi i vjeruje u mene, doista neće nikada umrijeti. Vjeruješ li to?«

²⁷A ona će: »Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Krist, Božji Sin, koji dolazi na svijet.«

Isusov susret s Marijom: 11,28-32

Isus plače

²⁸Rekavši to, ode i pozove svoju sestru Mariju, govoreći joj krišom: Učitelj je tu i zove te.“ ²⁹Ona pak, čuvši to, brzo ustaje i odlazi k njemu. ³⁰Isus još nije bio ušao u selo, nego je još uvijek bio na mjestu, gdje mu je Marta izišla u susret. ³¹A Židovi, koji su bili s Marijom u kući i tješili je, kad su vidjeli kako je brzo ustala i izišla, pođu za njom, misleći da ide na grob, da tamo plače. ³²A Marija, kad dođe onamo gdje je bio Isus i kad ga opazi, pade mu pred noge govoreći: „Gospodine, da si bio ovdje, ne bi brat moj umro.“

²⁸Nakon što je to izgovorila, otišla je i pozvala svoju sestru Mariju. »Učitelj je tu i zove te«, rekla joj je nasamo ²⁹Čim je Marija to čula, brzo je ustala i otišla k njemu. ³⁰Isus još nije bio ušao u selo, nego je stajao gdje mu je Marta izišla u susret. ³¹Židovi koji su s Marijom bili u kući i tješili je vidjeli su da je brzo ustala i izišla, pa su krenuli za njom. Mislili su da ide na grob da bi tamo plakala.

³²Kad je došla do Isusa i ugledala ga, pala je pred njegove noge. Rekla je: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro.«

Lazarovo uskrišenje kao znak: 11,33-44

³³Isus, vidjevši kako plače ona i Židovi koji su došli s njom, potresen u duhu i uzbuđen, ³⁴upita: „Kamo ste ga položili?“ Odgovore mu: „Gospodine, dođi i vidi!“ ³⁵Isus zaplaka. ³⁶Nato su Židovi govorili: „Gledaj kako ga je ljubio!“ ³⁷A neki od njih rekoše: „Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?“

³³Kad je Isus vidio kako ona i Židovi koji su došli s njom plaču, bio je dirnut i potresen. ³⁴Upitao je: »Kamo ste ga položili?«

»Gospodine, dođi i vidi!«, odgovorili su mu.

³⁵Isus je zaplakao, ³⁶a Židovi su rekli: »Gledaj kako ga je volio!«

³⁷A neki su od njih rekli: »Zar on koji je slijepcu otvorio oči nije mogao sačuvati Lazara od smrti?«

Lazar vraćen u život

³⁸A Isus, ponovno potresen u sebi, pođe na grob. Bila je to pećina, ispred koje je ležao kamen. ³⁹Isus zapovijedi: „Maknite kamen!“ Odgovori mu pokojnikova sestra Marta: „Gospodine, već zaudara. Jer, već su četiri dana.“ ⁴⁰Isus joj kaže: „Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti slavu Božju?“ ⁴¹Maknu dakle kamen. A Isus, podigavši oči, reče: „Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao. ⁴²Znao sam da me uvijek uslišavaš, ali ovo sam rekao zbog mnoštva što tu stoji, da povjeruju da si me ti poslao.“ ⁴³Rekavši to, povika jakim glasom: „Lazare, iziđi van!“ ⁴⁴Pokojnik iziđe, noge mu i ruke obavijene povojima, a lice omotano ručnikom. Isus im kaže: „Razvežite ga i pustite da ide!“

³⁸Ponovno potresen, Isus je pošao na grob. Grob je bila špilja ispred koje je ležao kamen. ³⁹Isus je zapovjedio: »Maknite kamen!«

Pokojnikova sestra Marta mu je rekla: »Gospodine, već zaudara. Jer mrtav je već četiri dana.«

⁴⁰Isus joj je rekao: »Zar ti nisam rekao da ćeš, ako budeš vjerovala, vidjeti Božju slavu?« ⁴¹Maknuli su kamen. Isus je podigao oči i rekao: »Oče, zahvaljujem ti što si me uslišio. ⁴²Znao sam da me uvijek uslišavaš, ali sam ovo rekao zbog mnoštva koje je ovdje. Da povjeruju da si me ti poslao.« ⁴³Nakon što je to rekao, jakim je glasom povikao: »Lazare, iziđi!«, ⁴⁴a pokojnik je izišao. Noge i ruke bile su mu omotane povojima, a oko lica mu je bio ručnik. Isus im je rekao: »Skinite mu povoje i pustite ga da ide!«

Odluka Velikog vijeća da Isusa ubije: 11,45-54

Urota protiv Isusa

⁴⁵Mnogi Židovi, koji su bili došli k Mariji, kad su vidjeli što je Isus učinio, povjerovali su u njega. ⁴⁶A neki od njih odu k farizejima i pripovjede im što je Isus učinio. ⁴⁷Nato glavari svećenički i farizeji sazovu Veliko vijeće. Govorili su: „Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoge znakove. ⁴⁸Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u njega, doći će Rimljani pa će nam oduzeti i ovo mjesto i narod.“

⁴⁵Kad su vidjeli što je Isus učinio, mnogi Židovi koji su došli k Mariji povjerovali su u njega. ⁴⁶A neki su od njih otišli k farizejima i ispripovjedili im što je Isus učinio. ⁴⁷Nato su svećenički glavari i farizeji sazvali Veliko vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoge znakove. ⁴⁸Ako ga pustimo, svi će u njega povjerovati. Doći će Rimljani i uništiti naš Hram i naš narod.«

⁴⁹A jedan od njih, Kajfa, koji je bio veliki svećenik one godine, kaže im: „Vi ništa ne znate. ⁵⁰I ne mislite da je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!“ ⁵¹To pak nije rekao sam od sebe, nego je kao veliki svećenik one godine prorekao da Isus mora umrijeti za narod. ⁵²I ne samo za narod, nego da i raspršenu djecu Božju skupi u jedno. ⁵³Od toga dana su odlučili da ga ubiju. ⁵⁴Zato se Isus nije više javno kretao među Židovima, nego je otišao u kraj blizu pustinje, u grad zvan Efraim. I tu se zadržavao sa svojim učenicima.

⁴⁹A jedan od njih, Kajfa, koji je te godine bio veliki svećenik, rekao je: »Vi ništa ne znate. ⁵⁰Zar ne shvaćate da je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da čitav narod propadne!« ⁵¹A to nije rekao od sebe, nego je kao veliki svećenik te godine prorekao da Isus treba umrijeti za narod. ⁵²I ne samo za narod, nego i zato da raspršenu Božju djecu skupi u jedno.

⁵³Toga su ga dana odlučili ubiti. ⁵⁴Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je otišao u kraj blizu pustinje, u grad zvan Efraim. Tamo je boravio sa svojim učenicima.

Raspoloženje pred Pashu u Jeruzalemu: 11,55-57

⁵⁵Bila je blizu židovska Pasha pa su mnogi iz toga kraja uzišli u Jeruzalem prije Pashe, da se očiste. ⁵⁶Tražili su Isusa i dok su bili u hramu međusobno su govorili: „Što vam se čini? Zar doista neće doći na Blagdan?“ ⁵⁷A glavari svećenički i farizeji bili su izdali naredbu: ako tko sazna gdje je, neka javi kako bi ga mogli uhititi.

⁵⁵Uskoro je bila židovska Pasha. Mnogi iz toga kraja otišli su u Jeruzalem prije Pashe, da se očiste. ⁵⁶Tražili su Isusa. Dok su bili u Hramu, jedni su drugima govorili: »Što vam se čini? Zar doista neće doći na blagdan?« ⁵⁷A svećenički glavari i farizeji izdali su zapovijed: ako tko sazna gdje je, neka nam javi kako bismo ga mogli uhititi.

Ivan 12, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 12, kako je otisnut 2025.

Isus na putu prema svojoj proslavi: 12,1-50

Pomazanje u Betaniji: 12,1-11

Isus pomazan u Betaniji

Šest dana prije Pashe Isus dođe u Betaniju, gdje je bio Lazar kojega je Isus uskrisio od mrtvih. ²Tu mu prirede večeru. Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih što su s njim bili za stolom. ³Tada Marija uzme litru prave i dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I kuća se ispuni mirisom pomasti.

Šest dana prije Pashe Isus je došao u Betaniju, u kuću Lazara kojega je uskrisio od mrtvih. ²Priredili su mu večeru. Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih koji su s njim bili za stolom. ³Tada je Marija uzela libru prave i dragocjene nardove pomasti, pomazala Isusu noge i otrla ih svojom kosom. Kuća se ispunila mirisom pomasti.

⁴Nato će Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, koji ga je imao izdati: ⁵“Zašto se ta pomast nije prodala za tristo denara i to razdalo siromasima?“ ⁶To nije rekao zato što bi mu bilo stalo do siromaha, već zato što je bio lopov; budući da je držao blagajnu, krao je što se u nju stavljalo. ⁷Nato Isus odvrati: „Pusti je, neka to učini za dan moga ukopa! ⁸Jer siromaha imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.

⁴Juda iz Iškariota – jedan od Isusovih učenika koji će ga izdati – nato je rekao: ⁵»Zašto se ta pomast nije prodala za tristo denara i to podijelilo siromasima?« ⁶To nije rekao zato što bi mu bilo stalo do siromaha, već zato što je bio lopov. On je, naime, čuvao zajedničku kesu i potkradao ono što bi se u nju stavljalo. ⁷Isus je odvratio: »Pusti je na miru! Neka je čuva za dan moga ukopa! ⁸Jer siromahe uvijek imate pokraj sebe, a mene nemate uvijek.«

Urota da se ubije Lazar

⁹Veliko mnoštvo Židova doznade da je ondje, pa dođoše ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega je bio uskrisio od mrtvih. ¹⁰A glavari svećenički odluče i Lazara ubiti, ¹¹jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

⁹Veliko mnoštvo Židova doznalo je da je Isus ondje, ali nisu došli samo vidjeti njega, nego i Lazara kojega je uskrisio od mrtvih. ¹⁰Svećenički glavari odlučili su ubiti i Lazara ¹¹jer su zbog Lazara mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem: 12,12-19

¹²Kad je sutradan veliko mnoštvo, što je bilo došlo na Blagdan, čulo da Isus dolazi u Jeruzalem, ¹³uzme grane od palama i iziđe mu u susret, kličući: „Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov!“ ¹⁴A Isus, našavši mlado magare, sjedne na nj, kao što je pisano: ¹⁵“Ne boj se, Kćeri sionska! Evo kralj tvoj dolazi jašući na mladunčetu magaričinu.“

Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem ¹²Veliko mnoštvo koje je bilo došlo na blagdan sutradan je čulo da Isus dolazi u Jeruzalem. ¹³Uzeli su palmine grane i izišli mu u susret kličući: »Hosana! Blagoslovljen onaj koji dolazi u Gospodinovo ime – kralj Izraela!«

¹⁴Isus je našao mladog magarca i sjeo na nj, kao što je pisano:

¹⁵»Ne boj se, kćeri sionska!
Evo tvoj kralj dolazi
jašući na mladom magarcu.«

¹⁶To učenici njegovi nisu odmah razumjeli; ali pošto je Isus bio proslavljen, sjetili su se da je to bilo o njemu napisano i da su mu to učinili. ¹⁷A svjedočilo je o tome i mnoštvo koje je bilo s njime kad je Lazara pozvao iz groba i uskrisio ga od mrtvih. ¹⁸Zato mu je mnoštvo i izišlo u susret, što je čulo da je učinio taj znak. ¹⁹A farizeji su među sobom govorili: „Vidite da ništa ne postižete! Eno, sav svijet ode za njim!“

¹⁶Učenici to nisu odmah razumjeli. Ali kad je Isus bio proslavljen, sjetili su se da je to bilo napisano o njemu i da su to oni za njega učinili.

¹⁷O tome je svjedočilo i mnoštvo koje je bilo s njim kad je Lazara pozvao iz groba i uskrisio ga od mrtvih. ¹⁸Mnoštvo mu je zato i izišlo u susret jer je čulo da je učinio taj znak. ¹⁹A farizeji su među sobom govorili: »Vidite da ništa ne postižete! Eno, sav svijet ide za njim!«

Grci traže Isusa: 12,20-28

Grci traže Isusa

²⁰Među onima koji su došli da se poklone na Blagdan bili su i neki Grci. ²¹Oni pristupe Filipu iz Betsaide u Galileji i kažu mu: „Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.“ ²²Filip ode i to kaže Andriji, pa Andrija i Filip idu i kažu Isusu. ²³A Isus im odgovori: „Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. ²⁴Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši u zemlju, ne umre, ostaje samo; ali ako umre, donese mnogo roda. ²⁵Tko ljubi svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. ²⁶Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom! Gdje sam ja, ondje će biti i sluga moj. Ako mi tko služi, počastiti će ga Otac moj. ²⁷Sad mi je duša potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? Ali zato sam i došao u ovaj čas! ²⁸Oče, proslavi ime svoje!“ Tada dođe glas s neba: „Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti!“

²⁰Među onima koji su došli pokloniti se na blagdan bili su i neki Grci. ²¹Oni pristupili Filipu iz Betsaide u Galileji i rekli mu: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.«

²²Filip je otišao i to rekao Andriji, pa Andrija i Filip su otišli i rekli Isusu. ²³Isus im je odgovorio: »Došao je čas da se Sin Čovjeka proslavi. ²⁴Zaista, zaista vam kažem: ako pšenično zrno padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. A ako umre, donese veliki urod. ²⁵Tko voli svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za vječni život. ²⁶Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom! Jer gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Ako mi tko služi, moj će mu Otac ukazati počast.«

Isus govori o svojoj smrti

²⁷»Duša mi je sada potresena. Što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? Ali zato sam i došao u ovaj čas! ²⁸Oče, proslavi svoje ime!«

Tada je došao glas s neba: »Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti!«

Isusov zadnji javni govor – poziv na vjeru: 12,29-36

²⁹A mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govorilo je: „Zagrmjelo je!“ Drugi opet: „Anđeo mu je govorio!“ ³⁰Isus na to reče: „Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. ³¹Sad je sud ovome svijetu. Sad će knez ovoga svijeta biti izbačen van. ³²A ja, kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.“ ³³To je rekao da označi kakvom će smrću umrijeti. ³⁴Nato mu mnoštvo odgovori: „Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako ti onda govoriš da Sin Čovječji treba biti uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?“ ³⁵Tada im Isus kaže: „Još samo malo vremena je svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost, da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. ³⁶Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da postanete sinov i svjetlosti!“ To je Isus rekao, a onda je otišao i sakrio se od njih.

²⁹Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo, govorilo je: »Zagrmjelo je!« Drugi su rekli: »Anđeo mu je govorio!«

³⁰Isus je na to rekao: »Ovaj glas nije bio zbog mene, nego zbog vas. ³¹Sad se sudi ovome svijetu. Sad će knez ovoga svijeta biti izbačen. ³²A ja ću, kad budem uzdignut sa zemlje, sve privući k sebi.« ³³To je rekao da bi označio kakvom će smrću umrijeti.

³⁴Nato mu je mnoštvo odgovorilo: »Naš Zakon kaže da Krist ostaje zauvijek. Kako ti onda govoriš da Sin Čovjeka treba biti uzdignut? Tko je taj Sin Čovjeka?«

³⁵Isus im je rekao: »Svjetlost je još samo malo među vama. Hodite dok imate svjetlost, da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. ³⁶Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost, da postanete sinovi svjetlosti!«

Zagonetka nevjere Židova: 12,37-43

Ljudska nevjera

³⁷Premda je tolike znakove pred njima učinio, ipak nisu povjerovali u njega, ³⁸da se ispuni riječ proroka Izaije: Gospodine! Tko je povjerovao našoj poruci? Komu li se je otkrila ruka Gospodnja? ³⁹Zato i nisu mogli vjerovati, jer Izaija dalje kaže: ⁴⁰Zaslijepi im oči, stvrdnu srce; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. ⁴¹Izaija je to kazao kad je vidio njegovu slavu i o njemu govorio. ⁴²Ipak su mnogi i od članova Velikog vijeća povjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to javno priznavali, da ne budu isključeni iz sinagoge. ⁴³Jer bila im je draža slava ljudska nego slava Božja.

Nakon što je Isus sve to rekao, otišao je i sakrio im se. ³⁷Premda je pred njima učinio tolike znakove, ipak u njega nisu povjerovali, ³⁸da bi se ispunila riječ proroka Izaije:

‘Gospodine! Tko je povjerovao poruci koju smo naviještali?
Kome je Gospodin pokazao svoju moć?’

³⁹Zato i nisu mogli vjerovati jer Izaija dalje kaže:

⁴⁰‘Zaslijepi im oči, otvrdne srce;
da očima ne vide, srcem ne razumiju,
i ne obrate se da ih ozdravim.’

⁴¹Izaija je to rekao kad je vidio njegovu slavu, i o njemu je govorio.

⁴²Ipak su i mnogi članovi Velikog vijeća povjerovali u njega, ali zbog farizeja to nisu javno priznavali, da ne budu isključeni iz sinagoge. ⁴³Jer im je bila draža ljudska slava nego Božja.

Zadnji poziv na vjeru: 12,44-50

Isus vrši Očevu volju

⁴⁴A Isus glasno povika: „Tko u mene vjeruje, ne vjeruje toliko u mene već u onoga koji me je poslao; ⁴⁵i tko vidi mene, vidi onoga koji je mene poslao. ⁴⁶Ja, svjetlost, dođoh na svijet, da nijedan koji u mene vjeruje, ne ostane u tami. ⁴⁷Tko sluša moje riječi, a ne vrši ih, ja ga ne sudim; jer nisam došao suditi svijet, nego da spasim svijet. ⁴⁸Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca. Riječ koju sam vam govorio sudit će mu u posljednji dan. ⁴⁹Jer, nisam ja govorio sam od sebe, nego mi je Otac, koji me je poslao, dao zapovijed što da kažem i što da govorim. ⁵⁰I znam da je zapovijed njegova život vječni. Prema tome, što ja govorim, govorim kako mi je rekao Otac.“

⁴⁴Isus je glasno povikao: »Tko vjeruje u mene, ne vjeruje toliko u mene, već u onoga koji me poslao. ⁴⁵Tko vidi mene, vidi onoga koji me poslao. ⁴⁶Ja, svjetlost, došao sam na svijet, da nijedan koji u mene vjeruje ne ostane u tami. ⁴⁷Ja ne osuđujem onoga tko sluša moje riječi, a ne vrši ih. Jer nisam došao suditi svijetu, nego ga spasiti. ⁴⁸Tko me odbacuje i ne prima moje riječi, ima svoga suca. Riječ koju sam vam govorio sudit će mu u posljednji dan. ⁴⁹Jer ja nisam govorio sâm od sebe, nego mi je Otac, koji me je poslao, zapovjedio što da kažem i što da govorim. ⁵⁰I znam da je njegova zapovijed vječni život. Prema tome, ono što ja kažem jest ono što mi je Otac rekao da kažem.«

Ivan 13, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 13, kako je otisnut 2025.

ISUSOV OPROŠTAJ OD SVOJIH UČENIKA: 13,1-17,26

Isusova oproštajna večera i najava odlaska: 13,1-14,31

Isusovo znakovito pranje nogu učenicima: 13,1-20

Isus učenicima pere noge

Pred blagdan Pashe, Isus znajući da je došao njegov čas da s ovoga svijeta prijeđe k Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, iskazao im je ljubav do kraja. ²I za vrijeme večere, kad je đavao već bio stavio u srce Judi Šimuna Iškariotskog odluku da ga izda, ³Isus, znajući da mu je Otac sve predao u ruke, da je od Boga izišao i da k Bogu ide, ⁴ustade od večere, odloži gornju haljinu, uzme lanen rubac i njime se opaše. ⁵Zatim nalije vode u posudu i počne učenicima prati noge i otirati ih rupcem kojim je bio opasan.

Bilo je to uoči Pashe. Isus je znao da je došao trenutak da s ovoga svijeta prijeđe k Ocu. Budući da je volio svoje u svijetu, iskazao im je ljubav do kraja.

²Večerao je sa svojim učenicima, a Đavao je već u srce Jude, Šimuna iz Iškariota, stavio odluku da ga izda. ³Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke, da je od Boga izišao i da Bogu ide. ⁴Ustao je od večere, odložio gornju haljinu i opasao se lanenim ručnikom. ⁵Zatim je u posudu nalio vode pa počeo učenicima prati noge, a potom ih je brisao ručnikom kojim je bio opasan.

⁶Tako dođe do Šimuna Petra. A on mu kaže: „Gospodine, zar ti da meni pereš noge?“ ⁷Isus mu odgovori: „Što ja činim, ti sada ne razumiješ, ali shvatit ćeš poslije.“ ⁸Petar mu odgovori: „Ti mi nećeš prati noge nikada!“ Isus mu kaže: „Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.“ ⁹Nato će mu Šimun Petar: „Gospodine, onda ne samo moje noge, već i ruke i glavu!“ ¹⁰Kaže mu Isus: „Tko je okupan, ne treba prati ništa doli noge, pa je sav čist. I vi ste čisti, ali ne svi!“ ¹¹Znao je, naime, tko će ga izdati. Zato je i rekao: „Niste svi čisti.“

⁶Došao je do Šimuna Petra. On mu je rekao: »Gospodine, zar da ti meni pereš noge?«

⁷Isus mu je odgovorio: »Ono što činim ti sada ne razumiješ, ali razumjet ćeš poslije.«

⁸»Nećeš mi nikada prati noge!«, rekao je Petar.

Isus mu je rekao: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.«

⁹»Gospodine, onda ne samo noge«, na to će Petar, »već i ruke i glavu!«

¹⁰Isus je rekao: »Onaj tko je okupan ne treba prati drugo nego noge, pa je sav čist. I vi ste čisti, ali ne svi!« ¹¹Jer znao je tko će ga izdati. Zato je rekao: »Niste svi čisti.«

¹²Kad im je oprao noge, uzeo svoju gornju haljinu i ponovno zauzeo mjesto za stolom, reče im: „Razumijete li što sam vam učinio?“ ¹³Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. I pravo kažete, jer to i jesam. ¹⁴Ako sam, dakle, ja – Gospodin i Učitelj – vama oprao noge, i vi ste dužni jedan drugome prati noge. ¹⁵Dao sam vam primjer da i vi tako činite kao što sam ja učinio vama. ¹⁶“Zaista, zaista, kažem vam: Nije sluga veći od gospodara, niti je poslanik veći od onoga tko ga je poslao. ¹⁷Kad, dakle, to znate, blago vama ako to činite.“

¹²Kad im je oprao noge, uzeo je svoju gornju haljinu i ponovno zauzeo mjesto za stolom. Rekao im je: »Razumijete li što sam vam učinio? ¹³Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. To je ispravno jer ja to i jesam. ¹⁴Ako sam dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprao noge, i vi ste dužni prati noge jedan drugome. ¹⁵Dao sam vam primjer, da i vi činite onako kao što sam ja učinio vama. ¹⁶Zaista, zaista vam kažem: Sluga nije veći od gospodara, kao što ni poslanik nije veći od onoga koji ga je poslao. ¹⁷Kad dakle to znate, blago vama ako tako činite.

¹⁸Ne govorim o svima vama. Ja znam koje sam izabrao. Ali, neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže.“ ¹⁹“To vam kažem već sada, prije nego se dogodi, da kada se dogodi vjerujete da Ja jesam. ²⁰Zaista, zaista, kažem vam: Tko prima onoga koga ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao.“

¹⁸Ne govorim o svima vama. Znam koga sam izabrao. Ali mora se ispuniti Pismo koje kaže: ‘Koji sa mnom jede, okreće se protiv mene.’ ¹⁹To vam kažem već sada, prije nego se dogodi. Da kad se dogodi, vjerujete da JA JESAM . ²⁰Zaista, zaista vam kažem: Tko prima onoga koga ja šaljem, prima mene. A tko primi mene, prima onoga koji je mene poslao.«

Isus očituje izdajnika i Judin odlazak: 13,21-30

Isus pokazuje svojeg izdajicu

²¹Rekavši to, Isus potresen u duhu, posvjedoči: „Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati.“ ²²Učenici su se zgledali u nedoumici o kome to govori. ²³A jedan od njegovih učenika – onaj kojega je Isus ljubio – bijaše za stolom Isusu do grudi. ²⁴Njemu Šimun Petar dade znak, da upita tko je taj o kome govori. ²⁵A ovaj, naslonjen na Isusove grudi, pita ga: „Gospodine, tko je taj?“ ²⁶Isus odgovori: „To je onaj komu ću dati zalogaj kad ga umočim.“ Tada umoči zalogaj i dade ga Judi Šimuna Iškariotskoga. ²⁷Nakon zalogaja, uđe u nj sotona. A Isus mu nato kaže: „Što kaniš činiti, učini brzo!“ ²⁸Nitko od onih što su bili za stolom nije razumio zašto mu je to rekao. ²⁹Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: „Kupi što nam treba za Blagdan!“, ili da nešto dade siromasima. ³⁰Uzevši zalogaj, on odmah iziđe. A bila je noć.

²¹Pošto je to rekao, Isus je bio potresen duhom i otvoreno je izjavio: »Zaista, zaista vam kažem: jedan će me od vas izdati.«

²²Učenici su se pogledavali. Bili su u nedoumici ne znajući na koga je mislio. ²³Jedan od učenika – onaj kojega je Isus volio – sjedio je do Isusa. ²⁴Šimun Petar mu je dao znak i rekao mu da pita Isusa tko je taj o kome govori.

²⁵On je bio naslonjen na Isusove grudi i pitao ga je: »Gospodine, tko je taj?«

²⁶Isus je odgovorio: »To je onaj komu ću dati kruh kad ga umočim u posudu.« Tada je umočio komad kruha i dao ga Judi, sinu Šimuna iz Iškariota. ²⁷Nakon što je zagrizao, u njega je ušao Sotona. A Isus mu je rekao: »Što namjeravaš učiniti, učini brzo!« ²⁸Nitko od onih koji su bili za stolom nije razumio zašto mu je to rekao. ²⁹Budući da je Juda nosio torbu s novcem, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi ono što nam treba za blagdan!«, ili da nešto daruje siromasima.

³⁰Juda je uzeo zalogaj i odmah izišao. Bila je noć.

Isus najavljuje svoj odlazak: 13,31-35

Nova zapovijed

³¹Pošto je on izišao, kaže Isus: „Sad je proslavljen Sin Čovječji i Bog je proslavljen u njemu. ³²Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi; i odmah će ga proslaviti. ³³Dječice, još sam malo vremena s vama. Tražit ćete me, ali kako sam već rekao Židovima, i vama sada kažem: Kamo ja idem, vi ne možete doći. ³⁴Novu vam zapovijed dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas i vi ljubite jedni druge. ³⁵Po tome će svi prepoznati da ste moji učenici, ako se budete međusobno ljubili.

³¹Kad je Juda izišao, Isus je rekao: »Sada je Sin Čovjeka proslavljen, a i Bog je proslavljen u njemu. ³²Ako se Bog u njemu proslavio, i njega će Bog proslaviti u sebi. Odmah će ga proslaviti. ³³Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali – kako sam već rekao Židovima – kažem i vama: Kamo ja idem vi ne možete doći. ³⁴Dajem vam novu zapovijed: Volite jedni druge. Kao što sam ja volio vas, i vi volite jedni druge. ³⁵Budete li voljeli jedni druge, svi će znati da ste moji učenici.«

Isus najavljuje da će ga Petar zatajiti: 13,36-38

Isus najavljuje Petrovo odricanje

³⁶Kaže mu Šimun Petar: „Gospodine, kamo ideš?“ Isus mu odgovori. „Kamo ja idem, ti sad ne možeš poći za mnom, ali poslije ćeš poći.“ ³⁷Na to će Petar: „Gospodine, zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj dati za tebe!“ Isus mu kaže: „Život ćeš svoj dati za mene? Zaista, zaista, kažem ti: prije nego pijetao zapjeva, triput ćeš me zanijekati.“

³⁶»Gospodine, kamo to ideš?«, pitao je Šimun Petar.

»Tamo kamo ja idem, ne možeš me slijediti«, odgovorio mu je Isus, »ali poslije ćeš me slijediti.«

³⁷»Gospodine, zašto te sada ne mogu slijediti?«, pitao je Petar. »Spreman sam umrijeti za tebe!«

³⁸Isus mu je rekao: »Jesi li zaista spreman umrijeti za mene? Zaista, zaista ti kažem: prije nego pijetao zapjeva, triput ćeš zanijekati da me poznaješ.«

Ivan 14, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 14, kako je otisnut 2025.

Razgovor o Isusovu putu k Ocu: 14,1-14

Isus – put k Ocu

Neka se ne boji srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! ²U kući Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto’? ³Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. ⁴A kamo ja idem, znate put.“

»Nemojte biti zabrinuti i uplašeni! Vjerujte u Boga i vjerujte u mene! ²U kući mojega Oca ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem vam pripremiti mjesto’? ³Kad odem i pripremim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi, da i vi budete tamo gdje sam ja. ⁴A kamo ja idem, znate put.«

⁵Reče mu Toma: „Gospodine, ne znamo kamo ideš. Kako bismo mogli put znati?“ ⁶Kaže mu Isus: „Ja sam Put i Istina i Život; nitko ne dolazi k Ocu osim po meni. ⁷Da ste mene upoznali, znali biste i Oca mojega. Od sada ga poznajete i vidjeli ste ga.“

⁵»Gospodine, ne znamo kamo ideš«, rekao je Toma. »Kako onda možemo znati put?«

⁶»Ja sam Put, Istina i Život«, odgovorio mu je Isus. »Nitko ne dolazi Ocu osim po meni. ⁷Da ste upoznali mene, upoznali biste i mog Oca. Od sada ga poznajete i vidjeli ste ga.«

⁸Filip mu kaže: „Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je!“ ⁹Nato će mu Isus: „Toliko sam vremena s vama i još me nisi upoznao, Filipe? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako možeš reći: ‘Pokaži nam Oca’? ¹⁰Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Riječi koje vam govorim, ne govorim sam od sebe: Otac koji ostaje u meni čini svoja djela. ¹¹Vjerujte mi da sam ja u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. ¹²Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, i on će činiti djela koja ja činim; još i veća od tih će činiti, jer ja idem k Ocu. ¹³I što god zamolite u moje ime, učinit ću to, da se proslavi Otac u Sinu. ¹⁴Ako me što zamolite u moje ime, ja ću to učiniti.“

⁸Filip će: »Gospodine, pokaži nam Oca i to je sve što trebamo!«

⁹»Filipe, toliko sam s vama i još me nisi upoznao«, rekao je Isus. »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako možeš reći: ‘Pokaži nam Oca’? ¹⁰Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Riječi koje vam govorim ne govorim sam od sebe. Otac, koji ostaje u meni, čini svoja djela. ¹¹Vjerujte mi da sam ja u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, vjerujte zbog djela. ¹²Zaista, zaista vam kažem: Tko u mene vjeruje, činit će djela koja ja činim. I veća djela će činiti, jer ja idem Ocu. ¹³I što god zamolite u moje ime, učinit ću – da se Otac proslavi u Sinu. ¹⁴Ako me što zamolite u moje ime, učinit ću.«

Isus obećava učenicima Duha Branitelja: 14,15-31

Obećanje Svetog Duha

¹⁵Ako me ljubite, držat ćete moje zapovijedi. ¹⁶I ja ću moliti Oca, i on će vam dati drugoga Branitelja, da bude s vama zauvijek: ¹⁷Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete, jer ostaje kod vas i bit će u vama.“ ¹⁸Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. ¹⁹Još malo, i svijet me neće više vidjeti, a vi ćete me vidjeti, jer ja živim i jer ćete i vi živjeti. ²⁰U taj dan spoznat ćete da sam ja u svom Ocu, vi u meni i ja u vama. ²¹Tko ima moje zapovijedi i drži ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i njemu se objaviti.“

¹⁵»Ako me volite, držat ćete moje zapovijedi. ¹⁶Ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja, da bude s vama zauvijek. ¹⁷Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer ostaje kod vas i bit će u vama.

¹⁸Neću vas ostaviti kao siročad. Doći ću k vama. ¹⁹Još malo i svijet me više neće vidjeti, ali vi ćete me vidjeti. Jer ja živim i jer ćete i vi živjeti. ²⁰U taj ćete dan spoznati da sam ja u svojem Ocu, vi u meni i ja u vama.

²¹Tko ima moje zapovijedi i ispunjava ih, taj me voli. A tko mene voli, njega će voljeti i moj Otac, i ja ću ga voljeti i objaviti mu se.«

²²Kaže mu Juda, ne Iškariotski: „Gospodine, kako to da ćeš se objaviti nama, a ne svijetu?“ ²³Isus mu odgovori: „Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će Otac ljubiti njega; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. ²⁴Tko mene ne ljubi, ne drži mojih riječi. A riječ koju slušate nije moja nego Oca koji me je poslao. ²⁵To sam vam govorio dok sam boravio kod vas. ²⁶A Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas u svemu i podsjećati vas na sve što sam vam ja kazao.

²²Juda – ne Iškariotski – upitao je: »Gospodine, kako to da ćeš se nama objaviti, a ne svijetu?«

²³»Ako me tko voli«, odgovorio mu je Isus, »držat će moju riječ, a moj će Otac voljeti njega. K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. ²⁴Tko mene ne voli, ne drži se mojih riječi. A riječ koju slušate nije moja, nego od Oca koji me poslao.

²⁵To sam vam govorio dok sam boravio kod vas. ²⁶A Branitelj – Sveti Duh, koga će Otac poslati u moje ime – poučavat će vas u svemu i podsjećati vas na sve što sam vam govorio.

²⁷Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Ali ga ne dajem kao što ga svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce! ²⁸Čuli ste da sam vam rekao: Idem i vratit ću se k vama. Da me ljubite, vi biste se radovali što idem k Ocu, jer Otac je veći od mene. ²⁹Dakle, kazao sam vam to sada, prije nego se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. ³⁰Neću više mnogo s vama govoriti, jer dolazi knez ovoga svijeta. Protiv mene on ne može ništa. ³¹Ali, neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite! Pođimo odavde!“

²⁷Ostavljam vam mir, dajem vam svoj mir. Ne dajem ga onako kao što ga daje svijet. Neka se vaše srce ne uznemiruje i ne plaši! ²⁸Čuli ste da sam vam rekao: Idem i vratit ću se k vama. Da me volite, radovali biste se što idem Ocu, jer Otac je veći od mene. ²⁹Dakle, rekao sam vam to sada, prije nego se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. ³⁰S vama više neću puno razgovarati jer dolazi knez ovoga svijeta. Nada mnom on nema moć. ³¹Ali svijet mora spoznati da volim Oca i da činim onako kako mi je Otac zapovjedio.

Ustanite! Pođimo odavde!«

Ivan 15, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 15, kako je otisnut 2025.

Isusov drugi oproštajni govor: 15,1-16,33

Slikovit govor o donošenju ploda: 15,1-11

Isus je pravi trs

Ja sam pravi trs, a Otac moj je vinogradar. ²Svaku mladicu na meni, koja ne donosi roda, on reže, a svaku koja donosi rod, čisti da donese više roda. ³Vi ste već čisti po riječi koju sam vam govorio. ⁴Ostanite u meni, i ja ću ostati u vama. Kao što mladica ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. ⁵Ja sam trs, vi mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda, jer bez mene ne možete ništa učiniti. ⁶Ako tko ne ostane u meni, baca se van kao mladica i osuši se. Takve se onda skuplja i u oganj baca te gore. ⁷Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, molite što god hoćete i bit će vam. ⁸Time se proslavlja Otac moj, da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.

»Ja sam pravi trs, a moj je Otac vinogradar. ²Svaku mladicu na meni koja ne donosi roda, on reže, a svaku koja donosi rod čisti – da donese više roda. ³Po riječi koju sam vam govorio vi ste već čisti. ⁴Ostanite u meni, a ja ću ostati u vama. Mladica ne može donijeti rod sama od sebe ako ne ostane na trsu, a tako ni vi ako ne ostanete u meni.

⁵Ja sam trs, vi mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi veliki rod – jer bez mene ne možete ništa učiniti. ⁶Ako tko ne ostane u meni, baca se van kao mladica i osuši se. Takve se onda skupljaju i bacaju u vatru pa gore. ⁷Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, molite što god hoćete i bit će vam. ⁸Tako se proslavlja moj Otac, da donosite mnogo roda, i da budete moji učenici.

⁹Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. Ostanite u mojoj ljubavi. ¹⁰Ako budete držali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi, kao što sam ja držao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. ¹¹To sam vam kazao da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.

⁹Kao što je mene volio Otac, tako sam i ja volio vas. Ostanite u mojoj ljubavi. ¹⁰Budete li se držali mojih zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi, kao što sam se ja držao zapovijedi svojega Oca pa ostajem u njegovoj ljubavi.

¹¹To sam vam rekao da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.

Zapovijed međusobne ljubavi: 15,12-17

¹²Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! ¹³Nitko nema veće ljubavi od ove: da tko život svoje dade za svoje prijatelje. ¹⁴Vi ste prijatelji moji, ako činite što vam zapovijedam. ¹⁵Više vas ne zovem slugama, jer sluga ne zna što radi njegov gospodar. Vas sam nazvao prijateljima, jer sam vam priopćio sve što sam čuo od Oca svojega. ¹⁶Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas i odredio vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane i da vam Otac dadne što god ga zamolite u moje ime. ¹⁷Ovo vam zapovijedam, da ljubite jedni druge!“

¹²Ovo je moja zapovijed: Volite jedni druge kao što sam ja volio vas! ¹³Nema veće ljubavi od one da tko da svoj život za svoje prijatelje. ¹⁴Vi ste moji prijatelji ako činite što vam zapovijedam. ¹⁵Više vas ne zovem slugama – jer sluga ne zna što radi njegov gospodar. Zovem vas prijateljima jer sam vam priopćio sve što sam čuo od svojeg Oca. ¹⁶Vi niste mene izabrali, nego sam ja izabrao vas. Osim toga sam vas odredio da idete i donosite rod, da vaš rod ostane i da vam Otac dâ što ga god zamolite u moje ime. ¹⁷Ovo vam zapovijedam: Volite jedni druge!«

Mržnja i neprijateljstvo svijeta protiv učenika: 15,18-16,4a

Mržnja svijeta

¹⁸Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. ¹⁹Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio. Budući da niste od svijeta – ja sam vas izabrao iz svijeta – zato vas svijet mrzi. ²⁰Sjećajte se riječi koju sam vam rekao: ‘Nije sluga veći od svoga gospodara’. Ako su mene progonili, i vas će progoniti. Ako su moju riječ držali, i vašu će držati. ²¹A sve će vam to činiti zbog imena mojega, jer ne poznaju onoga koji me je poslao. ²²Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha. Ali, sad nemaju isprike za svoj grijeh. ²³Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega. ²⁴Da nisam među njima učinio djela kojih nitko drugi nije učinio, ne bi imali grijeha. Ali sada, iako su vidjeli, ipak su zamrzili i mene i Oca mojega. ²⁵No to je zato da se ispuni riječ zapisana u njihovu Zakonu: Mrze me nizašto.

¹⁸»Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. ¹⁹Kad biste pripadali svijetu, svijet bi vas volio kao svoje. Budući da niste od svijeta – ja sam vas izabrao iz svijeta – svijet vas mrzi. ²⁰Sjećajte se riječi koju sam vam rekao: ‘Sluga nije veći od svoga gospodara.’ Ako su mene progonili, i vas će progoniti. Ako su se držali moje riječi, i vaše će se držati. ²¹A sve će vam to činiti zbog mojega imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao. ²²Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha. Ali sad nemaju isprike za svoj grijeh. ²³Tko mene mrzi, mrzi i mojeg Oca. ²⁴Da nisam među njima učinio djela koja nitko drugi nije učinio, ne bi imali grijeha. Ali sada, iako su ih vidjeli, ipak su zamrzili i mene i mojeg Oca. ²⁵No to je zato da se ispuni riječ zapisana u njihovu Zakonu: ‘Mrze me bez ikakva razloga.’

²⁶Kada dođe Branitelj, kojega ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji izlazi od Oca – svjedočit će za mene. ²⁷A i vi ćete svjedočiti, jer ste od početka sa mnom.“

²⁶Kada dođe Branitelj, kojega ću vam poslati od Oca – Duh Istine, koji izlazi od oca – Duh Istine, koji izlazi od Oca – svjedočit će za mene. ²⁷A i vi ćete svjedočiti, jer ste od početka sa mnom.

Ivan 16, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 16, kako je otisnut 2025.

To sam vam kazao da se ne pokolebate. ²Isključivat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kada će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. ³A to će činiti jer nisu upoznali ni Oca ni mene. ^4aTo sam vam kazao da se, kad dođe čas, sjetite da sam vam ja to rekao.“

To sam vam rekao da se ne pokolebate. ²Isključivat će vas iz sinagoga. Doći će trenutak kada će svatko tko vas ubije misliti da služi Bogu. ³A to će činiti jer nisu upoznali ni Oca ni mene. ⁴To sam vam rekao zato da se, kad taj trenutak dođe, sjetite da sam vam rekao.«

Duh Sveti kao Branitelj i učitelj učenika: 16,4b-15

Djelovanje Svetoga Duha

^4bTo vam nisam rekao u početku, jer sam bio s vama. ⁵A sada idem onomu koji me je poslao, i nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’ ⁶Nego, jer sam vam to kazao, žalošću se napunilo vaše srce. ⁷Ipak, istinu vam kažem: bolje je za vas da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama. A ako odem, poslat ću ga k vama. ⁸On će, kada dođe, otkriti svijetu što je grijeh, što pravednost, a što osuda. ⁹Ponajprie s obzirom na grijeh, što ne vjeruju u mene; ¹⁰s obzirom na pravednost, što odlazim k Ocu i više me nećete vidjeti; ¹¹s obzirom na osudu, što je osuđen knez ovoga svijeta.

»To vam nisam rekao u početku, jer sam bio s vama. ⁵A sada idem onomu koji me je poslao. Nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’ ⁶Budući da sam vam to rekao, vaše se srce ispunilo žalošću. ⁷Ipak, kažem vam istinu: za vas je bolje da odem. Jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama. A ako odem, poslat ću ga k vama. ⁸Kada dođe, on će svijetu otkriti što je grijeh, što pravednost, a što osuda: ⁹grijeh je da ne vjeruju u mene; ¹⁰pravednost je da odlazim k Ocu i više me nećete vidjeti; ¹¹osuda se odnosi na kneza ovoga svijeta koji je osuđen.

¹²Imam vam još mnogo kazati, ali sada ne možete nositi. ¹³No kada dođe on – Duh Istine – uvodit će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti sve što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. ¹⁴On će mene proslaviti, jer će od mojega uzimati i vama navješćivati. ¹⁵Sve što ima Otac moje je. Zato sam vam i rekao, da će od mojeg uzimati i vama navješćivati.

¹²Imam vam još mnogo toga reći, ali sada je to previše da biste mogli nositi. ¹³No kada dođe on – Duh Istine – uvodit će vas u svu istinu. Neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti sve što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. ¹⁴On će me proslaviti, jer će uzimati od mojega i vama objavljivati. ¹⁵Sve što moj Otac ima, moje je. Zato sam vam i rekao da će Duh uzimati ono što sam mu dao i vama navješćivati.«

Isusov odlazak i ponovni susret u radosti: 16,16-24

Žalost i radost

¹⁶“Još malo i više me nećete vidjeti; i opet malo pa ćete me vidjeti.“

¹⁶»Još malo i više me nećete vidjeti; i opet malo pa ćete me vidjeti.«

¹⁷Nato su se neki od njegovih učenika međusobno pitali: „Što je to što nam kaže: ‘Još malo i nećete me vidjeti i opet malo, pa ćete me vidjeti’ i ‘Odlazim k Ocu’?“ ¹⁸Govorili su: „Što je to što kaže: ‘Još malo’? Ne znamo što govori.“ ¹⁹Isus je opazio da ga žele pitati pa im kaže: „Raspravljate međusobno o tome što sam rekao: ‘Još malo i nećete me vidjeti i opet malo, pa ćete me vidjeti’? ²⁰Zaista, zaista, kažem vam: plakat ćete i jaukati, a svijet će se veseliti. Žalostit ćete se, ali će se vaš žalost okrenuti u radost. ²¹Žena je žalosna kad rađa, jer je došao njezin čas; ali kad rodi dijete, više se ne spominje muke od radosti što se čovjek rodio na svijet. ²²Tako se dakle i vi sada žalostite, ali ja ću vas opet vidjeti pa će se radovati vaše srce, i nitko vam neće oduzeti vaše radosti.

¹⁷Neki od njegovih učenika međusobno su se pitali: »Što to znači: ‘Još malo i nećete me vidjeti i opet malo pa ćete me vidjeti’, i ‘Odlazim k Ocu’?« ¹⁸Govorili su: »Na što misli kad kaže: ‘Još malo?’ Ne znamo o čemu govori.«

¹⁹Isus je znao da ga žele to pitati pa im je rekao: »Raspravljate o onome što sam rekao: ‘Još malo i nećete me vidjeti i opet malo pa ćete me vidjeti’? ²⁰Zaista, zaista vam kažem: Plakat ćete i jaukati, a svijet će se veseliti. Žalostit ćete se, ali će se vaša žalost okrenuti u radost. ²¹Žena je žalosna kad rađa, jer je došao trenutak njezine patnje. Ali kad se dijete rodi, ona zaboravlja svoju patnju od sreće što se dijete rodilo na svijet. ²²Tako se i vi sada žalostite, ali ja ću vas opet vidjeti, pa će se vaše srce radovati, a tu radost nitko vam neće oduzeti.

²³I u onaj me dan nećete ništa više pitati. Zaista, zaista, kažem vam: Ako što zamolite Oca u moje ime, dat će vam. ²⁴Do sada niste molili ništa u moje ime. Molite i primit ćete, da vaša radost bude potpuna.“

²³Kada taj dan dođe, nećete me više ništa pitati. Zaista, zaista vam kažem: Ako što zamolite Oca u moje ime, dat će vam. ²⁴Do sada niste molili ništa u moje ime. Molite i primit ćete, da vaša radost bude potpuna.«

Isusov završni razgovor s učenicima: 16,25-33

Pobjeda nad svijetom

²⁵„To sam vam govorio u slikama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u slikama, nego ću vam otvoreno navješćivati Oca. ²⁶U onaj dan molit ćete u moje ime, i ne kažem vam da ću ja moliti Oca za vas, ²⁷ta sam Otac vas ljubi, jer ste vi meni ljubili i vjerovali da sam ja izišao od Boga. ²⁸Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i idem k Ocu.“

²⁵»To sam vam govorio u slikama. Dolazi trenutak kad vam više neću govoriti u slikama, nego ću vam otvoreno objavljivati Oca. ²⁶Kad taj dan dođe, molit ćete u moje ime, i ne kažem vam da ću ja moliti Oca za vas. ²⁷Jer Otac vas voli zato što ste vi voljeli mene i vjerovali da sam izišao od Boga. ²⁸Izišao sam od Oca i došao na svijet. Sad opet ostavljam svijet i idem k Ocu.«

²⁹Rekoše njegovi učenici: „Evo, sad otvoreno govoriš i ne služiš se nikakvom slikom. ³⁰Sad znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga.“ ³¹Isus im kaže: „Sada vjerujete? ³²Evo, dolazi čas, i već je tu, kad ćete se raspršiti svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. Ipak, ja nisam sam, jer Otac je sa mnom. ³³To sam vam kazao da u meni mir imate. U svijetu imate muku. Ali, hrabri budite; ja sam pobijedio svijet.“

²⁹Tada su mu učenici rekli: »Evo, sada otvoreno govoriš, a ne u slikama. ³⁰Sad znamo da sve znaš i nitko te ne treba pitati. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga.«

³¹»Sada vjerujete?«, pitao je Isus. ³²»Evo, dolazi trenutak, i već je ovdje, kad ćete se raspršiti svaki na svoju stranu i ostaviti me samog. Ipak, ja nisam sam jer je sa mnom Otac. ³³To sam vam rekao da imate u meni mir. U svijetu imate patnju. Ali budite hrabri. Ja sam pobijedio svijet.«

Ivan 17, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 17, kako je otisnut 2025.

Isusova oproštajna molitva za jedinstvo učenika: 17,1-26

Isusova molitva Ocu za vlastitu proslavu: 17,1-5

Isus moli za učenike

Nakon toga govora, Isus podiže svoje oči prema nebu i reče: „Oče, došao je čas! Proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe ²i da vlašću, koju si mu dao nad svakim tijelom, dadne život svima koje si mu predao. ³A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga pravog Boga, i onoga koga se poslao, Isusa Krista. ⁴Ja sam tebe proslavio na zemlji, dovršivši djelo koje si mi dao da ga učinim. ⁵A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe slavom koju sam imao kod tebe prije nego je svijet postao.

Nakon što je to rekao, Isus je pogledao prema nebu i rekao: »Oče, došao je trenutak! Proslavi svoga Sina da Sin proslavi tebe ²i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dâ život svima koje si mu predao. ³A ovo je vječni život: da upoznaju tebe, jedinoga pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista. ⁴Ja sam tebe proslavio na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao da učinim. ⁵A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe, slavom koju sam imao kod tebe prije nego je svijet postao.

Isusova molitva za učenike koji ostaju u svijetu: 17,6-16

⁶Ja sam objavio tvoje ime ljudima koje si mi dao iz svijeta. Tvoji su bili, a ti si ih predao meni i riječ su tvoju sačuvali. ⁷Sad su spoznali da je sve od tebe što si mi dao. ⁸Jer, riječi koje si mi dao, ja sam dao njima. Oni su ih primili i doista spoznali da sam od tebe izišao i povjerovali su da si me ti poslao. ⁹Ja za njih molim. Ne molim za svijet, već za one koje si mi dao, jer su tvoji. ¹⁰Sve što je moje, tvoje je, i tvoje moje. Ja sam se u njima proslavio. ¹¹Ja više nisam u svijetu, a oni su u svijetu, dok ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svome imenu koje si mi dao, da budu jedno kao i mi. ¹²Dok sam bi s njima, ja sam ih čuvao u tvome imenu koje si mi dao. I sačuvao sam ih, te nitko od njih nije propao, osim sina propasti, da se ispuni Pismo. ¹³A sada idem k tebi i ovo govorim u svijetu, da moju radost imaju u punini. ¹⁴Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih je zamrzio, jer nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta. ¹⁵Ne molim te da ih uzmeš iz svijeta, nego da ih sačuvaš od Zloga. ¹⁶Oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta.

⁶Ja sam tvoje ime objavio ljudima koje si mi dao iz svijeta. Bili su tvoji, a ti si mi ih predao i sačuvali su tvoju riječ. ⁷Sad su spoznali da je sve što si mi dao od tebe. ⁸Jer ja sam im dao riječi koje si ti dao meni. Oni su ih primili i doista spoznali da sam od tebe izišao, i povjerovali su da si me ti poslao.

⁹Ja za njih molim. Ne molim za svijet, već za one koje si mi dao, jer su tvoji. ¹⁰Sve što je moje, tvoje je, a tvoje je moje. Ja sam se proslavio u njima. ¹¹Više nisam u svijetu, jer idem k tebi, a oni su u svijetu. Sveti Oče, sačuvaj ih u svojem imenu koje si mi dao, da budu jedno kao i mi. ¹²Dok sam bio s njima, čuvao sam ih u tvojem imenu koje si mi dao. I sačuvao sam ih, i nitko od njih nije propao, osim Sina Propasti, da se ispuni Pismo. ¹³A sada idem k tebi i ovo govorim u svijetu, da imaju moju radost u punini. ¹⁴Predao sam im tvoju riječ, a svijet ih je zamrzio, jer nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta. ¹⁵Ne molim te da ih uzmeš iz svijeta, nego da ih sačuvaš od Zloga. ¹⁶Oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta.

Molitva za posvećenje učenika u istini: 17,17-19

¹⁷Posveti ih u istini; tvoja je riječ istina. ¹⁸Kao što si ti mene poslao u svijet, i ja sam njih poslao u svijet. ¹⁹Ja sebe posvećujem za njih, da i oni budu posvećeni u istini.

¹⁷Posveti ih u istini; tvoja je riječ istina. ¹⁸Kao što si ti mene poslao u svijet, i ja sam njih poslao u svijet. ¹⁹Ja sebe posvećujem za njih, da i oni budu posvećeni u istini.

Isusova molitva za jedinstvo svih vjernika: 17,20-26

²⁰Ne molim samo za njih, nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u mene, ²¹da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni budu u nama, da svijet povjeruje da si me ti poslao. ²²Slavu koju si ti dao meni ja sam predao njima, da budu jedno kao što smo mi jedno – ²³ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno te svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao što si mene ljubio. ²⁴Oče, hoću da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da gledaju moju slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije stvaranja svijeta. ²⁵Oče pravedni, premda te svijet nije upoznao – ja sam te upoznao – ipak ovi su upoznali da si me ti poslao. ²⁶Njima sam očitovao tvoje ime i još ću očitovati, da ljubav kojom si mene ljubio bude u njima i ja u njima.“

²⁰Ne molim samo za njih, nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u mene. ²¹Da svi budu jedno. Kao što si ti u meni, Oče, a ja u tebi, neka i oni budu u nama, da svijet povjeruje da si me ti poslao. ²²Slavu koju si ti dao meni ja sam predao njima, da budu jedno kao što smo mi jedno. ²³Ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno – pa da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih volio kao što si volio mene.

²⁴Oče, hoću da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da gledaju slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije stvaranja svijeta. ²⁵Pravedni Oče, ja sam te upoznao; svijet te nije upoznao, ali ovi su upoznali da si me ti poslao. ²⁶Njima sam očitovao tvoje ime i još ću ga očitovati, da ljubav kojom si mene volio bude u njima, a i ja da budem u njima.«

Ivan 18, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 18, kako je otisnut 2025.

ISUSOVA MUKA, SMRT I USKRSNUĆE: 18,1-20,29

Isusova muka i smrt na križu: 18,1-19,42

Isusova izdaja i uhićenje: 18,1-11

Isusovo uhićenje

To rekavši, pođe Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Kedrona. Tu je bio vrt u koji uđe on i njegovi učenici. ²A poznavao je to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. ³Tada Juda uzme četu i sluge od glavara svećeničkih i farizeja te stiže tamo sa svjetiljkama, zubljama i oružjem. ⁴A Isus, koji je znao sve što će s njime biti, stupi naprijed i upita ih: „Koga tražite?“ ⁵“Isusa Nazarećanina“, odgovore mu. Kaže im Isus: „Ja sam!“ A s njima je stajao i Juda, njegov izdajica. ⁶Kad im Isus reče: „Ja sam“, uzmakoše natrag i popadaše na zemlju. ⁷Ponovno ih upita: „Koga tražite?“ A oni odgovore: „Isusa Nazarećanina.“ ⁸Isus im odvrati: „Rekao sam vam da sam ja. Ako, dakle, doista mene tražite, pustite ove neka idu.“ – ⁹da se ispuni riječ koju im je bio rekao: „Nisam izgubio ni jednoga od onih koje si mi dao.“ ¹⁰Tada Šimun Petar potegne mač koji je imao, udari slugu velikoga svećenika i odsječe mu desno uho. A sluzi je bilo ime Malho. ¹¹Nato Isus kaže Petru: „Vrati mač u korice! Zar da ne pijem čašu koju mi je dao Otac?“

Nakon što je izrekao molitvu, Isus je sa svojim učenicima otišao na drugu stranu potoka Cedrona. Tamo je bio vrt u koji je ušao sa svojim učenicima. ²To je mjesto poznavao i Juda, njegov izdajica, jer se tamo Isus često sastajao sa svojim učenicima. ³Juda je došao u vrt zajedno s postrojbom vojnika i slugama svećeničkih glavara i farizeja, a imali su svjetiljke, baklje i oružje. ⁴Isus je znao sve što će mu se dogoditi. Istupio je i upitao ih: »Koga tražite?«

⁵»Isusa Nazarećanina«, odgovorili su mu.

Isus im reče: »Ja sam!«

A s njima je bio i Juda, njegov izdajica. ⁶Kad im je Isus rekao: »Ja sam«, oni su ustuknuli i popadali na tlo. ⁷Ponovno ih je upitao: »Koga tražite?«

»Isusa Nazarećanina«, odgovorili su.

⁸»Rekao sam vam da sam to ja«, odvratio je Isus. »Ako, dakle, doista mene tražite, pustite ove druge neka idu.« ⁹To je kazao da se ispuni ono što im je rekao: »Nisam izgubio ni jednoga od onih koje si mi dao.«

¹⁰Tada je Šimun Petar potegnuo mač koji je imao, udario slugu velikoga svećenika i odsjekao mu desno uho. Sluzi je ime bilo Malho. ¹¹»Vrati mač u korice!«, rekao je Isus. »Zar da ne pijem čašu koju mi je dao Otac?«

Isusovo saslušanje pred Anom i Petrovo zatajenje: 18,12-27

Isus pred Anom

¹²Tada četa, zapovjednik i sluge židovske uhvate Isusa, svežu ga ¹³i odvedu ga najprije Ani. On je, naime, bio tast Kajfe, velikog svećenika one godine. ¹⁴A Kajfa je bio onaj što je Židovima savjetovao: „Bolje je da jedan čovjek umre za narod.“ ¹⁵Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bio je poznat s velikim svećenikom pa je s Isusom ušao u dvorište velikoga svećenika. ¹⁶A Petar je ostao vani kod vrata. Tada izlazi taj drugi učenik, poznanik velikoga svećenika, govori s vrataricom i uvodi Petra. ¹⁷Nato će sluškinja, vratarica Petru: „Da nisi i ti od učenika ovoga čovjeka?“ „Nisam!“, odvrati on. ¹⁸Tu su stajale sluge zajedno sa stražarima koji su bili naložili vatru, jer je bilo hladno, i grijali se.

¹²Tada su rimski vojnici sa svojim zapovjednikom i židovski sluge uhitili Isusa i svezali ga. ¹³Najprije su ga odveli Ani koji je bio tast Kajfe. Kajfa, koji je te godine bio veliki svećenik, ¹⁴Židovima je savjetovao: »Bolje je da jedan čovjek umre za narod.«

Petar se odriče Isusa

¹⁵Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj je učenik poznavao velikog svećenika, pa je s Isusom ušao u dvorište velikoga svećenika. ¹⁶A Petar je ostao vani, kod vrata. Tada je taj drugi učenik, poznanik velikoga svećenika, izišao i razgovarao s vrataricom, pa uveo Petra. ¹⁷Vratarica je rekla Petru: »Da nisi i ti učenik ovoga čovjeka?«

»Nisam!«, odvratio je on.

¹⁸Tamo su stajali sluge zajedno sa stražarima koji su bili naložili vatru. Bilo je hladno i grijali su se.

Veliki svećenik ispituje Isusa

¹⁹Veliki svećenik upita Isusa o njegovim učenicima i njegovu nauku. ²⁰Isus mu odgovori: „Ja sam javno govorio svijetu. Ja sam uvijek naučavao u sinagogi i u hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam govorio tajno. ²¹Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio! Oni znaju što sam ja govorio. ²²Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa po obrazu govoreći: „Tako odgovaraš velikom svećeniku!“ ²³Isus mu kaže: „Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?“ ²⁴Tada ga Ana posla svezana Kajfi, velikom svećeniku.

¹⁹Veliki svećenik upitao je Isusa za njegove učenike i njegov nauk. ²⁰Isus mu je odgovorio: »Svijetu sam javno govorio. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu, gdje se okupljaju svi Židovi. Ništa nisam govorio tajno. ²¹Zašto pitaš mene? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio! Oni znaju što sam govorio.«

²²Kad je to rekao, jedan od slugu pljusnuo je Isusa po obrazu govoreći: »Zar tako odgovaraš velikom svećeniku!«

²³Isus mu je rekao: »Ako sam rekao što krivo, dokaži da je krivo! Ali ako sam rekao ispravno, zašto me udaraš?«

²⁴Tada ga je Ana svezana poslao velikom svećeniku Kajfi.

Petar se ponovno odriče Isusa

²⁵A Šimun Petar je stajao ondje i grijao se. Kažu mu: „Da nisi i ti od njegovih učenika?“ On zaniječe: „Nisam!“ ²⁶Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga što mu je Petar odsjekao uho: „Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?“ ²⁷Tada Petar ponovno zanijeka, a pijetao odmah zapijeva.

²⁵Šimun Petar je ondje stajao i grijao se. Ljudi su mu rekli: »Da nisi i ti od njegovih učenika?«

»Nisam!«, zanijekao je.

²⁶Jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga kojemu je Petar odsjekao uho, rekao je: »Zar te nisam vidio s njim u vrtu?«

²⁷Petar je tada ponovno zanijekao, a pijetao je u taj čas zakukurijekao.

Isusovo izručenje Pilatu: 18,28-32

Isus izručen Pilatu

²⁸Potom Isusa odvedu od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. A oni nisu ušli u dvor da se ne bi onečistili, već da mognu blagovati pashu. ²⁹Pilat tada izlazi k njima i pita ih: „Kakvu optužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?“ ³⁰Odgovore mu: „Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi.“ ³¹Pilat im kaže: „Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu!“ Odgovore mu Židovi: „Nama nije dopušteno nikoga pogubiti“ – ³²da se ispuni Isusova riječ kojom je označio kakvom će smrću umrijeti.

²⁸Isusa su zatim od Kajfe odveli u upraviteljevu palaču. Bilo je rano jutro. Oni nisu ušli u palaču da se ne bi onečistili, da mogu jesti pashalnu večeru. ²⁹Pilat je tada izišao i upitao ih: »Kakvu optužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?«

³⁰»Da nije zločinac, ne bismo ti ga predali«, odgovorili su mu.

³¹»Uzmite ga i sudite mu po svojem zakonu«, rekao im je Pilat.

Židovi su mu odgovorili: »Nama nije dopušteno da nekoga pogubimo« – ³²to je bilo zato da se ispuni Isusova riječ kojom je označio kakvom će smrću umrijeti.

Prvo saslušanje pred Pilatom: 18,33-40

³³Nato Pilat ponovno uđe u dvor, pozove Isusa i upita ga: „Jesi li ti doista kralj židovski?“ ³⁴Isus kaže: „Govoriš li to sam od sebe ili su ti to drugi rekli o meni?“ ³⁵A Pilat odgovori: „Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predali su te meni. Što si učinio?“ ³⁶Isus kaže: „Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde.“ ³⁷Pilat mu kaže: „Dakle, ti si kralj?“ Isus odgovori: „Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i zato došao na svijet da posvjedočim za istinu. Tko je od istine, sluša glas moj.“ ³⁸Pilat mu kaže: „Što je istina?“ Rekavši to, ponovno izlazi pred Židove i kaže im: „Ja ne nalazim na njemu nikakve krivnje. ³⁹A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li, dakle, da vam pustim kralja židovskoga?“ ⁴⁰Tada oni ponovno poviču: „Ne ovoga, nego Barabu!“ A Baraba je bio razbojnik.

³³Nato je Pilat ponovno ušao u palaču, pozvao Isusa i upitao ga: »Jesi li ti doista židovski kralj?«

³⁴»Govoriš li to od sebe ili su ti to drugi rekli o meni?«, pitao ga je Isus.

³⁵»Zar sam ja Židov?«, odgovorio je Pilat. »Tvoj narod i svećenički glavari predali su te meni. Što si učinio?«

³⁶»Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta«, rekao je Isus. »Da je moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde.«

³⁷Pilat ga je upitao: »Dakle, ti si kralj?«

»Ti kažeš; ja jesam kralj«, rekao je Isus. »Rodio sam se i došao na svijet da posvjedočim za istinu. Tko pripada istini, sluša moj glas.«

³⁸»A što je istina?«, rekao je Pilat i izišao.

Isus osuđen na smrt

Pilat je izašao pred Židove i rekao im: »Na njemu ne nalazim nikakve krivnje. ³⁹A u skladu s vašim običajem, o blagdanu Pashe uvijek vam nekoga pustim. Hoćete li da vam pustim židovskoga kralja?«

⁴⁰Oni su mu odgovorili vikom: »Ne, ne njega, nego Barabu!« Baraba je bio razbojnik.

Ivan 19, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 19, kako je otisnut 2025.

Isusovo bičevanje i krunjenje trnjem: 19,1-3

Potom Pilat uzme Isusa i dade ga bičevati. ²A vojnici spletu krunu od trnja, stave mu je na glavu i zaogrnu ga grimiznim plaštem. ³Pristupali su mu i govorili: „Zdravo, kralju židovski!“, udarajući ga po obrazima.

Pilat je zatim dao Isusa bičevati. ²Vojnici su od trnja ispleli krunu, stavili mu je na glavu i zaogrnuli grimiznim plaštem. ³Pristupali su mu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!«, udarajući ga po obrazima.

Drugo saslušanje pred Pilatom: 19,4-12

⁴Pilat ponovno iziđe i kaže im: „Evo vam ga izvodim da upoznate da ja na njemu ne nalazim nikakve krivnje.“ ⁵Tada Isus iziđe noseći trnovu krunu i grimizni plašt. A Pilat im kaže: „Evo čovjeka!“ ⁶Kad su ga ugledali glavari svećenički i sluge, počnu vikati: „Raspni, raspni!“ Pilat im kaže: „Uzmite ga vi i raspnite! Jer, ja na njemu ne nalazim krivnje.“ ⁷Odgovore mu Židovi: „Mi imamo Zakon i po Zakonu mora umrijeti, jer se pravio Sinom Božjim.“

⁴Pilat je ponovno izišao i rekao im: »Evo, dovodim vam ga da vidite da ja na njemu ne nalazim nikakve krivnje.« ⁵Tada Isus izišao noseći krunu od trnja i grimizni plašt. Pilat im je rekao: »Evo čovjeka!«

⁶Kad su ga ugledali svećenički glavari i sluge, počeli su vikati: »Raspni, raspni!«

»Uzmite ga vi pa ga raspnite! Jer ja na njemu ne nalazim krivnje«, rekao je Pilat.

⁷»Mi imamo Zakon«, odgovorili su mu Židovi, »a po Zakonu mora umrijeti, jer se pretvarao da je Božji Sin.«

⁸Kad je Pilat čuo tu riječ, još se više poboja ⁹pa ponovno uđe u dvor i reče Isusu: „Odakle si ti?“ A Isus mu nije ništa odgovorio. ¹⁰Tada mu Pilat kaže: „Meni ne odgovaraš? Zar ne znaš da imam vlast osloboditi te i da imam vlast raspeti te?“ ¹¹Isus mu uzvrati: „Ne bi imao nikakve vlasti nada mnom da ti nije dano odozgor. Zato ima veći grijeh onaj tko me je predao tebi.“ ¹²Otada je Pilat nastojao da ga pusti, ali Židovi su vikali: „Ako ovoga oslobodiš, nisi prijatelj caru. Svaki koji se pravi kraljem suprotstavlja se caru.“

⁸Kad je Pilat to čuo, još se više uplašio. ⁹Ponovno je ušao u palaču i upitao Isusu: »Odakle si ti?«

Ali Isus mu nije ništa odgovorio. ¹⁰Tada mu je Pilat rekao: »Zašto mi ne odgovaraš? Zar ne znaš da te imam vlast osloboditi i da te imam vlast raspeti?«

¹¹»Ne bi nada mnom imao nikakve vlasti da ti nije dana odozgo«, rekao je Isus. »Zato ima teži grijeh onaj tko me predao tebi.«

¹²Otada ga je Pilat nastojao pustiti, ali Židovi su vikali: »Ako ga oslobodiš, nisi prijatelj caru. Tko god tvrdi da je kralj, suprotstavlja se caru.«

Isusova osuda na smrt na križu: 19,13-16a

¹³Kad je Pilat čuo te riječi, izvede Isusa i sjede na sudačku stolicu na mjestu zvanom Lithostrotos – Pločnik, hebrejski Gabata – ¹⁴a bio je dan priprave za Pashu, oko šestog sata. I kaže Židovima: „Evo kralja vašega!“ ¹⁵Oni stanu vikati: „Ukloni! Ukloni! Raspni ga!“ Kaže im Pilat: „Zar kralja vašega da razapnem?“ Odgovore mu glavari svećenički: „Mi nemamo drugog kralja osim cara.“ ^16aTada im ga preda da se razapne.

¹³Kad je Pilat to čuo, izveo je Isusa i sjeo na sudačku stolicu na mjestu zvanom Lithostrotos, to jest Kameni pločnik, na hebrejskom Gabata. ¹⁴Bio je dan pripreme za Pashu, oko podneva. Pilat je rekao Židovima: »Evo vašega kralja!«

¹⁵Oni su počeli vikati: »Makni ga! Makni ga! Raspni ga!«

»Zar da razapnem vašega kralja?«, pitao je Pilat.

Svećenički glavari odgovorili su mu: »Mi nemamo drugog kralja osim cara.«

¹⁶Tada im je Pilat predao Isusa da bude raspet.

Raspinjanje i natpis na križu: 19,16b-22

Isus razapet

^16bOni nato uzmu Isusa. ¹⁷A on, noseći svoj križ, iziđe na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. ¹⁸Ondje su ga razapeli, a s njime i drugu dvojicu, s jedne i s druge strane, a Isusa u sredini. ¹⁹A Pilat je napisao i natpis i stavio ga na križ. Bilo je napisano: „Isus Nazarećanin, kralj židovski.“ ²⁰Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer je mjesto, na kojem je Isus bio raspet, bilo blizu grada. A bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. ²¹Nato glavari svećenički kažu Pilatu: „Nemoj pisati: ‘Kralj židovski’, nego da je on rekao: ‘Kralj sam židovski’.“ ²²Pilat odvrati: „Što sam napisao, napisao sam!“

Uzeli su Isusa. ¹⁷Noseći svoj križ, Isus je došao na Lubanjsko mjesto, hebrejski zvano Golgota. ¹⁸Ondje su ga raspeli. S njim su raspeli još dvojicu – njih s jedne i s druge strane, a Isusa u sredini. ¹⁹Pilat je napisao natpis koji je stavio na križ. Bilo je napisano: »Isus Nazarećanin, židovski kralj.« ²⁰Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer je mjesto na kojem je Isus bio raspet bilo blizu grada. Bio je napisan na hebrejskom, latinskom i grčkom. ²¹Svećenički glavari rekli su Pilatu: »Nemoj pisati: ‘Židovski kralj’, nego: ‘Ovaj čovjek je rekao da je židovski kralj’.«

²²»Što sam napisao, napisao sam!«, rekao je Pilat.

Vojnici dijele Isusovu odjeću: 19,23-24b

²³A vojnici, pošto su razapeli Isusa, uzmu njegove haljine i razdijele ih na četiri dijela, svakomu vojniku po jedan dio. Uzeli su i donju haljinu, a donja haljina je bila nesašivena, od vrha do dna posve satkana. ²⁴Govorili su zato međusobno: „Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku komu će pripasti – da se ispuni Pismo koje kaže: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku.

²³Kad su Isusa raspeli, vojnici su uzeli njegovu odjeću i razdijelili je na četiri dijela, svakomu vojniku po dio. Uzeli su i tuniku koja nije bila sašivena, nego satkana od jednog dijela. ²⁴Zato su rekli jedan drugome: »Nemojmo je rasparati, nego za nju bacimo kocku da vidimo komu će pripasti« – da se ispuni Pismo koje kaže: ‘Među sobom su razdijelili moje haljine, za moju odjeću bacili su kocku.’ Vojnici su tako i učinili.

Isusova riječ majci i učeniku pod križem: 19,24c-27

^24cI vojnici učine tako. ²⁵Pokraj Isusova križa stajale su njegova majka i sestra njegove majke Marija Kleofina te Marija iz Magdale. ²⁶Kad Isus vidje majku i pored nje učenika kojega je ljubio, kaže majci: „Ženo, evo ti sina!“ ²⁷Zatim kaže učeniku: „Evo ti majke!“ I od tog časa učenik je uze k sebi.

²⁵Pokraj Isusova križa stajale su njegova majka, sestra njegove majke Marija Kleofina i Marija iz Magdale. ²⁶Kad je Isus vidio majku i uz nju učenika kojega je volio, rekao je majci: »Ženo, evo ti sina!«

²⁷Zatim je rekao učeniku: »Evo ti majke!« I od tog trenutka učenik ju je uzeo u svoj dom.

Isusu daju ocat da pije: 19,28-30

Isusova smrt

²⁸Nakon toga, znajući da je sve dovršeno, Isus – da bi se ispunilo Pismo – reče: „Žedan sam!“ ²⁹Tu je stajala posuda puna octa. Tada nataknu na izopovu trsku spužvu punu octa i primaknu je njegovim ustima. ³⁰Kad je Isus uzeo ocat, reče: „Dovršeno je!“ Naklonivši glavu, preda duh.

²⁸Nakon toga, znajući da je sve dovršeno kako bi se ispunilo Pismo, Isus je rekao: »Žedan sam!«

²⁹Tamo je stajala posuda puna octa. Tada su na izopovu trsku nataknuli spužvu punu octa i primaknuli je njegovim ustima. ³⁰Kad je Isus okusio ocat, rekao je: »Dovršeno je!«

Zatim je klonuo glavom i predao duh.

Zahtjev da se prebiju noge i probadanje Isusova boka: 19,31-37

Isusu probijaju bok

³¹Budući da je bila Priprava, da ne bi tijela ostala na križu u subotu – jer je velik dan bio one subote – Židovi zamole Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. ³²Tada dođu vojnici i prebiju golijeni prvomu, pa drugomu raspetomu s njime. ³³A kad su došli do Isusa i kad su vidjeli da je već mrtav, nisu mu prebili golijeni, ³⁴nego mu jedan od vojnika svojim kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.

³¹Budući da je bila Priprava – pa da tijela ne bi ostala na križu u subotu jer je te subote bio velik dan – Židovi su zamolili Pilata da se raspetima slome potkoljenice i da se skinu s križa. ³²Vojnici su došli i slomili potkoljenice prvomu i drugomu čovjeku koji su s njim bili raspeti. ³³Kad su došli do Isusa, vidjeli su da je već mrtav, pa mu nisu slomili potkoljenicu. ³⁴Zato mu je jedan od vojnika probio bok kopljem, i odmah su potekli krv i voda.

³⁵Onaj koji je to vidio, svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete. ³⁶A to se dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. ³⁷I opet na drugom mjestu Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli.

³⁵Onaj tko je to vidio svjedoči i njegovo je svjedočanstvo istinito. On zna da govori istinu da i vi vjerujete. ³⁶A to se dogodilo da se ispuni Pismo: »Nijedna mu se kost neće slomiti.« ³⁷A na drugom mjestu Pismo kaže: »Gledat će onoga koga su proboli.«

Isusov pokop: 19,38-42

Isusa pokapaju

³⁸Poslije toga, Josip iz Arimateje, koji je bio Isusov učenik, ali tajno zbog straha od Židova, zamoli Pilata da smije skinuti Isusovo tijelo. I Pilat mu dopusti, a on dođe i skine njegovo tijelo. ³⁹Dođe i Nikodem, onaj što je prije došao k njemu noću, noseći oko sto litara smjese smirne i aloje: ⁴⁰Oni uzmu Isusovo tijelo pa ga, po židovskom običaju, umotaju u povoje s miomirisima. ⁴¹A na mjestu, gdje je Isus bio raspet, bio je vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko nije bio položen. ⁴²Tu dakle, zbog židovske Priprave, kako je grob bio blizu, polože Isusa.

³⁸Josip iz Arimateje, koji je zbog straha od Židova bio Isusov učenik u tajnosti, zamolio je Pilata da smije skinuti Isusovo tijelo. Pilat mu je to dopustio, pa je Josip došao i skinuo njegovo tijelo. ³⁹Došao je i Nikodem, onaj koji je prije k Isusu došao noću. Donio je stotinu libri smjese smirne i aloje. ⁴⁰Uzeli su Isusovo tijelo pa ga, po židovskom običaju, umotali u povoje s miomirisima. ⁴¹A na mjestu na kojem je Isus bio raspet bio je vrt. U vrtu je bio novi grob u koji još nitko nije bio položen. ⁴²Budući da je to bilo uoči židovske Priprave, a kako je grob bio blizu, tamo su položili Isusa.

Ivan 20, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 20, kako je otisnut 2025.

Prazan grob i ukazanja Uskrsloga: 20,1-29

Vijest Marije Magdalene učenicima o praznome grobu: 20,1-10

Prazan grob

Prvog dana u tjednu, rano ujutro, dok je još bila tama, dođe Marija Magdalena na grob i vidje da je kamen dignut s groba. ²Tada trčeći dođe k Šimunu Petru i drugome učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im kaže: „Uzeli su Gospodina iz groba i ne znamo gdje su ga položili.“ ³Upute se nato Petar i taj drugi učenik i stignu na grob. ⁴Trčali su oba zajedno, ali je drugi učenik trčao brže od Petra pa je prvi stigao na grob. ⁵Nadvirivši se, ugleda povoje kako leže, ali nije ušao. ⁶Uto stiže i Šimun Petar, koji je išao za njim, uđe u grob i vidi povoje kako leže ⁷i ručnik što je bio na njegovoj glavi, ali nije ležao zajedno s povojima, već napose savijen na jednome mjestu. ⁸Tada uđe i drugi učenik, koji je prvi stigao na grob, vidje i povjerova. ⁹Jer, još nisu bili razumjeli Pisma da Isus treba uskrsnuti od mrtvih. ¹⁰Potom se učenici vrate kući.

Prvog dana u tjednu, rano ujutro, ²⁰dok je još bila tama, Marija Magdalena došla je na grob i vidjela da je s njega podignut kamen. ²Odmah je otrčala Šimunu Petru i drugome učeniku, kojega je Isus volio, i rekla im: »Gospodina su uzeli iz groba i ne znamo kamo su ga položili.«

³Nato su se Petar i taj drugi učenik uputili do groba. ⁴Obojica su trčali zajedno, ali je drugi učenik trčao brže od Petra pa je prvi stigao na grob. ⁵Sagnuo se, ugledao povoje koji su ležali, ali nije ušao. ⁶Za njim je stigao i Šimun Petar. On je ušao u grob i ugledao povoje koji su ležali, ⁷kao i ručnik koji je bio na Isusovoj glavi; on nije bio zajedno s povojima, već je bio posebno zamotan na jednom mjestu. ⁸Tada je ušao i drugi učenik, koji je prvi stigao na grob, vidio i povjerovao. ⁹Jer oni još nisu bili razumjeli Pisma, da Isus treba uskrsnuti od mrtvih. ¹⁰Potom su se učenici vratili kući.

Ukazanje Uskrsloga Mariji Magdaleni: 20,11-18

Isus se ukazuje Mariji Magdaleni

¹¹A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Tako zaplakana pogleda u grob ¹²i vidi dva anđela u bijelim haljinama kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo, jedan kod glave, a drugi kod nogu. ¹³Kažu joj: „Ženo, zašto plačeš?“ Odgovori im: „Odnijeli su moga Gospodina i ne znam gdje su ga stavili.“ ¹⁴Rekavši to, ona se obazre i vidi Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. ¹⁵Kaže joj Isus: „Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?“ Misleći da je to vrtlar, kaže mu: „Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga donijeti.“ ¹⁶“Marijo!“, kaže joj Isus. Ona se okrene te će mu hebrejski: „Rabbuni!“, što znači: Učitelju! ¹⁷Isus joj kaže. „Nemoj me zadržavati, jer još nisam uzašao k Ocu, nego idi k mojoj braći i reci im: Uzlazim k Ocu svom i Ocu vašemu, k Bogu svom i Bogu vašemu.“ ¹⁸Marija Magdalena ode navijestiti učenicima: „Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.“

¹¹Marija je stajala vani kod groba i plakala. Pogledala je u grob ¹²i ugledala dva anđela u bijelim haljinama kako sjede na mjestu gdje je ležalo Isusovo tijelo. Jedan je bio kod glave, a drugi kod nogu. ¹³Rekli su joj: »Ženo, zašto plačeš?«

»Odnijeli su moga Gospodina«, odgovorila je ona, »i ne znam kamo su ga stavili.«

¹⁴Kad je to rekla, obazrela se i ugledala Isusa kako stoji, ali nije znala da je to Isus. ¹⁵»Ženo, zašto plačeš?«, pitao ju je Isus. »Koga tražiš?«

Misleći da je vrtlar, ona mu je rekla: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga donijeti.«

¹⁶»Marijo!«, rekao joj Isus.

Ona se okrenula pa mu je rekla hebrejski: »Rabbuni!«, što znači: »Učitelju!«

¹⁷»Nemoj me zadržavati«, rekao je Isus, »jer još nisam uzašao k Ocu. Idi mojoj braći i reci im da uzlazim k Ocu svom i vašem, Bogu svom i vašem.«

¹⁸Marija Magdalena je otišla i javila učenicima da je vidjela Gospodina i da je razgovarao s njom.

Isusovo ukazanje učenicima: 20,19-23

Isus se ukazuje učenicima

¹⁹A uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su vrata, na mjestu gdje su bili učenici, bila zatvorena iz straha od Židova, dođe Isus, stane u sredinu k kaže im: „Mir vama!“ ²⁰To rekavši, pokaže im ruke i bok. Učenici se obraduju vidjevši Gospodina. ²¹Isus im ponovno kaže: „Mir vama! Kao što je mene poslao Otac, i ja šaljem vas.“ ²²To rekavši, dahne u njim i kaže im: „Primite Duha Svetoga. ²³Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; a kojima zadržite, zadržani su.“

¹⁹Tog dana, prvog u tjednu, učenici su zbog straha od Židova bili okupljeni u prostoriji čija su vrata bila zaključana. Navečer je došao Isus, stao u sredinu i rekao im: »Mir vama!« ²⁰Nakon toga pokazao im je ruke i bok. Učenici su se razveselili da vide Gospodina, ²¹a on im je ponovno rekao: »Mir vama! Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas.« ²²Pošto je to kazao, dahnuo je u njih i rekao: »Primite Svetoga Duha. ²³Čije god grijehe oprostite, oprošteni su im; a čije zadržite, zadržani su im.«

Uskrsli Isus i Toma: 20,24-29

Isus i Toma

²⁴A Toma, zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, nije bio s njima kad je došao Isus. ²⁵Drugi su mu učenici govorili: „Vidjeli smo Gospodina!“ A on im kaže: „Ako ne vidim na njegovim rukama trag od čavala i ako ne stavim prst svoj u mjesto čavala, ako ne stavim ruku svoju u njegov bok, nipošto neću vjerovati.“ ²⁶Poslije osam dana učenici su njegovi bili opet unutra, a s njima i Toma. I dok su vrata bila zatvorena, dođe Isus, stupi u sredinu i kaže: „Mir vama!“ ²⁷Zatim će Tomi: „Pruži prst svoj ovamo i pogledaj mi ruke! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran!“ ²⁸Odgovori mu Toma: „Gospodin moj i Bog moj!“ ²⁹Isus mu kaže: „Budući da si me vido, povjerovao si. Blaženi koji nisu vidjeli, a vjeruju.“

²⁴Toma, zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, nije bio s njima kad je Isus došao. ²⁵Drugi su mu učenici govorili: »Vidjeli smo Gospodina!«

»Ako na njegovim rukama ne vidim trag čavala«, rekao im je on, »i ako svoj prst ne stavim na mjesto gdje su bili čavli, i ako svoju ruku ne stavim u njegov bok, neću vjerovati.«

²⁶Poslije osam dana učenici su opet bili unutra, iza zatvorenih vrata, a s njima je bio i Toma. Isus je došao, stupio u sredinu i rekao im: »Mir vama!« ²⁷Potom je rekao Tomi: »Pruži ovamo svoj prst i pogledaj mi ruke! Pruži svoju ruku i stavi je na moj bok – i ne budi nevjeran, nego vjeran!«

²⁸»Gospodin moj i Bog moj!«, rekao je Toma.

²⁹Isus mu je rekao: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji nisu vidjeli, a vjeruju.«

EPILOG: 20,30-31

Svrha ove knjige

³⁰Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoge druge znakove, koji nisu zapisani u ovoj knjizi. ³¹A ovi su zapisani da vjerujete, da je Isus Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

³⁰Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoge druge znakove, koji nisu zapisani u ovoj knjizi. ³¹A ovi su zapisani da vjerujete da je Isus Krist, Božji Sin, i da vjerujući imate u njegovu imenu život.

Ivan 21, preveo Ivan Dugandžić 2010.

Ivan 21, kako je otisnut 2025.

DODATAK EVANĐELJU: 21,1-25

Ukazanje Uskrsloga na Tiberijadskome jezeru: 21,1-14

Isus se ukazuje sedmorici učenika

Poslije toga Isus se ponovno ukazao učenicima na obali Tiberijadskoga mora. A ukazao se ovako: ²Bili su zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, sinovi Zebedejevi i još druga dvojica njegovih učenika. ³Kaže im Šimun Petar: „Idem loviti ribu.“ Oni mu odvrate: „Idemo i mi s tobom.“ Izađu i uđu u lađu, ali te noći nisu ulovili ništa. ⁴A ujutro stajao je Isus na obali, ali učenici nisu znali da je to Isus. ⁵Tada im Isus kaže: „Djeco, imate li što za prismok?“ Odgovore mu: „Ne!“ ⁶A on će im: „Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete!“ Oni bace i više je nisu mogli izvući zbog mnoštva ribe. ⁷Tada onaj učenik što ga je Isus ljubio kaže Petru: „Gospodin je!“ Kad je Petar čuo da je to Gospodin, navuče gornju haljinu – bio je, naime, gol – te se baci u more. ⁸Drugi učenici dođu lađicom, vukući mrežu s ribom, jer nisu bili od kopna udaljeni više do dvjesto lakata. ⁹Kad su izišli na kopno, opaze pripravljenu žeravu i na njoj ribu i kruh. ¹⁰Isus im kaže: „Donesite riba što ste ih sada ulovili.“ ¹¹Nato se Šimun Petar popne na lađu i izvuče na kopno mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. Premda ih je bilo tako mnogo, mreža se nije razderala. ¹²Kaže im Isus: „Dođite i doručkujte!“ Nitko se od učenika nije usudio upitati ga: „Tko si ti?“, jer su znali da je Gospodin. ¹³Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. ¹⁴To se već treći put Isus ukazao učenicima nakon što je uskrsnuo od mrtvih.

Poslije toga Isus se ponovno ukazao učenicima na obali Tiberijadskoga jezera. Bilo je to ovako: ²Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane u Galileji, Zebedejevi sinovi i još dva njegova učenika bili su zajedno. ³Šimun Petar im je rekao: »Idem loviti ribu.«

»Idemo i mi s tobom«, odvratili su oni. Izišli su i ušli u lađu, ali te noći nisu ništa ulovili. ⁴Ujutro je Isus stajao na obali, ali učenici nisu znali da je to on.

⁵»Djeco, imate li što za pojesti?«, pitao ih je, a oni su odgovorili: »Ništa!«

⁶On im je rekao: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete!« Bacili su je onamo i više je nisu mogli izvući, toliko je mnoštvo riba bilo u noj.

⁷»To je Gospodin!«, rekao je Petru učenik kojega je Isus volio. Čim je Petar čuo da je to Gospodin, navukao je gornju haljinu jer je bio bez odjeće. On je skočio u more, ⁸a drugi su učenici došli lađom, vukući mrežu s ribom. Od kopna nisu bili udaljeni više od dvije stotine lakata. ⁹Kad su izišli na kopno, ugledali su pripremljenu žeravicu, a na njemu ribu i kruh. ¹⁰Isus im je rekao: »Donesite riba koje ste sada ulovili.«

¹¹Šimun Petar se popeo na lađu i izvukao na kopno mrežu punu velikih riba, ukupno sto pedeset i tri. Premda ih je bilo tako mnogo, mreža se nije razderala. ¹²Isus im je rekao: »Dođite i doručkujte!« Nijedan od učenika nije se usudio pitati ga: »Tko si ti?« jer su znali da je to Gospodin. ¹³Isus je pristupio, uzeo kruh i dao im ga, a isto tako i ribu.

¹⁴To je bilo već treći put da se Isus ukazao učenicima nakon što je uskrsnuo od mrtvih.

Uskrsli Isus i Šimun Petar: 21,15-19

Isus i Šimun Petar

¹⁵Pošto su doručkovali, pita Isus Šimuna Petra: „Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?“ On mu kaže: „Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim. Kaže mu: „Pasi jaganjce moje!“ ¹⁶Upita ga opet, po drugi put: „Šimune Ivanov, ljubiš li me?“ On odgovori. „Da, Gospodine, ti znaš da te volim.“ Kaže mu: „Pasi ovce moje!“ ¹⁷Pita ga treći put: „Šimune Ivanov, voliš li me?“ Žalostan što ga već treći put pita: „Voliš li me?“, Petar mu kaže: „Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te volim.“ Kaže mu Isus: „Pasi ovce moje!“ ¹⁸Zaista, zaista, kažem ti: dok si bio mlađi, sam si se opasivao i išao kamo si htio; ali kad ostariš, ispružit ćeš ruke pa će te drugi opasivati i voditi kamo ti ne bi htio. ¹⁹To mu je rekao da označi kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to, kaže mu: „Idi za mnom!“

¹⁵Nakon što su doručkovali, Isus je upitao Šimuna Petra: »Šimune, Ivanov sine, voliš li me više nego ovi drugi?«

»Da, Gospodine«, odgovorio je, »znaš da te volim«.

»Napasaj moje janjce«, rekao mu je Isus, ¹⁶a onda ga je upitao i drugi put: »Šimune, Ivanov sine, voliš li me?«

»Da, Gospodine«, rekao je on, »ti znaš da te volim.«

»Napasaj moje ovce«, rekao mu je Isus, ¹⁷a onda ga je pitao i treći put: »Šimune, Ivanov sine, voliš li me?«

Ražalošćen jer ga je Isus već treći put pitao »Voliš li me?«, Petar mu je odgovorio: »Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te volim.«

Isus mu je rekao: »Napasaj moje ovce! ¹⁸Zaista, zaista ti kažem: kad si bio mlađi, sam si se spremao i išao si kamo si god htio. Kad ostariš, ispružit ćeš ruke pa će te drugi spremati i voditi kamo ti ne bi htio.« ¹⁹To mu je rekao da najavi kakvom će smrću proslaviti Boga. Potom mu je Isus rekao: »Idi za mnom!«

Petar i Učenik kojega je Isus ljubio: 21,20-23

Isus i drugi učenici

²⁰Petar se okrene i vidi da za njim ide onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji se na večeri bio naslonio na njegove grudi i upitao ga: „Gospodine, tko je taj koji će te izdati?“ ²¹Ugledavši ga, Petar kaže Isusu: „Gospodine, a što će biti s ovim?“ ²²Isus mu kaže: „Ako hoću da ostane dok ne dođem, što se to tebe tiče. Ti idi za mnom!“ ²³Zato se pronio među braćom glas da onaj učenik neće umrijeti. A Isus nije rekao: „Neće umrijeti“, nego: „ako hoću da ostane dok ne dođem, što se to tebe tiče?“

²⁰Petar se okrenuo i ugledao kako za njim ide onaj učenik kojega je Isus volio – onaj koji se na večeri bio naslonio na njegove grudi pa ga pitao: »Gospodine, tko je taj koji će te izdati?«

²¹Kad ga je ugledao, Petar je pitao Isusa: »Gospodine, a što će biti s njim?«

²²Isus mu je odgovorio: »Ako želim da ostane dok ne dođem, što se to tebe tiče? Ti idi za mnom!«

²³Zato se među braćom pronio glas da taj učenik neće umrijeti. Ali Isus nije rekao: »Neće umrijeti«, nego: »Ako želim da ostane dok ne dođem, što se to tebe tiče?«

Zaključna riječ redaktora evanđelja: 21,24-25

²⁴To je učenik koji svjedoči za sve ovo i koji je ovo napisao. I znamo da je istinito njegovo svjedočanstvo. ²⁵A ima još mnogo toga što je Isus učinio i kad bi se sve to redom napisalo, mislim da sav svijet ne bi obuhvatio knjiga koje bi bile napisane.

²⁴Taj učenik svjedoči za sve ovo, on je ovo napisao. I znamo da je njegovo svjedočanstvo istinito.

Zaključak

²⁵Ima još mnogo toga što je Isus učinio. Kad bi se sve to redom napisalo, mislim da u sav svijet ne bi stale knjige koje bi bile napisane.