Netko bi se u Vatikanu trebao probuditi za slučaj Rupnik

Nesaslušane s one strane Tibera, tri žrtve bivšega isusovca ispričale su svoju potresnu priču na talijanskoj televiziji u nedjelju 9. ožujka 2025. navečer. Još jedna sablazan za vjerodostojnost Crkve, čiji poglavari odugovlače namjesto da razotkriju odgovornosti i zataškavanja u koja je uključen i papa Franjo.

Nitko nikada nije shvatio je li kardinal Victor Manuel Fernández bio ozbiljan ili ironičan kada je 23. siječnja 2025. izjavio kako postoje slučajevi teži od onoga Marka Ivana Rupnika; teži, ali manje razglašeni. Nesretnu izjavu izazvalo je pitanje u kojoj je fazi suđenje slovenskomu svećeniku, otpuštenu iz Družbe Isusove 14. lipnja 2023. Dodao je kako suđenje još nije počelo jer se teško pronalaze „prikladne osobe koje bi pristale“ voditi taj postupak.

Uporna medijska usredotočenost na spolno i duševno zlostavljanje časnih sestara i bivših časnih sestara za koje se optužuje Rupnik, trebala je potaknuti Svetu Stolicu da djeluje žurno, ako ne zbog čega drugoga, onda barem zato da se izbjegne da vjerodostojnost Katoličke Crkve u provođenju pravde bude posve pogažena. Namjesto toga na drugoj obali Tibera čini se da nema velike gladi i žeđi za pravdom, pa čak ni razumijevanja za relativnu žeđ koju Rupnikove žrtve trpe već godinama, a koja se pogoršava svaki put kada se njihove pritužbe zakonitim vlastima zanemaruju i zataškavaju.

I tako, nakon povjeravanja novinama i časopisima, te nakon javne konferencije za tisak, neke od žrtava bivšega isusovaca ispričale su svoju priču u Le Ienama [Hijenama] (popularnomu talijanskomu televizijskomu programu o „vrućim“ temama). Reportaža je prikazana u nedjelju navečer. Lica su poznata: Gloria Branciani, Mirjam Kovač, obje bivše časne sestre sada raspuštene zajednice Loyola, i sestra Samuelle, pustinjakinja, koja je pohađala četverogodišnji tečaj u centru Aletti. Njihove su priče dobro poznate: duševni pritisak, dvoznačne kretnje, spolno zlostavljanje, bludopis (pornografija). Potreba za integracijom očinskoga lika, duhovnoga rasta, čistoće snošaja između svećenika i časne sestre, pa čak i uvođenje Presvetoga Trojstva: Rupnikovo djelovanje godinama se kretalo između plagijata i zavođenja, zlorabe vlasti i „mističnoga“ bunila.

Svećenik koji zavodi čitavu zajednicu časnih sestara, neke od njih spolno zlostavlja, ponižava, druge pokušava silovati, podređuje ih svojoj podloj volji i čak ide toliko daleko da teološki opravdava orgije. Ali Fernández kaže da ima i gorih slučajeva od ovoga. Gloria dodaje gnjusan detalj da je Rupnik tijekom stvaranja svojih umjetnina često „slikao gol od struka nadolje; njegovo je slikanje bilo povezano s tjelesnim uzbuđenjem“. Sestra Samuelle pripovijeda kako joj je Rupnik „masirao“ leđa, igrao se lastikom njezina grudnjaka i pokušavao je namamiti dok su na svetim mjestima postavljali skele za izradu mozaika. To je kontekst više od dvjesto mozaika i fresaka koje su Rupnik i Centar Aletti postavili diljem svijeta, a u čijim detaljima žrtve jasno prepoznaju projekciju spolne pokvarenosti slovenskoga svećenika. Umjetnička djela s potpisom izopačenosti za koje su posvećene žene platile svojim tijelima i nastavljaju plaćati svojim dušama, a koje se na desetke i desetke mjesta nude pogledima vjernika, pozvanih da žive najčišći zaručnički odnos s Gospodinom u Crkvi. Nastrana ironija.

Ipak, za kardinala postoji i gore. Može li biti da predstojnik Dikasterija za učenje vjere ne uviđa golemu težinu stvari zbog neke vrste „teološke osjetljivosti“ slične onoj bivšega isusovca? Nije tajna da je u knjizi koja nosi njegov potpis, zloglasno poznatoj Sáname con tu boca. El arte de besar [Izliječi me svojim usnama. Umijeće ljubljenja], Fernández vrlo detaljno izvijestio o osobitostima muškoga i ženskoga sladostrašća (orgazma) kako bi opisao njihovu različitost u mističnom odnosu s Bogom.

Ta emisija Le Iene (Hijene) još je jedno poniženje Katoličke Crkve, uzrokovano nedostatnošću onih koji su pozvani provoditi u njoj pravdu i koji namjesto toga odugovlače, odgađaju i pogoršavaju patnju žrtava, podcjenjujući njihovu dramu i označavajući pretrpljena zlostavljanja kao „manje teška“ od drugih.

Koliko god bio dirljiv, program emitiran na talijanskoj televiziji u nedjelju 9. ožujka čini jednu ozbiljnu pogrješku koja nužno zahtijeva pojašnjenje: Papina umiješanost. Uza sve dužno poštovanje i obzirnost prema zdravstvenom stanju Svetoga Otca, ne služi istini ako se gledatelje navodi da vjeruju da je Franjo bio taj koji je riješio situaciju. Istina je da je Papa ukinuo zastaru zločinâ za koje se Rupnika optužuje kako bi omogućio suđenje, ali to se dogodilo tek 27. listopada 2023., nakon višemjesečne medijske buke i nakon što je kardinal O’Malley svratio Papi pozornost na bruku i sramotu. I ne zaboravimo da čuveno Rupnikovo izopćenje zbog odrješivanja njegove sudionice u prijestupu protiv Šeste zapovijedi nije moglo biti ukinuto bez Papina odobrenja.

Nije, stoga, pošteno tvrditi kako papa Franjo nije bio među uzročnicima koji su doveli do ogorčenja Rupnikovih žrtava. Njima na kraju nije preostalo ništa drugo nego obratiti se novinarima. I to s pravom. Nadamo se kako će se nakon još jednoga javnoga istupa Rupnikovih žrtava Vatikan konačno udostojati probuditi i započeti to blaženo suđenje koje će razotkriti ne samo izravnu odgovornost slovenskoga svećenika, nego i svih onih koji su ga godinama pokrivali i podupirali. I nastavljaju to činiti.

talijanski izvornik
engleski prijevod