Govor
Iako komuniciramo gestama i mimikom, ipak je temeljni način naše komunikacije riječ, odnosno govor. Kroz razgovor učimo, stvaramo odnose s drugim ljudima, iznosimo svoje misli i osjećaje, pripovijedamo priče, pišemo pjesme. Od majke učimo materinji jezik, a izraz „s koljena na koljeno“ pretpostavlja onu drevnu navadu, da djed posadi svoga unuka na koljeno i pripovijeda mu priče. U velikoj mjeru upravo po sposobnosti govora mi smo ljudi.
Što je s govorom i razgovorom u ovom našem vremenu? Ne tako davno ljudi su u zimskim večerima razgovarali i pripovijedali priče. A evo, otkako je televizija ušla u naš život, sve smo više gledatelji i slušatelji, a sve smo manje razgovaramo. A danas uz televiziju važan dio našega života čine društvene mreže i različiti sadržaji na internetu od onih bezazlenih do onih pogubnih. I, što se događa? Sve smo manje kadri slušati jedini druge. Prestali smo razgovarati. Profesori će reći da je mladima rječnik sve siromašniji, da im stvara ozbiljnu poteškoću napisati esej, ili obrazložiti svoje mišljenje. Tko još piše pisma? Postali smo potrošači brzih slika na društvenim mrežama. Poruke na mobitelu sve su kraće i često se svode tek na palac okrenut gore ili na stilizirano srce.
Ne možemo živjeti s tehnologijom devetnaestog stoljeća. Sva današnja dostignuća mogu biti i dobra i korisna (kao, na primjer, satelitska navigacija). Pri tome ipak treba paziti da nam tehnologija ne ukrade dušu, da nas ne zarobi. Zato će biti važno da njegujemo govor i razgovor, da susrećemo jedni druge u dobrohotnosti i ljubavi, da se pogledamo u oči i upitamo: „Kako si? Kako ti je danas bilo?“
Silno je važno stati i zastati. U određeno vrijeme – recimo u osam sati navečer – isključiti sve uređaje. Naći se zajedno kao bračni par, kao obitelj. Porazgovarati sa svojim bračnim drugom, sa svojim djetetom. Izmijeniti svoje radosti i svoje brige. Konačno – zašto ne? – prije spavanja svojoj malenoj djeci ispričati priču, pomoliti se i nježno ih uspavati. Od toga čovjek živi. Ekrani su tek hladni prividi stvarnosti. U našem životu bitan je govor i raz-govor. Sa srcem. Po tome smo ljudi, po tome smo bogoliki jer, veli apostol Ivan, „u početku bijaše Riječ.“
