Litanije svih svetih
Litanije svih svetih dio su obreda na Veliku subotu, u Misi uskrsnoga bdjenja, izvorno namijenjene molitvi za katekumene uoči njihova krštenja u toj svetoj noći, ali i svakoga oblika podjele sakramenta svetoga Reda. Prema Rimskom pontifikalu Pavla VI. mole se na ređenju biskupa, prezbitera i đakona,[1] u blagoslovu opata i opatice,[2] u redu posvećenja djevica i zavjetovanja redovnica,[3] pri posveti crkve i oltara,[4] pri podjeli krštenja odraslima[5] i pri zaklinjanju zlih duhova iz opsjednutoga.[6]
Litanije svih svetih imaju najveću čast u Crkvi jer su najstarije, jer su trenutak povezivanja Proslavljene i Vojujuće Crkve, nebesnikâ i zemnikâ, i jer su jedine od svih litanija sastavni dio sakramentnih slavlja. Imaju i duboko teološko značenje, jer služe kao oblik molitve koja zaziva zagovor svetih na nebu za one na zemlji. Ta moćna molitva povezuje katolika s duhovnim predcima i podsjeća ga da nije sâm na svom putu vjere.
Broj službeno proglašenih svetaca i svetica toliki je da ih je nemoguće sve spomenuti u litanijama, ali kako one sadržavaju i generičke pojmove: „Svi sveti patrijarsi i proroci; Svi sveti učenici Gospodinovi; Svi sveti mučenici; Svi svetci i svetice Božje“ – primjereno je govoriti o Litanijama svih svetih, što je i njihov ustaljeni naziv.
Litanije svih svetih sastoje se od:
- uvoda – To su molbe upućene trojedinomu Bogu. Vokativi su: Kyrie, Kriste, Otče, Sine, Duše, Sveto Trojstvo. A glagoli su: smiluj se, čuj nas, usliši nas, smiluj se nama.
- zazivanjâ svetaca – Najprije je bilo uobičajeno zazivati samo redove svetaca (anđele i arkanđele, praoce i proroke, apostole, evanđeliste i učenike, mučenike, biskupe i naučitelje, prezbitere, đakone i redovnike, svete žene, svjetovnjake), zatim su dodana pojedinačna imena, a na mnogim su mjestima dodani i mjesni svetci. Popis se mijenjao s vremenom i zemljopisnim područjem. Osim zaštitnika naroda i kraja, uobičajeno je uvrstiti naslovnika crkve kao i svetce čije se moći čuvaju u toj bogomolji. Redoslijed kojim su njima navedeni apostoli, a koji odgovara onom u misnom Kanonu, dokazuje njihovu starinu. Pri uvrštenju svetca ili blaženika u litanije treba ga smjestiti u njegovu skupinu, a onda na mjesto koje mu pripada kronološki, prema nadnevku rođenja za Nebo (tj. godini smrti). Zato
- zazivanjâ Krista – To su prošnje za oslobođenje i izbavljenje, s glagolima: oprosti nam i oslobodi nas.
- prošnjâ za različite potrebe – To je popis milosti koje se želi postići: pošteda, oproštenje, prava pokora, ravnanje i čuvanje svete Crkve, mir i prava sloga, jačanje u kršćanskom življenju, uzdizanje uma k nebeskih želja, izbavljenje od vječnoga prokletstva; urod zemlje i vječni pokoj preminulima. Otpjev u tome dijelu glasi: Tebe molimo, usliši nas.
- zaključka – Sve se to traži zazivajući Sina Božjega, Janje Božje koje oduzima grijehe svijeta. Ponavljaju se zazivi kao na početku, ali zrcalno, obrnutim redoslijedom: Kriste, čuj nas, Kriste, usliši nas i Kyrie.
Od doba sv. Grgura Velikoga dan 25. travnja naziva se Velike litanije, jer se taj dan obavljao blagoslov polja kako bi se od Boga, po zagovoru svetaca, izmolila uspješnost sjetve. Obred se obavljao s četiri postaje na kojima se pjevalo Evanđelje i molila blagoslovna molitva, a u hodu između tih postaja pjevale su se Velike litanije svih svetih s odgovorima:[7]
„Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Smiluj se nama.
Moli/Molite za nas.
Zagovarajte nas.
Oprosti nam, Gospodine.
Oslobodi nas, Gospodine.
Tebe molimo, usliši nas.
Oprosti nam, Gospodine.
Usliši nas, Gospodine.
Smiluj se nama.
Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas“.
Litanije svih svetih sastavni su dio i drevnoga obreda preporučivanja duše umirućega bolesnika na koje se odgovara:
„Gospodine, pomiluj.
Isukrste, pomiluj.
Gospodine, pomiluj.
Moli/Molite za njega/nju.
Oprosti mu/joj, Gospodine.
Oslobodi ga/je, Gospodine.
Tebe molimo, usliši nas“.[8]
Inačice ili oblici
U bogoslužnoj je uporabi pet oblika litanija svih svetih.[9]
Prvi, najdulji oblik propisan je Rimskim obrednikom pri polaganju kamena temeljca nove crkve, pri blagoslovu ili pomirenju crkve ili groblja, u obredu blagoslova ljudi i polja, za Velike prošnje na Markovdan i za male prošnje (rogacije) na tri prosna dana prije Spasova, u ophodima i molitvama za kišu ili lijepo vrijeme (vedrinu), proti zloj godini, za sprječavanje oluja, u vrijeme gladi ili rata, za bolesnike dok se mažu svetim uljem,[10] za izbjegavanje smrti ili u vrijeme pošasti, u bilo kojoj nevolji, tijekom prijenos svetih moći, u svečanim izgonjenima zloduha iz opsjednutih i na četrdesetosatnom klanjaju.[11] Rimski pontifikal, osim prigoda navedenih u Obredniku, određuje njihovo recitiranje pri podjeli svetih redova đakonata i svećeništva, pri posveti biskupa, blagoslovu opata ili opatice, posvećenju djevica, krunidbi kralja ili kraljice, posvećenju crkve, izgonu i ponovnom primanju javnih pokornika na Veliki četvrtak, na početku sinode, na početku konklave za izbor novoga pape i na početku obreda proglašenja blaženim (beatifikacija) i svetim (kanonizacija).[12] Najčešće se pjevaju na latinskom, prema grgurovskom napjevu.
Drugi oblik nalazi se u Rimskom misalu za Veliku subotu i prema Misalu Pija V. za Duhovsko bdjenje.[13] On je skraćena inačica prvoga oblika. Od 1969. taj se oblik naziva samo Litanije svetih (ispuštajući riječ „svih“) te je od tada za podjelu Svetoga reda u svi tri stupnja i posvetu crkve predviđena uporaba toga skraćenijega oblika.[14]
Treći, kratki oblik nalazi se Preporučivanju duše u Rimskom obredniku,[15] u kojem su zazivi i prošnje posebno odabrani kako bi koristili duši koja se sprema pojaviti pred svojim Stvoriteljem. U njima se izostavlja Agnus.
Četvrti oblik su litanije za pokojne. Pjevane su na latinskom 4. travnja 2005. pri unosu tijela pape Ivana Pavla II. u Baziliku sv. Petra i 2. siječnja 2023. pri unosu tijela pape Benedikta XVI. u Baziliku sv. Petra.[16] U većini odgovora zamjenica nas/nam mijenja se u njega/nju, odnosno njoj/njemu. One su, premda u pretjerano skraćenoj količini zaziva, predviđene za svaki sprovod s postajom u pokojnikovoj kući i kod mrtvačnice.[17]
Peti oblik su skraćene litanije svih svetih (drugi oblik) u kojima se ne odgovara „Moli/Molite za nas“, nego se svetce poziva da pomažu ili podupiru papu ili Crkvu: „Tu illum/illam adiuva“. Pjevaju se na papinskim krunidbama, odnosno u novije vrijeme na Misi početka petrovskoga služenja 24. travnja 2005. (video) i 19. ožujka 2013.
Crkvene smjernice
Direktorij o pučkoj pobožnosti i bogoslužju iz 2001. ističe:
„235. Litanije svih svetih rabe se u Rimskoj Crkvi od VII. stoljeća.[18] Njihov je bogoslužni unutarnji raspored jednostavan, nenametljiv, razumljiv i omiljen. Kroz litanije Crkva zaziva svetce u nekim velikim sakramentnim prigodama i u drugim prilikama kada je njezino preklinjanje pojačano: na uskrsnom bdijenju, prije blagoslova krsnoga zdenca; u slavlju sakramenta krštenja; u podjeljivanju svetih redova biskupstva, svećeništva i đakonata; u obredu posvećenja djevica i redovničkih zavjeta; u obredu posvete crkve i posvećenja oltara; na prosnim danima (rogacijunima); na postajnim Misama i pokorničkim ophodima; prilikom istjerivanja zlih duhova tijekom obreda zaklinjanja (egzorcizma) i u povjeravanju umirućih Božjem milosrđu.
Litanije svetaca sadržavaju elemente koji potječu iz bogoslužne predaje i iz pučke pobožnosti. One su izraz pouzdanja Crkve u zagovor svetaca i iskustvo zajedništva između Crkve nebeskoga Jeruzalema i Crkve na njezinu zemaljskom hodočasničkom putovanju. Imena blaženika koja su upisana u kalendare pojedinih Crkava ili redovničkih ustanova mogu se zazivati u litanijama svetaca.[19] Jasno, imena onih čije čašćenje nije dobilo crkveno priznanje ne bi se trebala koristiti u litanijama.“
Zaključak
Kristov se vjernik, dok izgovara ili sluša pojedino svetačko ime u litanijama, podsjeća na njihov život i prinos vjeri. Svetci nisu samo povijesne osobe, nego služe i kao primjeri da i molitelj litanija može živjeti sveto ili za početak barem svetije. Snagom svoga zagovora pred Bogom svetci pomažu kršćaninu da nadvlada životne borbe i poteškoće. Litanije ostaju bitan dio katoličke predaje podsjećajući da na duhovnom putu ne hodamo sami, nego u zajednici koja obuhvaća vrijeme i prostor.
Tko uranja dublje u živote i krjeposti omiljenih mu svetaca, može njegovati osobniji i smisleniji odnos s njima. Važno je zapamtiti da su svetci nekoć bili ljudska bića poput nas i da su se suočavala s kušnjama i nevoljama u vlastitom življenju. Učeći o tome kako su svojom vjerom i predanjem Bogu prevladali te izazove, onaj tko moli litanije može dobiti nadahnuće kako učiniti isto u svojem životu.
Jedna od prednosti litanija jest što omogućuju vjerniku da u svojim molitvama traži svetački zagovor. Zazivanjem imena određenih svetaca tijekom bogoslužnih molitvi ili osobnih pobožnosti, možemo se s njima dublje povezati i tražiti njihovu pomoć u raznim vidovima života. Benedikt XVI. znao je reći da se u molitvi utjecao za pomoć i razgovarao s pojedinim crkvenim naučiteljima, družio se s njima kao prijatelj. To ne samo da pomaže osjećati se bliže svetcima, nego isto tako jača vjeru u Božju moć i Njegovu ljubav prema nama. Mudro je zato odvojiti vremena da se nauči više o svetcima koji su mi dragi, uključiti ih u molitveni život kroz litanije i produbiti pobožnost prema njima kao primjerima svetosti na djelu.
Premda je svatko slobodan obraćati se svetcu kojemu želi, ako moli Litanije svih svetih, njezin se niz ne smije okljaštriti ispuštanjima do te mjere da se ugrozi zaokruženost ili sveopćost obraćanja svim redovima svetaca i osobito onima koji su važno za cjelokupno kršćanstvo (primjerice Blažena Djevica Marija, sv. Josip, sv. Ivan Krstitelj, apostoli, mučenice i crkveni naučitelji).[20]
[1] Rimski pontifikal prerađen odlukom svetog općeg sabora Drugog vatikanskog, objavljen vlašću pape Pavla VI., preuređen brigom pape Ivana Pavla II. Ređenje biskupa, prezbiterâ i đakonâ, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2000. Prije toga Ređenje đakona, prezbitera i biskupa, u: Rimski pontifikal: obnovljen prema odluci Svetog ekumenskog sabora drugog vatikanskog, a proglašen vlašću pape Pavla VI., Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1988., str. 19–121.
[2] Ordo Benedictionis Abbatis et Abbatissae, u: Pontificale Romanum ex decreto Sacrosancti Oecumenici Concilii Vaticani II instauratum auctoritate Pauli PP. VI promulgatum, editio typica, Typis polyglottis Vaticanis, 1970. (nije objavljeno hrvatsko izdanje).
[3] Ordo Consecrationis Virginum, u: Pontificale Romanum ex decreto Sacrosancti Oecumenici Concilii Vaticani II instauratum auctoritate Pauli PP. VI promulgatum, editio typica, Typis polyglottis Vaticanis, 1970.; Ordo Professionis Religiosae, u: Rimski pontifikal, Zagreb, 1988., str. 258–259.
[4] Ordo Dedicationis Ecclesiae et Altaris, u: Rimski pontifikal, Zagreb, 1988., str. 133 i dalje.
[5] Ordo Initiationis Christianae Adultorum, u: Rimski obrednik obnovljen prema odluci svetog ekumenskog sabora II. Vatikanskog a proglašen vlašću pape Pavla VI. Red pristupa odraslih u kršćanstvo, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1974.; Rimski obrednik: obnovljen odlukom Svetoga općega sabora Drugog vatikanskog, proglašen vlašću pape Pavla VI. Red pristupa odraslih u kršćanstvo, 2., popravljeno i dopunjeno izdanje, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1998.
[6] De Exorcismis et supplicationibus quibusdam: Rituale Romanum ex decreto Sacrosancti Oecumenici Concilii Vaticani II instauratum auctoritate Ioannis Pauli PP. II promulgatum, editio typica, Typis Vaticanis, 1999., Rimski obrednik: obnovljen prema odluci Svetoga općega sabora Drugog vatikanskog, proglašen vlašću pape Ivana Pavla Drugoga: Egzorcizmi i druge prošnje, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2010.
[7] Vrt bogoljubnosti: molitvenik za svakoga, priredili Stijepo Skurla i Vice Palunko, U Dubrovniku 1890., str. 239–252; Rimski obrednik, Zagreb, 1929., str. 116–119; Rimski misal, prir. Dragutin Kniewald, Zagreb, 41942., str. 912–919; Nedjeljni i blagdanski misal za narod, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 21992., str. 947–951.
[8] Vrt bogoljubnosti: molitvenik za svakoga, priredili Stijepo Skurla i Vice Palunko, U Dubrovniku 1890., str. 495–498; Rimski obrednik, Zagreb, 1929., str. 141–142; Biserje sv. Ante, Sarajevo, 111935., str. 352–356.
[9] Još je Calendarium Romanum, 1969., str. 159, točka 1. navodio da se rimsko bogoslužje služi s tri popisa za litanije svetih (širi, skraćeni i kratki), ali se litanije za pokojne pri prijenosu mrtvoga tijela moraju smatrati četvrtim oblikom.
[10] Rimski obrednik, Zagreb, 1929., str. 141–142.
[11] Rimski obrednik, Zagreb, 1929., str. 412–416.
[12] Calendarium Romanum ex decreto Sacrosancti Oecumenici Concilii Vaticani II instauratum auctoritate Pauli PP. VI promulgatum, editio typica, Typis polyglottis Vaticanis 1969., str. 33–37.
[13] Missale Hervoiae ducis Spalatensis croatico-glagoliticum : Transcriptio et commentarium, ur. Vjekoslav Štefanić, Graz, 1973., str. 471–473; Ivan Drkoličić Ričić, Misal po običaju Rimskoga dvora (1570.), str. 203–204; Ciro Giannelli i Sante Graciotti, Il Messale Croato-Raguseo (Neofiti 55) della Biblioteca Apostolica Vaticana, Città del Vaticano: Biblioteca Apostolica Vaticana, 2003., str. 173–175; Rimski misal, prir. Dragutin Kniewald, Zagreb, 41942., str. 294–296; Obnovljeni obred svete sedmice, prir. Petar Čule, Vatikanska tiskara Polyglotta, 1967., str. 133–135 i 146–148; Misal za sve dane u godini, prir. Jure Radić, Makarska, 1967., str. 229–230 i 235–236; Nedjeljni i blagdanski misal za narod, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 21992., str. 129–130.
[14] Calendarium Romanum ex decreto Sacrosancti Oecumenici Concilii Vaticani II instauratum auctoritate Pauli PP. VI promulgatum, editio typica, Typis polyglottis Vaticanis 1969., str. 38–39.
[15] Vrt bogoljubnosti: molitvenik za svakoga, priredili Stijepo Skurla i Vice Palunko, U Dubrovniku 1890., str. 495–498; Rimski obrednik, Zagreb, 1929., str. 141–142; Biserje sv. Ante, Sarajevo, 111935., str. 352–356.
[16] Propisane su u: Ordo Exsequiarum Summi Pontificis vita functi, Typis polyglottis Vaticanis, 1978.
[17] Rimski obrednik… Red sprovoda, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2003., br. 59 (str. 47–48), br. 90 (str. 69) i br. 108 (str. 82–83).
[18] Michel Andrieu, Les Ordines Romani du haut moyen-âge. III Les textes (suite), (Ordines XIV-XXXIV), Louvain: Spicilegium sacrum Lovaniense, 1951., str. 249.
[19] Usp. Zbor za bogoštovlje i stegu svetootajstava, Notificatio de cultu Beatorum, 13, u: Notitiae 35 (1999.), str. 446.
[20] Na nedosljednosti u latinskim izvornicima nakon Drugoga vatikanskoga sabora i u prilagođavanjima na hrvatski vrsno ukazuje Petar Bašić, „Litaniae Sanctorum“ i njihova prilagodba u hrvatskim liturgijskim knjigama, Služba Božja, 38 (1998.), br. 2, 143–158.