Subota 4. vazmenog tjedna: Činit će djela koja ja činim

Meditacija uz Evanđelje: Iv 14,7-14

Veli Isus: „Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da, veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.“ Kako to razumjeti? Bilo je (a i danas ima) nekih propovjednika koji ovako umuju: Bog je velikodušan. Onu silu i snagu koju je dao Isusu, dat će svakome onome koji u Krista stvarno vjeruje. Pa onda ukazuju na to da su Petar i Pavao činili čudesa, da su čudesa činili toliki sveci, kao, na primjer, sveti Antun Padovanski. I onda se ti propovjednici daju na činjenje čuda, a osobito rado počinju polagati na bolesnike ruke da bi ozdravili. Jer, čuli smo, rekao je Isus da će njegovi učenici činiti i veća djela od samoga Isusa. Može li se tome proturječiti? Naravno, ne možemo protiv evanđelja. Međutim, što mislite koja su to Isusova velika djela? To da je bolesne liječio, mrtve uskrišavao, umnažao kruh i ribice, stišao oluju na moru? Svakako. Međutim, što je temeljno u Isusovom poslanju? Što je najvažnije? Koje je njegovo najveće djelo? To, da se on podložio volji svoga Oca, da je uvijek činio ono što je njemu milo, te da je ponizio samoga sebe poslušan do smrti, smrti na Križu (Fil 2,8).

A gdje smo tu mi? Trebamo li i mi umnažati kruh i čudesno spašavati mornare na olujnom moru? Možda će to i učiniti netko kome Bog tu moć podari. Međutim, jednako za najveće svece kao i za nas vrijedi ono što je bitno: vršiti volju Božju, nositi svoj križ, biti krotka i ponizna srca, znači nositi „slatki Isusov jaram“ i njegovo breme koje je lako.

Temeljna je ljubav prema Bogu i podložnost njegovoj volji. Temeljna je ljubav prema bližnjemu. A ostale čudesne darove Bog daje kome hoće kad hoće i kako hoće. Nitko to ne može od Boga iznuditi. Međutim, svima nama daje jednaku milost da mu služimo odanim srcem te da bližnje ljubimo onom ljubavlju kojom ih sâm Bog ljubi. To su ona Isusova djela koja možemo i trebamo činiti i po kojima Krist živi u nama. I to je jedino što vrijedi. Sad i u vječnosti.