Utorak 19. tjedna kroz godinu: Jedna od njih zaluta
Meditacija uz Evanđelje: Mt 18,1-5.10.12-14
Kaže Isus u prispodobi: „Čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta.“ Pogledajmo. Kaže se samo da je ovca zalutala. Ne zna se zašto. Možda se to dogodilo njezinom krivnjom, a možda i nije. Možda ju je vuk potjerao pa je pobjegla od njega i tako se, nažalost, odvojila od stada. Međutim, pripovijeda Isus, pastir uopće ne tare glavu time zašto i kako je ovca zalutala. Činjenica je da se odvojila i da je u opasnosti. On je ide tražiti i spasiti. I kada je pronađe, nekako se raduje njoj više, negoli onim ostalima, koje nisu zalutale.
Tako i Bog s nama postupa. Kad se za svoj grijeh pokajemo, Bog se uopće ne želi baviti našim prošlim grijesima, razgledati ih i prosuđivati. Evo nam svetoga Petra. Sagriješio je, jer je zatajio svoga Gospodina. Nije to bilo maleni prijestup. I što Isus čini nakon svoga uskrsnuća? Uglavljuje ročište da ispita, što se točno dogodilo, da bi prosudio koliki je Petrov grijeh? Ne. Petar je te iste noći zaplakao, Isus je to vidio i to je bilo dovoljno. I sada, poslije uskrsnuća, Isus uopće ne govori o Petrovom grijehu. Pita ga samo: „Šimune, ljubiš li me?“ Kad je Petar odgovorio da ga ljubi, to je za Isusa bilo dovoljno. Petar je ostao Petar-Stijena, apostolski Prvak.
Kada su naši grijesi u pitanju, trebamo imati na pameti dvije stvari. Bilo bi posve krivo govoriti da naši grijesi i nisu grijesi, da je ono što smo učinili u današnje vrijeme normalno. Ne. Pobačaj je uvijek težak grijeh, jednako tako preljub i jednako kao što je zločin uskraćivati radniku zasluženu plaću ili ne imati poštovanje prema roditeljima i tako dalje. Grijeh je grijeh i bilo bi pogubno grijeh nijekati. Tu je jasna Božja poruka: „Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu“ (Iz 5,20). Međutim, s druge strane, znademo i vjerujemo da Bog raskajanom grešniku oprašta u potpunosti, bez pridržaja. Bog se ne želi spominjati naših prošlih grijeha. Tako Bog već preko proroka govori svome narodu: „Oprostiti ću bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati“ (Jr 31,34). U tome smislu Pavao – koji je bio progonitelj Crkve – sada kao apostol mirno i s pouzdanjem veli: „Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem“ (Fil 3,13). To je kršćanski razboriti stav: nipošto nećemo nijekati grijeh niti zlo nazivati dobrim. Međutim, u isto vrijeme nećemo očajavati zbog počinjenih grijeha, jer je Bog sama dobrota i milosrđe. Neka nas u tome Bog vazda prosvjetljuje i jača svojom milošću.
