Iv 6,1-69 – euharistijsko klanjanje
1. Umnažanje kruha (1-15)
a) Evanđelje
1Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. 2Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. 3A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. 4Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. 5Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: “Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?” 6To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. 7Odgovori mu Filip: “Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.” 8Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: 9“Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?” 10Reče Isus: “Neka ljudi posjedaju!” A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. 11Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. 12A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: “Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!” 13Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. 14Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: “Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!” 15Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
b) Razmatranje
Od Boga je sve i po Bogu je sve. Bog i danas umnaža za naš život. Ne samo da od sitnog sjemena nikne glavica salate, nego sve, baš sve je njegov dar. Što znači da mi nešto stječemo svojim rukama? Tko nam je dao ruke? Tko nam je dao razum? Tko nam je dao sposobnosti koje imamo? Pa i sve ono lijepo i plemenito u nama? S druge strane, Bog nas čini svojim suradnicima. Kao što je onaj dječak dao svojih pet kruhova i dvije ribice, kao što su učenici dijelili i dijelili mnoštvu, tako Bog i nama daje, da bismo mogli davati. Božje je to djelo.
c) Molitva
Pomolimo se. Silni Bože, od tebe je i po tebi je sve. Daj da mudro vrednujemo dobra zemaljska a čeznemo za nebeskima. Daj da po ovozemnom služenju zavrijedimo vječnu radost u nebu. Po Kristu, Gospodinu našemu.
2. Isus hoda po moru (16-21)
a) Evanđelje
16Kad nasta večer, siđoše njegovi učenici k moru, 17uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima. 18More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao. 19Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se, 20a on će njima: “Ja sam! Ne bojte se!” 21Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.
b) Razmatranje
Oluja je na jezeru, a lađica je mala, krhka i pretovarena. Mrkla je noć. “Nebo visoko, more duboko”, rekli bi mornari. I onda dolazi Isus. Tu je razlika. Dok Isusa nije bilo, učenici su bili u smrtnome strahu. Međutim, kad im se on pridružio, sve je posve drugačije.
To je naš život. Ima trenutaka kada nas prekriva mrkla noć, kada je smrtna opasnost pred našim očima, kada se dogode strahote. I onda se osjećamo tako sami, bespomoćni. Međutim, kada vjerom i molitvom oćutimo da je Isus uz nas sve je drugačije. I nama veli: “Ja sam! Ne bojte se” Onaj “Ja sam” zapravo naznačava Božje ime, dakle prisutnost Isusa kao Bogočovjeka. Isus tako na drugome mjestu veli: “Ne bojte se! Ja sam pobijedio svijet”. Zato su sveti ljudi uvijek bili puni pouzdanja i mira, onoga mira koji smo od Boga dolazi.
c) Molitva
Pomolimo se. Podaj nam vjere, nade i pouzdanja, svemogući Bože. Budi uz nas u trenucima kušnje, tjeskobe i noći duše. Samo ti si naša nada i naša utvrda. Pošalji nam svoga anđela zaštitnika i Duha Tješitelja. Po Kristu.
3. Radite, ali ne za hranu propadljivu (22-29)
a) Evanđelje
22Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. 23Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. 24Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. 25Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: “Učitelju, kad si ovamo došao?” 26Isus im odgovori:
“Zaista, zaista, kažem vam:
tražite me,
ali ne stoga što vidjeste znamenja,
nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.
27Radite,
ali ne za hranu propadljivu,
nego za hranu koja ostaje za život vječni:
nju će vam dati Sin Čovječji
jer njega Otac – Bog – opečati.”
28Rekoše mu dakle: “Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?” 29Odgovori im Isus: “Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.”
b) Razmatranje
Kada su vidjeli da je Isus umnožio kruhove i ribe i nahranio silno mnoštvo, mnogi su pohitali da ga zakralje. Računali su da im baš takav vođa treba: mudar, Božji čovjek koji bolesne liječi, mrtve uskrišava, hranu umnaža. Nisu mogli boljega poželjeti za kralja koji bi onda, naravno, trebao potjerati mrske osvajače Rimljane. Isus sa žalošću veli: Da, vi mene tražite, ali ne zbog mojih riječi, zbog vječnoga spasenja, nego zato što ste doživjeli čudo i što vam se hoće ovozemnih čuda. Vas ono duhovno ne zanima. Zato, kaže Isus, valja raditi prvenstveno za duhovnu hranu.
c) Molitva
Pomolimo se. Svemogući Bože, ne dopusti da nas ovozemna dobra udalje od tebe, koji si izvor svekolika dobra i koji nas pozivaš da se s tobom radujemo svu vječnost, po Kristu, Gospodinu našemu.
4. Ja sam kruh života (30-37.40)
a) Evanđelje
30Rekoše mu onda: “Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? 31Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.”
32Reče im Isus:
“Zaista, zaista, kažem vam:
nije vam Mojsije dao kruh s neba,
nego Otac moj daje vam kruh s neba,
kruh istinski;
33jer kruh je Božji
Onaj koji silazi s neba
i daje život svijetu.”
34Rekoše mu nato: “Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.” 35Reče im Isus:
“Ja sam kruh života.
Tko dolazi k meni,
neće ogladnjeti;
tko vjeruje u mene,
neće ožednjeti nikada.
36No rekoh vam:
vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.
37Svi koje mi daje Otac
doći će k meni,
i onoga tko dođe k meni
neću izbaciti;
40Da, to je volja Oca mojega
da tko god vidi Sina
i vjeruje u njega,
ima život vječni
i ja da ga uskrisim u posljednji dan.”
b) Razmatranje
Židovi podsjećaju Isusa kako je u svoje vrijeme Mojsije Židovima dao manu, onu čudesnu hranu u pustinji. Isus im jasno govori da to nije bilo od Mojsija, nego od Boga, jer od njega je sve i po njemu je sve.
Nadalje, veli Isus, ona mana u pustinji bila je tek znakom pravoga kruha koji Bog daje: a to je Isusovo tijelo u euharistiji, odnosno u svetoj misi. Po tome kruhu dobivamo pravi život. doista, euharistija je izvorište svake milosti. Znamo, sveta je misa uprisutnjenje i izvršavanje otajstva Kristove smrti i uskrsnuća. Po svetoj misi u nama i na nama djeluje Kristovo vječno spasenje. Od svete mise crpe snagu svi sakramenti. Da nije bilo Kristove smrti i uskrsnuća – koju uprisutnjujemo u misi – krštenje ne bi imalo nikakvu snagu, Duh Sveti nas ne bi mogao posvećivati, ne bismo mogli primati oproštenja u sakramentu ispovijedi. Sveta misa, otajstvo Kristova Tijela i Krvi najveća je naša svetinja. Zato se danas duboko klanjamo.
c) Molitva
Pomolimo se. Bože, koji si nam u divnom sakramentu ostavio uspomenu Kristove smrti i uskrsnuća, daj nam tako častiti otajstvo tijela i Krvi tvoje da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja tvojega. Po Kristu.
5. Život samo po Tijelu i Krvi Kristovu (49-58)
a) Evanđelje
U ono vrijeme reče Isus:
49″Očevi vaši jedoše u pustinji manu
i pomriješe.
50Ovo je kruh koji silazi s neba:
da tko od njega jede,
ne umre.
51Ja sam kruh živi
koji je s neba sišao.
Tko bude jeo od ovoga kruha,
živjet će uvijeke.
Kruh koji ću ja dati
tijelo je moje
– za život svijeta.”
52Židovi se nato među sobom prepirahu: “Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?” 53Reče im stoga Isus:
“Zaista, zaista, kažem vam:
ako ne jedete tijela Sina Čovječjega
i ne pijete krvi njegove,
nemate života u sebi!
54Tko blaguje tijelo moje
i pije krv moju,
ima život vječni;
i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
55Tijelo je moje jelo istinsko,
krv je moja piće istinsko.
56Tko jede moje tijelo
i pije moju krv,
u meni ostaje
i ja u njemu.
57Kao što je mene poslao živi Otac
i ja živim po Ocu,
tako i onaj koji mene blaguje
živjet će po meni.
58Ovo je kruh koji je s neba sišao,
ne kao onaj koji jedoše očevi
i pomriješe.
Tko jede ovaj kruh,
živjet će uvijeke.”
b) Razmatranje
Isus naglašava da je ovaj Nebeski kruh jedini zalog vječnoga života. Zato se u kršćanskoj tradiciji pričest koja se daje umirućima naziva “popudbina”. U tajni pričesti krije se smisao zemaljskog i nebeskog života. Izvanjski oblik, mi kažemo “prilike” jest zemaljski kruh, nalik onom svagdanjem kruhu. Međutim, znamo i vjerujemo, pod tim se prilikama krije sam uskrsli Krist, tako da je to njegovo tijelo zalog vječnosti. Zato česta pričest nije samo pobožni običaj, nego ona hrana koja nam jedina daje vječni život.
c) Molitva
Pomolimo se. Gospodine, svojom riječju i svojim djelom daješ nam hranu i život. Daj da rastemo u ljubavi po tim dragocjenim darovima te zaslužimo vječno zajedništvo s tvojim sinom, Isusom Kristom, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
6. Duh je onaj koji oživljuje
a) Evanđelje
59To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu. 60Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: “Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?” 61A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: “Zar vas to sablažnjava? 62A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?”
63“Duh je onaj koji oživljuje,
tijelo ne koristi ništa.
Riječi koje sam vam govorio
duh su i život su.”64“A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.” Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. 65I doda: “Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.”
66Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.
67Reče stoga Isus dvanaestorici: “Da možda i vi ne kanite otići?” 68Odgovori mu Šimun Petar: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! 69I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.”
b) Razmatranje
Mnogi su iz onoga mnoštva na sve ove Isusove riječi rekli: “Tvrda je to besjeda! To je može slušati?” Oni su očekivali snažnog Mesiju, onoga koji će ognjem i mačem uspostaviti silno Izraelsko kraljevstvo, najjače i najveće na cijelome svijetu, a Isus govori samo o vječnosti, a sadašnjost kao da zanemaruje.
To je problem i današnjeg vremena. Mnogo je onih kojima je Isus dobar kao onaj koji uslišava naše molitve i potrebe. Molimo za zdravlje, dug život, uspjeh, mir, slogu. Molimo ga za dobar posao, za sreću u ljubavi… Druge stvari kao da nam i nisu bitne…
Nadalje, u našem društvu ima i onih koji imaju poštovanje prema kršćanstvu kao izrazu naše vjekovne kulture. U tome smislu će slaviti sve katoličke blagdane, potrudit će se da njihova djeca – kako vele – “sve obave” i to bi bilo sve. A prihvatiti Isusa i njegovo evanđelje kao model, način života, živjeti prema zapovijedima, živjeti prema onome kako nas Isus uči u evanđeljima… to baš i ne. A mi bismo htjeli baš to: “živjeti od svake riječi što izlazi iz Božjih usta”. Jer sve je na zemlji prolazno, a Božja riječ ostaje zauvijek.
c) Molitva
Pomolimo se. Gospodine, da nam svaka pričest pronikne duh i tijelo, da u nama ne prevagne tjelesna sklonost, nego djelovanje tvoga Duha. Po Kristu.
