Utorak 29. tjedna kroz godinu: Neka vam bokovi budu opasani

Meditacija uz Evanđelje: Lk 12,35-38

Profesionalni vatrogasci su stalno budni. Kada dobiju poziv, za minutu su u kolima. Liječnik u hitnoj spreman je svakog trenutka. Kormilar na brodu je stalno budan. Kad je mati s djetetom na ulici, ona ima „četvore oči“. To je posve razumljivo. A evo, i Isus nas poziva na budnost. Veli: „Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca.“

Istina je jednostavna. Onaj tko nije spreman danas, onaj koji neprestano odgađa za sutra, taj ni sutra neće biti spreman, taj neće biti spreman ni za deset godina. Što znači biti spreman? Jednostavno. Bog nas danas poziva na vjernost. Bog nas danas poziva da budemo vjerna slika Kristova. Bog nas danas poziva da budemo vjerni u svojim obvezama, da savjesno i s ljubavlju vršimo svoje dužnosti, a iznad svega da ljubimo bližnje kao sebe same, a svoga Boga iznad svega. Kada? Danas. Sada. Ovoga časa.

Takav stav nam donosi mir i odgoni svaku tjeskobu. Ne odgađam. Ne živim od sutrašnjeg dana i pustih obećanja. To se pogotovo odnosi na neki grijeh koji me možda dulje vrijeme zarobljava, a nikako da ga se oslobodim. To može biti neka ovisnost, neka ružna navika, osjećaj zavisti, taštine, zlobe. To je korov moje duše. Kada – uz Božju pomoć – trebam to ukloniti iz svoga srca? Danas i samo danas. Sada. Uz Božju pomoć ja sada činim dobo na koje sam pozvan. I ne znam, kada će doći moj čas i ne znam, hoću li sutra biti u prilici nešto dobro učiniti i ne znam, hoće li sutra moja vjera biti dovoljno čvrsta. Zato nastojim biti budan danas. A kada nas Gospodar zatekne budne – blago nama!