Ponedjeljak 11. tjedna kroz godinu: Oko za oko

Meditacija uz Evanđelje: Mt 5,38-42

Starozavjetno pravilo „Oko za oko, zub za zub“ značilo je da kazna ne smije biti teža nego što je bio sâm zakonski prekršaj, pa tako, na primjer, sudac nije smio presuditi da se izbiju dva zuba onome koji bi svome susjedu izbio samo jedan zub. Međutim, Isus ovdje ima posve drugačiji pristup: „Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu!“ To, naravno, ne znači da se društvo ne bi smjelo braniti od zločina i zločinaca. Ovdje se radi o osobnom pristupu, o odnosu čovjeka prema čovjeku. Ovdje treba uočiti dvoje. Prvo: mogu li ja kao čovjek uopće prosuditi koliko je težak grijeh moga bližnjega? Na primjer, tko može prosuditi koliko je velik bio grijeh apostola Petra, kada je ono zatajio svoga Gospodina? Koliko je tu bilo zloće i zlonamjernosti, a koliko strašnoga, pa i smrtnoga straha? Tko može prosuditi čovjekove misli i namjere, osim Boga jedinoga?

Drugo, još važnije. Što bi s nama bilo, da je Bog po svome Sinu s nama postupio prema onome „Oko za oko, zub za zub“? Tko bi se uopće spasio? Veli sveti pisac: „Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati?“ (Ps 130,3). Mi smo opravdani besplatno Božjom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu (Rim 3,24).

Tako čini Krist, naš Spasitelj i Otkupitelj. A mi smo dionici njegove božanske naravi, on se želi u nama i po nama proslavljati u ovome svijetu. A to se ponajvećma postiže ljubavlju prema bližnjemu, jer se, konačno, i naša ljubav prema Bogu mjeri našom ljubavlju prema bližnjemu. Kristovom milošću mi možemo i trebamo biti takvi. Velikodušni u praštanju. Na to smo pozvani.