Pustolovina biloglava supa
Događaj koga iznosim, potvrđen sa sljedeće dvije slike, istinit je i vrlo zanimljiv – paklenička biloglava orlušina (SUP)[1] pred vratima obiteljske kuće u Starigradu – Paklenici!
U proljeće 1988. godine na cijelom Podvelebitju osvanuo krasan dan. Još zarana, sunce je tek izvirilo preko vrhova Planine i skrovitih orlušinskih gnijezda – izba. U klancu se čuje gukanje golubova, a narod ispod i uz more još uvijek u sjeni. Da ne gubi dan spomenuti SUP, o kojem pišem, zaputi se za lijepoga jutra u svoju pustolovinu – otisnu se s pakleničke stijene preko sela i Podvelebitskoga kanala za hranom negdje u kamenjar otoka Paga.
Ali ovoga puta nije se obistinila ona narodna: Po jutru se dan poznaje. Istoga dana popodne sručila se orkanska bura. Primoran natrag u Paklenicu, siromah se zaputio preko mora protiv vjetra i izmoren orkanskim paklom nad Kanalom i do kraja iscrpljen sunovratio se u samo more. Prepusti se slučajnim ribarima koji su ga izvukli na svoju brodicu i dovezli, na oči mnogih, ukraj mora.
I gledam: u krilima potpuna nemoć, u pogledu začuđenost, uz povremeno puhanje na znatiželju mnogih. Nevoljan za sve, a za slikanje pogotovo. Ipak sam ga uspio slikati.
Ali slušajući njegovo puhanje jasno mi je bilo kako se i izmorena orlušina nama ne da. Ni uz umorna krila, tu, pred vratima obiteljske kuće, ne odriče se svoje ćudi i ne prihvaća život i uz ponuđeni visoki standard pod uvjetom promjene sebe i svoje naravi.
Krenuli smo s njime, ovoga puta, u Malu Paklenicu koja, za razliku od Velike, ima manje posjetitelja, i postavili ga na jednu, njegovim nogama, prikladnu stijenu. Nakon nekoliko trenutaka orlušina podiže krila i poleti sa stijene, u svoju visinu. Ne htjede se krstiti imenom drugim, nego i dalje ostade orao – SUP s istom svojom ćudi i, dakako, vanjštinom.
Nevjerojatno, ali istinito: u mojoj praksi, a svećenik sam, onoga predratnoga i samoga ratnoga doba, doba promjenâ i politikâ, i ideologijâ, i urušavanja ili pada, u ovom dijelu Europe, umjetnih državnih tvorevina, jedini ovaj SUP, i u promijenjenim okolnostima, ne htjede postati MUP, nego i dalje ostade sa cijelom svojom ćudi ista ona biloglava orlušina ili SUP iz Paklenice.
E, to je istinska oporba (!) na kojoj se divim i kojoj danas čestitam!
[1] Bog je stvorio „ptice krilate svake vrste“ (Post 1, 21) petoga dana stvaranja, da „polete nad zemljom, svodom nebeskim“ (Post 1, 20).
U sustavbi (taksonomiji) ptice se svrstavaju u carstvo životinja (Animalia), koljeno svitkovaca (Chordata), potkoljeno kralježnjaka (Vertebrata), razred ptica (Aves). Ptice imaju više redova. Jedan od njih su grabljivice (Raptatores). One se dijele na podredove: jastrebovke (Accipitriformes), sokolovke (Falconiformes) i sovke (Strigiformes). Jastrebovke čine četiri porodice: američki lješinari (Cathartidae) (kondori), bukoči (Pandionidae), jastrebovi (Accipitridae) i sekretari (Sagittariidae). Porodicu jastrebova čine potporodice: eje (Circinae), kopci (Accipitrinae), lunje (Milvinae), orlovi (Aquilinae), sjemenari (Lophospizinae), supovi (orlušine) (Aegypiinae), škanjci (Buteoninae), zmijari (Circaetinae) i drugi.
Bjeloglavi sup ili ikavski biloglavi sup (Gyps fulvus) pripada u potporodicu supova (orlušina). Dugačak je 93–122 cm s rasponom krila od 2,3 do 2,8 m. Teži od 6,2 do 10,5 kg.
