U društvu s Isusom

U društvu s Isusom kroz pjesme Rajmunda Kuparea u pjesmokrugu IV. Pjesme o Isusu, [1] nanizane ispod njegovih desetak naslova.

Onako iz prve, a iskustveno znamo kako su prvi dojmovi uglavnom i ponajbolji, poglavito kada je riječ o pjesmi s naslovom: S Isusom na mome otoku i uz podnaslove (I – u ribarenju, II – od one nerodne do Natanelove smokve, III – u vinogradu koji vabi poslanika, IV – među, a vuku sasvim svejedno (!), kozama, jarićima i janjcima, V – u maslinicima punim kvrga i težačkih žulja, VI – među pilićima ispod žarulja, a bez ljubavi majčinih krila), ne mogu se oteti spontanu dojmu sličnosti njegove duše i pera, istina jedno desetljeće starijim, ali po djelovanju i lirskom nadahnuću, njegovim suvremenikom i srodnikom Nikolom Šopom, sa Šopovim pjesmama iz antologije U sjeni transcedencije.[2] K tome uz spomenuto kod obojice vidim i još izražajniju sličnost samoga prognaničkoga življenja s jednom jedinom razlikom što je Kupareo, kao redovnik i svećenik, Domovinu živio u progonstvu, dok je Šop, kao vjernik i pjesnik kršćanskoga nadahnuća, izvjesno progonstvo živio u samoj Domovini.

U već spomenutom naslovu jada se Učitelju zbog onoga bezuspješna ulova na obali i njegova iznenadna apostolskoga naloga kako odsada treba, istina, u mulju loviti al’, očito od blata i mulja, i čistiti ljude, što je jedina i prava cijena apostolstva: s njima se na žeravi peći i s njima se pržiti na ulju.[3]

U svakom slučaju, kada je u pitanju Isus, Pjesnik ga tako rado veže sa svime ovdje nama zadanim, u čemu se mučimo i od čega živimo. On nije onkraj i izvan, negdje ondje i od nas daleko, nego je s nama zajedno i u istoj brazdi. Njegovo ime i ribar je napisao veslima na zrcalu morske ploče, i šumar ga je urezao sjekirom, klinom i batom u stablo, i planinar je ukresao u hridine koje se do neba koče – u svim stvorovima početna su slova Njegova imena, a svi mi, tko manje, tko više, sa svojim zvanjima i spremama, samo smo nespretni plagijatori Njegova neiscrpiva sadržaja.[4]

Pjesnik svoga Gospodina i Učitelja Isusa iz Nazareta, gleda s utruđenim radničkim rukama, s pilom, podstružnjakom ili blanjom u ruci, a istovremeno bodri i poučava one kojima je doteščao život i nepravda ljudska zapretala svaku nadu, one koji imaju žuljevite ruke, kako će gore biti gospoda jer su ovdje bili sluge i sirote puke.[5]

Crkvu vidi u bolnici i bolnicu u crkvi, bolničke krevete uslijed patnje poistovjećuje s oltarom i tabernakulom – mjestom odahnuća Tijela Vječnog Utamničenika.[6]

Pod jednim naslovom Pjesnik moli Učitelja da nas oslobodi oholosti i otvori nam oči i da, poput onoga slijepca iz Jeriha, progledamo kako smo krštenjem od grijeha oprani, istještenim uljem zelenih maslina Duhom ojačani i od pšenice s polja Njegovim Tijelom nahranjeni.[7]

Tu je negdje i himan kroz koji iskreno izriče slavu Kristu, Njegovim očima, riječima, slavu Njegovim žarkim ranama, zahvalnost za bezbrojna jata patnika što lete nebotičnim stranama i nikad usahlih česmi s naših oltara zbog radosti tolikih ubogara.[8]

Pjesnik prigovara Isusu koji je u svojoj stolarskoj radionici s vrata, koja je nekad isključivo radio, prešao na križeve. Što se dogodilo, sam će shvatit kasnije, jer nismo htjeli kroz vrata ući, čak smo ih i zatvarali, dok su križevi jedini ključi koji nebo mogu rastvoriti.[9]

Govori i o, među nama, trajnoj jurnjavi jednih i sporosti drugih, jurnjavi od koje su uvijek brže naše čežnje, o našim brigama i svežnjima i, Njegovom naginjanju nad samoću i grozu, njega Svjetloznaka naših dana.[10]

[1] Rajmund Kupareo, Svjetloznak, Varaždinske Toplice: Golden Time; Zagreb: Izazov istine, 1994., IV. Pjesme o Isusu, str. 75–86.

[2] Neven Jurica, Božidar Petrač, U sjeni transcedencije, Zagreb (ŠK) 1999., Poziv dragom Isusu, str. 305 i Kuda bih vodio Isusa, str. 306.

[3] Svjetloznak, 1994., S Isusom po mome otoku: I. Ribarenje, str. 85.

[4] Svjetloznak, 1994., Ime Isusovo, str. 75.

[5] Svjetloznak, 1994., Molitva Isusu radniku, str. 76–77.

[6] Svjetloznak, 1994., Kristov pohod, str. 78.

[7] Svjetloznak, 1994., U času spoznaje, str. 79.

[8] Svjetloznak, 1994., Himan Kristovim očima, str. 82.

[9] Svjetloznak, 1994., Seljaci u Kristovoj radionici, str. 83.

[10] Svjetloznak, 1994., Svjetloznak na raskrižju, str. 84.