Graditelji svetišta

Ne znam jesu li roditelji podigli svoju ruku da vas, pri polasku k oltaru, blagoslove. Negdje je takav običaj. Taj se običaj mora pohvaliti i obdržavati. Roditeljske se ruke dižu na blagoslov samo prigodom vrlo svečanih događaja. Vjenčanje je, bez sumnje, jedan od tih događaja.

Svećenik dočekuje taj blagoslov roditelja i dodaje mu svoj, svećenički, u ime Crkve, u ime Boga. Blagoslovljena štola kao da hoće svaki čin vaših ruku oviti dahom Božjega blagoslova. Ako današnja mladenka, a kasnija, ako Bog blagoslovi, majka, poslije poroda dođe u crkvu, opet će je svećenik s blagoslovljenom štolom dopratiti do oltara.

Blagoslov temelja

Kada se postavlja temeljac crkvi ili kući, on se blagoslivlja. U taj se temeljni kamen stavi neki predmet, na primjer, novac ili koja povelja.

Ovaj blagoslov roditelja, svećenika, ovo blagoslivljanje prstena, ovo škropljenje vodom vaših tijela, nije li to blagoslov nekoga temelja?

Vi stavljate temelj novom svetištu, obitelji. Kamen temeljac neke zgrade nije ništa prema ovom temelju, koji sada vi postavljate. U ovaj temelj vi stavljate nešto, što je dragocjenije od novca i zlata, a to je vaša zadana riječ, vaše obećanje, vaša zakletva.

Vi ste čuvari toga svetišta. Kada se vratite kući, zamislite da vam na ulazu u kuću stoji kerubin, sličan onomu kojega je Bog bio postavio na vrata Edena, da nitko ne uđe u carstvo sreće (Postanak 3, 24). Možda će vas i opet dočekati blagoslov roditelja. Svakako, vi se sada vraćate kući kao graditelji, čuvari, svećenici novoga svetišta, nove obitelji, kojoj danas stavljate temelje.

Vi ste kao kralj i kraljica u kraljevstvu vaše kuće, vaše buduće obitelji. Nitko ne smije napasti to vaše kraljevstvo, nitko ne smije posijati neslogu ili mržnju. Tko se usudi obeščastiti to svetište, zaslužio bi da ga kerubin sasiječe svojim plamenim mačem i spali.

Vi ste svećenici novoga svetišta. Jest, vi sami sklapate ženidbu, preko vas silazi sakramentna milost na vaš život i na vaše djelovanje. Vi ste zadali riječ, vi sklapate ugovor s Bogom, da ćete živjeti po njegovoj volji. Odsada ćete pokazati, kako ste shvatili tu svoju uzvišenu i svetu službu.

Na vrhu zgrade

Previše je toplo vaše srce, a da bih ga sada mogao učiniti studenijim. Previše je nemirno, a da bih ga mogao umiriti, stišati. Vi ste na gozbi srca. Dozvolite ipak da vas podsjetim vrha te zgrade. Doći do oltara, kleknuti te zadati riječ, to nije konačna svrha vašega života. Temelji su zgrade samo početak zgrade. Kada se dogotovi krov, kada se dopre do vrha, onda je zgrada posve gotova.

Na vrhu zgrade obiteljskoga svetišta, kao i na piramidi vašega života, stoji znak Svemogućega. Preko obreda vjenčanja vi se izravno stavljate u dodir s Bogom, s njim ugovarate, a ugovor s Bogom treba držati do kraja. Što On od vas traži? Da nastavite u gradnji toga svetišta, da doista stvorite obitelj. Obitelj je svrha ženidbe. Ženidba nije sama sebi svrhom. Ne sklapate ženidbu samo zato, da sklopite ženidbu, nego zato, da stvorite obitelj, da dovršite to novo svetište. Bog jamči svoju pomoć, a vi jamčite ispunjenje te svoje obveze prema Bogu i prema naravi i prema čovječanstvu.

Božje oko na poseban način gleda na svetište obitelji. Stari su Rimljani bili pogani, ali je žrtvenik u kući zauzimao središnje mjesto; otac obitelji predvodio je molitve. Svaka kuća kod pogana imala je svoga boga-zaštitnika (Penat-Lar).

Ova praksa pogana mora zasramiti tolike, koji se ponose da ne čame u neznanju poganstva. Obitelj, naime, po svojoj naravi predstavlja nešto sveto. Ona je prva, osnovna stanica, iz koje se razvija organizam ljudske zajednice. Radi ovoga prvenstva, radi veličine u Božjim očima, vi kao čuvari-svećenici toga svetišta stječete prava, koja vam nijedna stvorena sila ne može zanijekati. A to su prava na djecu, na odgoj djece i na zajednički život, a time i na sve ono što je potrebno za taj zajednički život.

Neka bude svetište sreće!

O da je moguće uklesati na pragove svih naših kuća natpise u kojima progovara naša narodna mudrost! Upišite barem u svoja srca ove mudre izrjeke: „Dom ti može nadomjestiti svijet, ali svijet ti ne će nikada nadomjestiti dom“, jer samo dom pruža sreću, koju ne može dati čitav svijet.

Sreću za ženu, jer „teško kući bez čovjeka, a ognjištu bez ogrjeva“. Žena u društvu s mužem nalazi pomoć, zaštitu, društvo do groba, sreću.

Sreću za muža, jer „dobra žena najveće je blago“. Dobra volja mladenke, mlade žene, zajedno s Božjom pomoći učinit će, da će ona, kao što je sada, biti i dalje dobra žena, dakle sreća za muža.

Sreću za djecu, „blago sinu na majčinu krilu, a narodu na ognjištu milu“. Brojne obitelji – brojan narod, propale obitelji – propao narod.

Da vam sve ovo bude lako upamtiti, imajte pred očima uzor-obitelj: Nazaretsku. Tu je brižljivi poočim Josip, tu bezgrješna Djeva-majka, tu poslušni i mudri Isus. Svatko od vas ima koga slijediti. – Ako budete nastojali nasljedovati ovu Božju obitelj, onda će i vaša obitelj biti raj na zemlji, kao što je bila Nazaretska obitelj.

Moj blagoslov neka vam bude zalog blagoslova s neba, kao vidljivi znak mojih želja za vašu vremenitu i vječnu sreću.

Jordan Kuničić

Jordan Kuničić, Mladencima, II. izdanje, Split, 1961., str. 5–7.