Riječ koja nas čini mudrima – razmišljanje uz 2. nedjelju po Božiću


Čitanja: Sir 24,1-2.8-12; Ps 147,12-13.14-15.19-20; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18


Božji Sin koji se rodio i došao je na svijet s ciljem, to jest s Očevim poslanjem. Otac je odvijeka ljubio čovjeka i planirao svoj naum spasenja. Došao je u svijet da nas do kraja osposobi za mudrost, jer smo i bili stvoreni za spoznaju mudrosti. Kad nas je Bog stvarao, onda nam je udijelio i smisao života, jer nas je učinio razumnim bićima. No naša ljudska razumnost je imala smisla samo ukoliko je otvorena božanskoj mudrosti na koju je trebala biti upućena i od koje je trajno trebala primati dodatnu mudrost. No na žalost ljudi su odbili božansku mudrost u korist svoje ljudske, te su radije stvarnost htjeli promišljati samostalno, te biti gospodari svoga ‘dobra i zla’, umjesto da posluhom primaju iz ruke Božje čistu dobrotu i ljubav. Zato su odbili piti s vrutka Božje mudrosti oni koji su bili stvoreni po toj istoj Mudrosti Božjoj. U svojoj neuviđavnosti odbili su živjeti od njega i za njega i po njemu, te su postali žrtve svoje ludosti.

No dobri Bog je unatoč svemu odlučio u svojoj dobroti spasiti ih i od njih samih i od Zloga kome su bili podložni, pa je svoju Mudrost, svoju svesilnu Riječ po kojoj je sve bilo stvoreno, poslao na svijet. No ni danas situacija nije drugačija nego na početku svijeta. I danas ljudi sebe smatraju prosvjetljenima do mjere da smatraju kako im ne treba Božje svjetlo koje on velikodušno šalje na svijet. I danas je mnogo lažnih prosvjetitelja kojima ljudi vjeruju, a koji nisu unijeli ni tračak svjetla u ljudske živote. I danas je mnogo lažnih životvoraca koji se ljudima obećavaju život, a ostavili su ih isključivo u smrti. I danas je hrpa promašenih mudraca koji obećavaju otkriti čovjeku tajnu mudrosti, no samo ga još više ukopavaju u ponor i tamu neznanja i životne ludosti.

Doista, neupitno je da je čovjek zadan potrebom da traži mudrost, ali nije mudrac ni mudar svaki onaj tko govori o mudrosti. Neophodno je spoznati mudrost, jer ona sadržava istinu života bez koje se ne može niti ispravno živjeti. Bez prave mudrosti nemamo svijesti o dobru i zlu, te jednako tako nema sadržaja koji oblikuje naše ćudoredno življenje. Zato je važno otkriti mudrost, ali ne isprazne tlapnje koje ljudi zovu mudrošću, već istinu Božju na kojoj se može sagraditi život, te odvažno ići smjerom koji nam je ona naznačila, s punom sviješću da se krećemo u ispravnom smjeru. Nije mudrost, već samo su ljudske teze i neutemeljena mišljenja ideje koje nas ne pokreću na bolji i jasniji život. Nije mudrost ljudska preuzetnost koja nas potiče više na mlakost nego na gorljivost i krepost. Nije mudrost ljudsko umovanje koje nam stvara više zbrke u glavi i dovodi nas u stanje zbunjene svijest. Nije mudrost isprazno raspravljanje koje nas ne vodi ispravnom već ispraznom životu. Nije mudrost ‘istina’ kojom se trguje na tržnicama moćnih lobija, jer ona ne izgrađuje čovjeka za neprolazne vrijednosti. Jednom riječju, ako nas neka ‘mudrost’ ne vodi bliže Bogu, onda to doista nije mudrost niti dolazi od Boga za naše dobro.

Prava mudrost nas vodi k i uvodi u božanski život. Štoviše, prava mudrost je Mudrost Božja, vječna i nerukotvorena. Ona nije mudrost priučena ni naučena iz neprovjerenih knjiga, već je ona Riječ Očeva izišla iz Očeva uma i srca. Ona nije nemušta ljudska ideja, već jasno izrečena Božja Istina. Božja nas Mudrost uči ispravnu životu, a nije kao lažna ljudska mudrost koja se svodi na obranu loše prakse i nećudorednog življenja. Istinska Mudrost nas poziva da se usredotočujemo na traženje Boga koji nam daje svu jasnoću o odbacivanju ispraznosti, a prihvaćanju ispravnog načina života, te nam ujedno daje i snagu za takav život pred Bogom. Tu Mudrost nam predstavlja Sirah u prvom čitanju, a sveti Ivan u Evanđelju kada govori o Riječi (Logosu) koja u početku bijaše kod Boga i koja bijaše Bog. To je stvarateljska i prosvjetiteljska Riječ koja bijaše ljudima svjetlo prema kojem su se mogli ravnati i koja prosvjetljuje svakog čovjeka. Već tada sveti Ivan reče da je došao svojima a da ga njegovi nisu primili, to jest došao je kao Mudrost onima koji žeđaju za mudrošću, koji je posjeduju dijelom ili u tragovima, a žude upoznati potpuno, no ipak ga odbaciše i nastaviše svojim krivim stazama. Doista, oni koji žive po principu ljudske volje i tjelesnoga života, ne mogu ga upoznati i odbacuju ga u ime svojih strasti i slatkoga života.

Onima pak koji ga primaju, daje moć da postanu djeca Božja. Stoga je on kao Mudrost Očeva izvor moći za naš kršćanski život, te mu se potpuno okrenimo i otvorimo da nas prosvijetli i ispuni milošću i istinom. Budimo stoga ponizni i ispunimo se milošću i istinom njegova dolaska među nas ljude u našu povijest, te će nas on lako ispuniti spasenjskim znanjem koje ljudi u svojoj ‘mudrosti’ ne posjeduju, a ono je temelj svakoga znanja i svake mudrosti. Neka nam on bude život i svjetlo kako bismo mogli vidjeti njegovu slavu već sada ovdje među nama, a jednom je i uživati u njegovu kraljevstvu po sve vijeke vjekova. Amen.