Litanije
U ovom se članku opisuju litanije kao vrsta molitve („bogoštovni žanr“). Litanije svih svetih, srednjovjekovne marijanske litanije i Lauretanske litanije obrađuju se posebno.
Molitva u obliku dijaloga
Uronjen u molitvu čovjek pokušava uspostaviti vez sa svetim, što stoji pred njim. Ranokršćanski pisac, filozof, apologet, pravnik i prezbiter Tertulijan iz Kartage (155.–230.) u Razlaganju o molitvi kaže:
„28. … Tu žrtvu, iz svega srca predanu, vjerom hranjenu, istinom priređenu, po nedužnosti, bez mane, čistu, iz čistoće, ljubavlju ovjenčanu, na slavlje dobrih djela sa psalmima i hvalospjevima dovodimo k Božjem žrtveniku. Ona će nam od Boga sve isprositi.
29. … Čitamo, i čujemo, i vjerujemo koliki su dokazi njezine djelotvornosti! I starodrevna molitva oslobađaše od ognja, životinja i od gladi, a ipak joj Krist nije bio dao oblik. Uostalom, daleko je djelotvornija kršćanska molitva! Ona doduše ne postavlja anđela rose posred vatre, niti lavovima zatvara gubicu, niti donosi objed izgladnjelim težacima. Podijeljena milost ne uklanja osjećaj boli, ali zato one koji trpe, koji osjećaju i bolesni su, uči podnošenju, milost povećava krjepošću, da bi vjera znala što se od Gospodina postiže razumijevajući što se trpi radi imena Božjega. Ali nekada je molitva i rane dozivala, neprijateljske vojske otjerivala, priječila korisnu kišu. Sada pak molitva otklanja svaku srdžbu Božje pravednosti, skrbi se za neprijatelje, usrdno moli za progonitelje. Zar je čudno što zna nebeske vode dozvati, kad je bila kadra i vatru isprositi? I tako će molitva znati duše pokojnika pozivati sa same staze smrti, osnaživati slabe, ozdravljati bolesne, oslobađati opsjednute, otvarati ključanice zatvorske, nedužnima lomiti okove. Molitva uništava prijestupe, goni napasti, dokončava progonstva, tješi malodušne, razveseljava velikodušne, vodi putnike, ublažava nevrijeme, sprječava lupeže, hrani siromašne, ravna bogatima, podiže pale, pridržava one koji posrću, drži one koji stoje“.[1]
U takvom prostoru molitva osobito jasno otkriva dijaloški oblik; ona postaje odgovor, potvrda Objave, čak i tumačenje Božjega djelovanja u povijesti i u vlastitu životu. Neke molitve, kao litanije, smatraju se osobito učinkovitima.
Litanija je raširen i cijenjen oblik zazivanja Boga ili nebesnika kraćim prošnjama na koje se, u ponavljajućem obrascu, uzvraća odgovorom ili otpjevom. Rabi se u javnim crkvenim službama (sakramentima i blagoslovinama), u ophodima i u osobnoj pobožnosti. Može se moliti izgovarajući (recitirajući) ili pjevajući, stojeći ili klečeći, a u privatnoj pobožnosti i sjedeći i ležeći, ako su takve okolnosti. Može se moliti u skupini, u paru ili na samo.
Litanija se upućuje za zajedničke potrebe Crkve ili u nesrećama – da se izmoli Božja pomoć ili da se ublaži Njegova pravedna srdžba.
Značenja riječi
Riječ litanija (latinski lĭtănīa) dolazi od grčke imenice λιτανεία / litaneía što znači prošnja, molba, (ponizno i ustrajno) zazivanje. Premda sv. Pavao nije upotrijebio tu riječ, smisleno je to jedna od vrsta utjecanja Bogu koju je preporučio:
„Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom“ (Prva Timoteju 2, 1–3).
Skup poredanih prošnji (pojedinih litanija) naziva se množinskim oblikom litanije. Stoga je litanija (u jednini) jedan redak, zaziv (i odgovor), a litanije (u množini) su tekst, obrazac ili književni oblik niza takvih redaka s odgovorima.
Imenica litànija u hrvatskom jeziku ima dva značenja:
- osnovno značenje: molitva sastavljena od niza zaziva hvale Bogu, Kristu, ili Isusovu imenu, ili Isusovu srcu, ili Kristovoj krvi, ili Majci Božjoj, ili svetcima, s pozivom na zagovor, milost, zaštitu;
- u izvedenom ili pogrdnom značenju popis, nabrajanje, spominjanje čega, dosadno nabrajanje („priča litanije“), jadikovka, zanovijetanje.
Isto je značenje riječi litania u talijanskom. Ta su dva značenja u francuskom jeziku razdvojena tako što se za osnovno značenje dijaloškoga niza bogoslužnih prošnja ili aklamacija upućenih Bogu ili svetcima rabi imenica u množini (litanies), a za značenje duga, dosadna i jednoličnoga nabrajanja žalbâ, prijekorâ ili zahtjevâ rabi imenica u jednini (litanie) („Opet ista litanija!“).
U kastilskom letanía osim toga znači i ophod koji se redovito održava na prosne dane uz pjevanje litanija, a u razgovornom jeziku i dugo i opetovano ustrajavanje („Nemoj dolaziti s tom litanijom“).
U engleskom litany ima četiri značenja:
- molitva koja se sastoji od niza zaziva i prošnja predmolitelja s izmjeničnim odgovorima zajednice („litanije svetih“);
- odjekujuća ili ponavljajuća pjesma, pjev koji se ponavlja („litanija navijačkih fraza“);
- obično duga recitacija ili nabrajanje („poznata litanija pritužbi“);
- poveliki niz ili skup („litanija problema“, „lijek ima litaniju mogućih nuspojava“).
Prvo i osnovno značenje litanija kao molitve ili prošnje u bogoslužju, u procesijama ili u preporučivanju duše umirućih, u književnosti je prošireno na pjesnički oblik kojim se popisuje niz. Stoga takav oblik uključuje izraze ili pokrete koji se ponavljaju, ponekad oponašajući poziv i odgovor. Tako je u širem smislu litanija pjesnički oblik koji obično služi ponavljanju usustavljenoga, popisanoga niza otpjevnih zaziva ili prošnjâ koje su slične vrsti molitve ili zapravo služe kao vrsta molitve.
Opasnost od litanija kao pogrdnice, tj. bilo koje od triju podrugljivih uporaba te riječi pomaže da se bude razborit i oprezan. Koliko nekomu može donositi duhovnu korist, dugo recitiranje popisa svetaca ili naslovâ divljenja Blaženoj Gospi ili kojemu svetcu nekomu može djelovati zamorno i odvraćati pozornost od njemu smislenijih način moljenja. Zato litanije nikomu ne treba nametati, dok ih ne otkrije. Nadalje, uvijek valja paziti da molitva litanija ne prijeđe u svoju suprotnost i ne postane suprotna Isusovu upozorenju:
„Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih“ (Matej 6, 7–8).
Svetopisamski uzorci
Litanijski oblik molitve nalazi svoj uzor u Psalmu 136 (Litanija zahvalnica) s pripjevom „vječna je ljubav Njegova“ u svakom retku:
Hvalite Gospodina jer je dobar: vječna je ljubav Njegova!
Hvalite Boga nad bogovima: vječna je ljubav Njegova!
Hvalite Gospodara nad gospodarima: vječna je ljubav Njegova!
Jedini On učini čuda velika: vječna je ljubav Njegova!
Mudro sazda On nebesa: vječna je ljubav Njegova!
On utvrdi zemlju nad vodama: vječna je ljubav Njegova!
On načini svjetlila velika: vječna je ljubav Njegova!
Sunce da vlada danom: vječna je ljubav Njegova!
Mjesec i zvijezde da vladaju noću: vječna je ljubav Njegova!
On pobi prvorođence Egiptu: vječna je ljubav Njegova!
Izvede Izraela iz njega: vječna je ljubav Njegova!
Mišicom jakom, rukom ispruženom: vječna je ljubav Njegova!
On Crveno more razdvoji: vječna je ljubav Njegova!
Provede Izraela posred vodâ: vječna je ljubav Njegova!
I vrgnu faraona i vojsku mu u Crveno more: vječna je ljubav Njegova!
On narod svoj vođaše pustinjom: vječna je ljubav Njegova!
On udari kraljeve velike: vječna je ljubav Njegova!
I pogubi kraljeve moćne: vječna je ljubav Njegova!
Sihona, kralja amorejskoga: vječna je ljubav Njegova!
Oga, kralja bašanskoga: vječna je ljubav Njegova!
I njihovu zemlju dade u baštinu: vječna je ljubav Njegova!
U baštinu Izraelu, sluzi svomu: vječna je ljubav Njegova!
On se spomenu nas u poniženju našem: vječna je ljubav Njegova!
Od dušmana nas naših oslobodi: vječna je ljubav Njegova!
On daje hrane svakom tijelu: vječna je ljubav Njegova!
Hvalite Boga nebeskoga: vječna je ljubav Njegova!
Sličan je hvalospjev triju mladića u užarenoj peći (Daniel 3, 57–87), s odgovorom: „Hvalite i uzvisujte Ga dovijeka!“
Početci litanija u zapadnim obredima
Najstariji očuvani oblik litanijske molitve u bogoslužju Latinske Crkve jest odgovaranje grčkim izrazom Kyrie, eleison / Christe, elesion ili latinskim Domine, miserere (Gospodine, smiluj se).
Po starini slijedi Oratio fidelium (molitva vjernika) za sve staleže ljudi koja je do danas očuvana u obredu Velikoga petka.
Kyrie, eleison
Rimski misal zadržao je trostruko ponavljanje „Kyrie, eleison“, „Christe, elesion“, „Kyrie, eleison“ u svakoj Misi. To su najkraće litanije. Od napuštanja latinskoga jezika u Misi, na hrvatskom govornom području ti su izvorni poklici na grčkom opstali samo u božićnoj pjesmi:
„Kyrie eleison, eleison, Isus se rodi u štalici.
Pojte pastiri, tamo se Njemu poklonite.
Kriste eleison, eleison! On za nas trpi čim se rodi.
Pojte pastiri, tamo se Njemu poklonite.
Kyrie eleison, eleison! U jasle mora da se skriva.
Pođite kralji, tamo se Njemu poklonite.“
Litanije odobrene za javnu uporabu
Litanije svih svetih
Litanije Blažene Djevice Marije
Litanije za krunidbu slika Blažene Djevice Marije
Litanije Presvetoga Imena Isusova odobrio je papa Lav XIII. dana 13. siječnja 1886.[2]
Litanije Presvetoga Srca Isusova. Iako za privatnu pobožnost postoje od 1686., njihova 33 zaziva odobrio je papa Lav XIII. dana 27. lipnja 1898.[3]
Litanije sv. Josipa odobrio je papa Pio X. dana 18. ožujka 1909.[4] Prema odluci biskupa hrvatskoga jezičnoga područja iz 2021. broje 43 zaziva.
Litanije Predragocjene Krvi Kristove za javnu je uporabu 24. veljače 1960. odobrio papa Ivan XXIII.[5]
Neke od litanija za privatnu uporabu
Litanije Presvetoga Trojstva.[6]
Litanije Bogu Otcu.[7]
Litanije Muke Isusove.[8]
Litanije Presvetoga Oltarskoga Otajstva.[9]
Litanije Božanskoga milosrđa.[10]
Litanije Duha Svetoga.[11]
Akatist Presvetoj Bogorodilji
Pohvale sv. Ildefonsa
Litanije iz Mainza
Litanije koje prihvatio Red propovjednika
Šibenska molitva
Litanije Majke bolesne.[12]
Litanije žalosne Djevice Marije.[13]
Litanije preslavnoga Imena Marijina.[14]
Litanije Marije Kraljice
Litanije svete Marije od Nade
Litanije Gospi od Brze Pomoći
Litanije sv. Mihaela arkanđela.[15]
Akatist svetomu Josipu
Litanije sv. Ane
Litanije sv. Jude Tadeja
Litanije sv. Vida
Litanije sv. Benedikta
Litanije sv. Dimfne
Litanije sv. Franje Asiškoga.[16]
Litanije sv. Dominika.[17]
Litanije sv. Antuna Padovanskoga.[18]
Litanije sv. Pelegrina
Litanije sv. Katarine Sijenske.[19]
Litanije sv. Rite
Litanije sv. Franje Ksaverskoga.[20]
Litanije sv. Vjekoslava/Alojzija Gonzage.[21]
Litanije sv. Ruže Limske.[22]
Litanije sv. Male Terezije.[23]
Litanije bl. Piera Giorgia Frassatija.[24]
Litanije bl. Ivana Merza
Litanije sv. Lepolda Mandića
Litanije bl. Alojzija Stepinca.[25]
Litanije za vrijeme bolesti.[26]
Litanije za duše u čistilištu.[27]
Zaključci
Izmjenom zaziva i odgovora litanije uče slušanju i odgovaranju u pravi čas.
Višekratnim ponavljanjem istoga odgovora omogućuju da se bolje promišlja što se takvim odgovorom zapravo hoće.
Sažetošću i kratkoćom postižu „strjelovitost“, drže pozornost i daju dinamičnost molitvi.
Dubina zaziva koji imaju svetopisamsku, teološku i otačku osnovu pravo su bogatstvo po kojem litanije mogu biti škola molitve i kršćanskoga nauka.
Crkva nije bez razloga odobrila samo nekolicinu litanija za javnu uporabu, tj. u bogoslužju, ophodima i u pučkoj pobožnosti. To znači da u sakralnom prostoru nije dopušteno, ni s crkvenim službenikom ni bez njega, pa ni u molitvenoj skupini, na glas izgovarati ili pjevati litanije koje su predviđene samo za privatnu uporabu, tj. isključivo za osobno čitanje ili recitiranje.
Budući da molitveno iskustvo bitno utječe na poimanje sadržaja vjere i da u Crkvi vrijedi pravilo lex orandi – lex credendi, da ono što se i kako moli određuje što se i kako vjeruje, postoji ozbiljna opasnost da se umetanjem u molitvu nestrukturiranih, nedovoljno odvagnutih, spontano nadošlih, zbog žara razumljivih, ali ponekad objektivno neodrživih litanijskih izričaja počne dovoditi u pitanje što i kako vjera kaže te da se ona počne iskrivljavati. Objavitelj i tvorac vjere je Bog, a ne vjernik. Poslanica Hebrejima 12, 2 uči da je „utemeljitelj (grčki ἀρχηγός / arkhēgós, latinski auctor: prvi u dugoj povorci, predvodnik, začetnik, početnik, osnivač, vođa) naše vjere Isus“, a ne pojedini njezin pripadnik. Kristov je vjernik uz tu vjeru „pozvan prijanjati“ (Katekizam Katoličke Crkve, br. 1124), a ne je sâm smišljati. Zato i postupak odobravanja pojedinih litanija za javnu uporabu mora biti vrlo strog.
[1] Patrologia Latina, svezak 1, prir. Jacques Paul Migne, Parisiis, 1844., stupci 1194–1196.
[2] Acta Sanctae Sedis, 18 (1885.), str. 509–511; Duševna okrepa, U Beču 1861., str. 115–119; Rimski obrednik, Zagreb, 1929., str. 354–356; Rimski misal, prir. Dragutin Kniewald, Zagreb, 41942., str. 919–922; Nedjeljni i blagdanski misal za narod, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 21992., str. 934–936; Litanije presvetog imena Isusova. Prikaz na engleskom.
[3] Acta Sanctae Sedis, 31 (1898.–1899.), str. 190–192; Duševna okrepa, U Beču 1861., str. 194–198; Rimski obrednik, Zagreb, 1929., str. 357–358; Rimski misal, prir. Dragutin Kniewald, Zagreb, 41942., str. 922–924; Nedjeljni i blagdanski misal za narod, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 21992., str. 931–932; Litanije presvetog srca Isusova.
[4] Acta Apostolicae Sedis, 1 (1909.), str. 200–292; Rimski obrednik, Zagreb, 1929., str. 361–362; Rimski misal, prir. Dragutin Kniewald, Zagreb, 41942., str. 929–930; Anđeo Šoljan, Treći red sv. o. Dominika, Zagreb, 31968., str. 140–142; Nedjeljni i blagdanski misal za narod, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 21992., str. 945–947; Litanije sv. Josipa.
[5] Acta Apostolicae Sedis, 52 (1960.), str. 412–413; Nedjeljni i blagdanski misal za narod, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 21992., str. 936–937; Litanije Krvi Kristove.
[6] Duševna okrepa, U Beču 1861., str. 109–112; Vrt bogoljubnosti: molitvenik za svakoga, priredili Stijepo Skurla i Vice Palunko, U Dubrovniku 1890., str. 390–394; Litanije Presvetom Trojstvu.
[8] Duševna okrepa, U Beču 1861., str. 133–137; Kruh nebeski, Zagreb, 131941., str. 272–276; Litanije Isusove muke i smrti.
[9] Duševna okrepa, U Beču 1861., str. 178–181; Biserje sv. Ante, Sarajevo, 111935., str. 248–253; Kruh nebeski, Zagreb, 131941., str. 248–251; Litanije u čast Presvetom oltarskom sakramentu.
[10] Zazivi Božjemu milosrđu. Engleski.
[11] Duševna okrepa, U Beču 1861., str. 199–201; Litanije Duhu Svetom.
[12] Vrt bogoljubnosti: molitvenik za svakoga, priredili Stijepo Skurla i Vice Palunko, U Dubrovniku 1890., str. 419–425.
[13] Vjenčić ili kitica raznog duhovnog cvijeća na utjehu i oslobođenje svetih duša iz Čistilišta, prir. Jerko Vlahović, U Ljubljani 31930., str. 40–44.
[14] Litanije Preslavnog Imena Marijina. Engleski.
[15] Litanije sv. Mihaela arkanđela.
[16] Biserje sv. Ante, Sarajevo, 111935., str. 304–308; Molitvenik fra Anđela Nuića, Mostar, 211989., str. 310–313.
[17] Anđeo Šoljan, Treći red s. o. Dominika, U Ljubljani 21931., str. 244–246; Anđeo Šoljan, Treći red sv. o. Dominika, Zagreb, 31968., str. 157–159; Litanije sv. Dominika.
[18] Biserje sv. Ante, Sarajevo, 111935., str. 140–146; Kruh nebeski, Zagreb, 131941., str. 292–296.
[19] Anđeo Šoljan, Treći red s. o. Dominika, U Ljubljani 21931., str. 259–262; Litanije sv. Katarini Sijenskoj.
[20] Kruh nebeski, Zagreb, 131941., str. 326–329.
[21] Duševna okrepa, U Beču 1861., str. 258–261; Kruh nebeski, Zagreb, 131941., str. 299–302.
[22] Litanije sv. Ruži Limskoj
[23] Angelinus J. Koenders, Devetnica na čast sv. Tereziji Malog Isusa, Dubrovnik, 1929., str. 49–52; Biserje sv. Ante, Sarajevo, 111935., str. 324–328; Litanije u čast sv. Terezije od Djeteta Isusa
[24] Litanije bl. Pieru G. Frassatiju
[25] Litanije bl. Alojzija Stepinca
[26] Duševna okrepa, U Beču 1861., str. 301–305.
[27] Biserje sv. Ante, Sarajevo, 111935., str. 364–369.
